Kad će Krenuti Procesuiranja i Hapšenja Novih Moćnika?

Dobro jutro! U Budvi je DPS smijenjen 2016. godine, DPS nije na vlasti već 5 godina na državnom nivou. Đeca koja su išla u treći ili četvrti osnovne kada je smjena vlasti krenula danas imaju pravo glasa. Polumaturanti iz vremena litija danas glasaju i upisuju fakultete. Kad ćemo prestati da govorimo o DPS-u i pozvati na zakonsku i moralnu odgovornosti one koji nam već 5 godina upravljaju sudbinama?

Kliknite ovđe da se uključite u našu viber grupu, u kojoj vas iz časa u čas uživo obavještavamo o novostima i direktno odgovaramo na vaša pitanja.

Kad će Krenuti Procesuiranja i Hapšenja Novih Moćnika?

Vrijeme prolazi, a Crna Gora politički tapka u mjestu, u retrovizoru, zaglavljena u priči o DPS-u. Ali dok mi opsesivno kritikujemo one koji više ne drže poluge moći, pitamo li se ikad ozbiljnije od površne kritike šta stvarno dubinski rade ovi koji već pola decenije upravljaju državom?

Jer nije istina da se u eri DPS-a ništa nije diralo. Naprotiv. Nizali su se slučajevi koji su, uz sav cinizam i politički pritisak, barem na formalnom nivou davali iluziju da pravna država funkcioniše. U Budvi je procesuirano više od osamdeset lokalnih funkcionera – predśednici opština, direktori javnih preduzeća, odbornici, privrednici, čak i bivši državni ldier Svetozar Marović. Iako je režim težio ka samoočuvanju, znalo se da se neki prtljag mora bačiti ako zbilja ććele da preživi. I činili su to, ispratili su Duška Kneževića, finansijere i šefove odbora, bivše ministre i direktore, želeći da pred Evropom pokažu volju za “samopopravljanjem”.

I da ne bude zabune – ne vjerujem da je  ijedan od tih procesa bio čist, niti da su im motivi nili časni, ali ipak, nešto se dešavalo. U nekom trenutku ste bar mogli otvoriti novine i viđeti da se neko blizak vlasti suočava sa posljedicama. Danas, pod navodno “novim ljudima”, toga više nema. Danas, uprkos svim pričama o novom početku, sve afere se gase prije nego što su i otvorene. Sve se svede na izgovor, na tihi dogovor, na kampanju protiv “bivših”. Iako su “sadašnji” – već dobrano u drugom ili trećem mandatu vlasti. Kako ko.

Otkako je DPS izgubio izbore 2020, u Crnoj Gori se dogodila samo jedna ozbiljnija akcija protiv ljudi iz aktuelne strukture – ona koja je nakratko takla Rada Miloševića. I to zato što je bio u talu sa nekadašnjim kadrovima iz “stare garde”. Milo Božović je drugi primjer – čovjek koji je završio u zatvoru jer se previše opuštio u vlastitom dvorištu. Svi ostali? Ili u rukavicama, ili nedodirljivi.

A đe su danas skajevi? Đe su telefonske prepiske? Đe su narko-šeme? Ko su današnji moćnici, ko su tajkuni, ko finansira stranke, ko preprodaje državne resurse? U doba DPS-a bar smo znali imena – znali smo ko je ko, kome se ulazi u trag, ko je u panici, a ko je pod zaštitom. Danas ne znamo ništa. Današnje istraživačko novinarstvo se svodi na “Puls asfalta” iz hronika Jelene Jovanović koje ne vode nikud. Velike istrage su zamijenjene prepričavanjem razgovora među kriminalcima.

Nema istraživačkog novinarstva. Jer umjesto da se bavi ključnim pitanjima moći, novca i korupcije u realnom vremenu, fokusira se isključivo na reciklažu prošlosti. Izuzeci potvrđuju pravilo, ali se sve češće i ti rijetki izuzeci pretvaraju u alatke političkog obračuna, zavisno od toga ko śedi u čijem kabinetu.

Zato je legitimno postaviti pitanje – može li Crna Gora da vodi borbu protiv organizovanog kriminala u sadašnjem trenutku? Možemo li se, umjesto opsesivnog bavljenja ostavštinom DPS-a, konačno pozabaviti novim strukturama moći? Kao društvo i držžava. Ili ćemo tek za deset ili petnaest godina analizirati šeme današnjih “antikorupcionista” dok njihovi nasljednici budu obećavali “konačni obračun s prošlošću”?

Jer istorija nas uči da Crna Gora, nažalost, slabo pamti. A dok budemo nastavili da tražimo sve krivce isključivo u prošlosti, sadašnjost će nam i dalje biti nedokučiva, a budućnost – unaprijed opljačkana.

Toliko za danas i za ovu neđelju. Čitamo se ponovo u poneđeljak.