Kolumne

Kako je Ivanka Tramp u Izraelu otvorila Pandorinu kutiju

Piše

Mario Vargas Ljosa

Dok je Ivanka Tramp, odjevena u lepršavu haljinu koja je prisutnima davala povod za priču, otkrivala ploču kako bi svečano otvorila ganc novu ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Jerusalimu, izraelska vojska je ubila šezdeset Palestinaca i povrijedila hiljadu sedamsto ljudi koji su, bacajući kamenje, pokušavali da priđu bodljikavoj žici koja razdvaja Gazu od izraelske teritorije. Ta dva događaja se nisu odigrala slučajno, ovaj drugi je bio posljedica prvog.

Odluka predsjednika Trampa da prizna Jerusalim za glavni grad Izraela, što bješe najavio u svojoj izbornoj kampanji, prekinula je sedamdesetogodišnju neutralnost Sjedinjenih Država. On je, kao i njegovi saveznici sa zapada, sve do sada tvrdio da je odluka o Jerusalimu kao glavnom gradu, koji su podjednako željeli i Palestinci i Izraelci, trebalo da se donese obostranim sporazumom, odnosno stvaranjem dvije države koje bi koegzistirale na tom području.

Premda lideri obje zemlje još uvijek povremeno spominju teoriju o dvije države, niko ne vjeruje da bi ta formula ipak mogla da se sprovede, s obzirom na izralesku politiku ekspanzije i njihova naselja na Zapadnoj obali koja iz dana u dan gutaju sve veću teritoriju, što rezultira sveopštom izolacijom sela i gradova koji bi činili palestinsku državu. Kada bi ona postojala, bila bi tek nešto više od karikature bantustana Južne Afrike u vrijeme aparthejda.

Predsjednik Tramp je izjavio da je njegova odluka da prizna Jerusalim za glavni grad Izraela bila “realna” i da neće predstavljati prepreku za sporazum već će doprinijeti njegovom potpisivanju. Moguće je da to nije rekao tek tako već da to zaista i misli, u svom zadivljujućem nepoznavanju međunarodnih odnosa o kojima svakodnevno i veoma neodgovorno iznosi mišljenje. Ali osim njega i šačice fanatika koji su frenetično aplaudarali kada je Ivanka otkrila tu ploču, a Bibi Netanjahu sa suzama u očima izjavio “Kakav veliki dan”, sumnjam da tako misle mnogi drugi. Trampova je zapravo tim postupkom otvorila pandorinu kutiju i osim zbunjenosti i rastrojenosti koju je izazvala kod svojih saveznika, umnogome je podstakla surovi i besmisleni pokolj kao još jednu nevolju od mnogih koje su zadesile nesrećne stanovnike Gaze.

Stvaranje dvije države koje bi zajedno živjele u miru bila je najrazumnije rješenje za okončanje tog latentnog rata koji postoji već sedamdeset godina na Bliskom istoku, i to odavno misle mnogi Izraelci. Nažalost, u vrijeme Arafata, Palestinci su odbili mirovni projekat u kojem je Izrael napravio značajne ustupke, poput vraćanja dobrog dijela okupiranih teritorija i prihvatanja mogućnosti da Jerusalim bude zajednički glavni grad Izraela i Palestine.

Od tada je ogromna podrška izraelskog javnog mnjenja koje je željelo mir počela da jenjava, a da raste broj onih koji su, poput Šarona, smatrali da je pregovaranje nemoguće i da je jedino rješenje dolazilo isključivo od Izraela, te da je bilo nametnuto Palestincima. A na svijetu ima mnogo ljudi koji, poput Trampa, vjeruju u to i spremni su da podrže tu besmislenu politiku koja nikada neće riješiti problema već će nastaviti da preplavljuje Bliski istok tenzijom, krvlju i leševima.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
andjelka
Gost
andjelka

“Jevrejin ne sme da laze samo jevrejina” .Arapi su to znali kada su odbili planove 1949g. i verujem da je Tramp rekao ono sto zaista mosli.
Mnogi jevreji misle kao i predsednik Amerike ali je to marginalno u odnosu na vladajucu desnicu a oni mogu svetu da prirede ono o cemu ne valja razmisljatić

odvratni
Gost
odvratni

Izrael je demokratska drzava i ima pravo da proglasi koji god hoce svoj grad glavnim. A ovima divljacima bi bilo bolje da se civilizuju.
A u ostalom koliko ja kapiram jedan dan ce u Jerusalemu pored Jesusa stajati Americki vojnik sto bi trebalo da znaci da su oni Bog ,a mi njihovi prisilni vjernici.

Send this to a friend