Kolumne

Kič naš svagdašnji

Foto: CdM

Piše
Janko Ljumović

Ideologija ili postideologija. Dilema ili izbor koji ne olakšava život sada i ovdje, i globalno i lokalno. Vrijeme velikih ideologija definitivno jeste iza nas, ali ko garantuje da se neće pojaviti nove priče koje određuju većini što se može reći ili misliti. Neki novi fašizam, staljinizam. Mnoštvo mogućnosti, uprkos vjerovanju da su to potrošene priče. Puno paradoksa, kao i umjetničkih vizija ili verzija nikad dovoljno dalekih od mogućnosti. Sumornih poput Margaret Atvud i njenog romana Sluškinjina priča.

Ideologija svakodnevog života ili običnog čovjeka, diskurs koji nastaje spontano, ne nužno od strane političke ili intelektualne elite. Možda je tako zamišljena situacija najbliža pokušaju da se definiše postideologija ili doba mnoštva malih priča i zajednica koje razbijaju velike priče. Prostor minimuma političkog, barem za neko vrijeme. Dok ne postane ideologija ili mantra. Ekolozi, hipici, pankeri, nudisti. Sigurno da su njihovi prapočeci imali višak erosa, a manjak političkog. Eros osvajanja slobode unutar vladajućih ideologija, novca ponajviše. Kasnije su i sami postali industrija i politika, posebno to znaju ekolozi i pankeri. Mejnstrim ideologija.

Ideologija i bježanje od epigona. Komika i satira, bez koje nema priče o ideologijama i njenim ideolozima. Zavodljivost pobjednika, brisanje uspjeha, potreba pisanja nove istorije. Poput ženskih prava u socijalizmu, političkih i ekonomskih, koje danas ako ih prizovemo u sjećanje djeluju nedostižne, ali ne u ovdašnjoj priči majki sa troje djece ili ukupnoj tranziciji koja je itekako dotakla upravo žene, dok je patrijarhat slavio pobjedu ,,demokratije“ i pada socijalizma. Ili još grublje crvene aždaje, kako crkveni ideolozi čitaju vrijeme socijalizma. Tranzicija kao bućkuriš ili mješavina žanrova, restauracija kapitalizma u postsocijalističkim društvima, ili ko se sjeća još Dafine i Jezde. Bilo kako bilo, film Bitka na Neretvi takođe podsjeća na uspjeh nedostižan za nove ideologije. Toliko o komunistima, koji su izuzetni ideolozi, a svjedoče najbolje kako se dolazilo do totalnog obrta ideologije koja je počivala na dobrim načelima i plemenitim idejama.

Kako na raznim stranama populizma i sa populistima razmišljati svojom glavom, biti izvan ideologije, lijeve ili desne, kao i centra. Kada se oni međusobno približavaju i poželjno koriguju, jer znaju da je vrijeme velikih ideologija prošlost. Nažalost, stvarnost ili stav da velike ideologije nijesu prošlost na Balkanu komplikuje poželjnu priču briselske ideologije. Za nas je to samo daleka budućnost. Budućnost bez turbo-folka uz koji smo proslavili i ovaj 13. jul ili Guče u Budvi, sa ogradom i izvinjenjem Guči kao autentičnom izrazu jedne druge tradicije i podneblja.

I ako se opet vratimo u socijalizam, slike Svetog Stefana sa Sofijom Loren, ili radničkom klasom u ostatku Budvanske rivijere djeluju danas ne samo nostalgično nego i nestvarno, baš kao i turističko naselje Slovenska plaža u kontekstu današnjeg okruženja koji se zove budvanizacija. Slovenska plaža bila je socijalistička verzija današnjeg Porto Novog ili Porto Montenegra, svjedočanstvo i pameti i kreativnosti. Nakon svega toga i sa iskustvom budvanizacije orgazmi kako je Kraljičina plaža konačno slobodna. Kakav je to samo kič. A i on može biti ideologija, kao što sve u konačnom jeste ideologija. Bezbroj ideologija, mnoštvo vidljivih i nevidljivih koje nas konstituišu. A tek manipulativnih koje poništavaju dobra iskustva i prakse iz prošlosti, poput ideologa čija je omiljena riječ brozomora.

2

avatar
1000
2
0
0
 
2
NerminaDaro
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Nermina
Gost
Nermina

Sramota novih pobjeda i nove demokratije.Zastidje i pokazana bijeda uma i nadolaženje burnog vremena prošlosti.

Daro
Gost
Daro

Odlično napisano. Bravo !

Send this to a friend