Dobro jutro! Crna Gora nije zemlja u kojoj ćete naići na bandu klinaca koji vam otimaju telefon na ulici. Sitni ulični kriminal nije naša boljka. Naši kriminalci biraju veću sliku.
Ne zaboravite da se priključite našoj Viber zajednici.
Klanovska Crna Gora
Ono što zabrinjava nije samo postojanje organizovanog kriminala, nego kultura koja ga normalizuje, glorifikuje, pa na kraju i usvaja kao model ponašanja.
Društvo koje nema jasan otklon od kriminala, ne gradi imunitet na nasilje – već naviku. A mi smo, izgleda, ušli u tu fazu. Jer kad đeca uče više o životu iz serija o mafiji nego iz školskih udžbenika, kad Baka Prase i uličarski spotovi iz Beograda formiraju estetske i emotivne horizonte generacija, a Instagram nudi katalog stilizovanih nasilnika i MMA boraca kao „uspješnih ljudi“ – onda govorimo o sistemskoj kulturnoj patologiji.
Kriminal je postao naš najuspješniji izvozni proizvod. Od Pink pantera do transnacionalne brodske logistike za globalno trgovinu kokainom. Ne zato što država to želi kao devedesetih – nego zato što država nema snage, hrabrosti ni volje da mu se ozbiljno suprotstavi.
Ali u korijenu svega toga leži kultura – toksični model maskuliniteta koji na Balkanu nikad nije istinski razmontiran. Klanovi i kafane, skupocjeni automobili i lojalnost „braći“ – to nije eksces, već logična kulminacija jednog patrijarhalnog modela ponašanja, gdje je snaga važnija od znanja, a strah efektniji od poštovanja.
Taj model, dakle, nije nov. On ima istorijsko utemeljenje. Crnogorska plemena, koja rado romantizujemo kao bastione slobodarstva i tradicije, u osnovi su bila gorštačke klanske konfederacije – bratstva povezana mitom o zajedničkom pretku, složena hijerarhijski, sa jasnim pravilima lojalnosti, krvne osvete i unutrašnjeg morala. Danas to više nisu Bratonožići i Kuči, koji služe za folklorne svrhe. Danas su to Kavčani i Škaljarci i ko zna ko još. Logika opstanka i moći ostaje ista: identitet grupe, kontrola teritorije, solidarnost prema „svojima“, nemilosrdnost prema „drugima“. Razlika je samo u tome što su nekada ginuli pod barjakom, a danas ubijaju oko kontenjera u Roterdamu ili nestale pošiljke u Valensiji.
U toj paradigmi, muškarac nije ono što stvara, nego ono čemu drugi služe. Muškarac ne pregovara, on naređuje. Ne gradi, nego uzima. Ne objašnjava, nego prijeti. I sve to često dolazi upakovano u porodične vrijednosti, tradiciju i – vjeru.
U takvom kulturnom kodu, obrazovanje je slabost, emocije su sramota, a zakoni su za budale.
Ovo je veliki društveni rizik. Jer ako država nastavi da funkcioniše na način da paralelni centri moći – klanovi, poslovni karteli, pa i pojedine vjerske strukture – imaju veći društveni uticaj od institucija, svaka naredna kriza će nas vratiti u devedesete.
U tom scenariju, klanovi više nisu kriminalne grupe – oni postaju organizatori društva. Oni koji nude posao, zaštitu, autoritet. Oni koji brinu o „svojima“. Jer ako država to ne radi – neko mora.
I zato je sada ključno da shvatimo: ne postoji trajni mir bez razgradnje kriminalnog imaginarijuma. Nije dovoljno da hapsimo. Nije dovoljno da se zgražavamo. Treba nam nova kultura vrijednosti – u kojoj heroj nije neko ko ima „četrnaest stanova i tri dosijea“, nego neko ko nema potrebu da mu se iko klanja.
Borba protiv organizovanog kriminala nije samo bezbjednosno pitanje. To je pitanje vrijednosnog usmjerenja društva. Ako ne redefinišemo šta znači uspjeh, muževnost, čast i pripadnost – klanovi će uvijek imati novu generaciju „nasljednika“.
Ne tražimo više reda – tražimo više smisla. I jasnu poruku države da više ne pristaje na kulturu u kojoj je kriminal karijerni put, a ne devijacija.
Dok ne čujemo tu poruku, svaka sljedeća kriza može biti posljednja.
Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.
S poštovanjem,
Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a
(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a).
Lepa zamena teza za one koji drze oba oka zatvorena. Sverc cigara, alkohola i droge iz devedesetih i dvehiljaditih je dosao u CG iz Beograda? Nece biti. Imao je Beograd svoje svercere, koji su saradjivali sa onima iz CG, ali je logistika bila cisto crnogorska. Stoga ne negiram vezu jednih sa drugima, kriminalci su u nekom uvrnutom smislu najtolerantnija sorta… Više »
Dobar tekst.
A dje se to vise kopira Sicillanska “doktrina” nego u Cg? Pa izvoz toga iz Cg ide ka alva!
Bravo ti ga bravo. I u priču o kriminalu si uspeo da spomeneš Beograd i njegov otrovni uticaj. Nego se ne sećam ko su glavne krimi grupe i u Beogradu i u regionu? Brodovi sa ‘bananama’ beše stižu u Beograd pa se razvoze po Balkanu i Evropi? Mora da je sve ovo zbog spotova sa Pinka i ostalog đubreta.
Sad ne idete vise u boj na Kosovo da branite nego boj na Beograd.Ja bi ti preporucio da odes za BG da ga branis i isceras sve Crnogorce odatle neka nam se vrate ovdje pa ce BG biti cist i spasen od “Banana”.I ujedno ostanes tamo da je nama lakse od vas izdajnika
Kako bez toga, to se zove ljubav.
Ma jes brodovima u Beograd, preko Kolasina i Mojkovca. Pre ce bit na magarcima.
Stvarno je doslo krajnje vreme kada je Crnogorac poceo da prica o kriminalnom uticaju iz Beograda. Pa da li postoji 5% kriminalca u Srbiji, a da nisu iz Crne Gore? Vi ste stvarno skroz pogubili u vasim fantazijama. Bitno je da Jodzir i slicni sire avangardni uticaj na regiju.
Hvala Bogu na Sky aplikaciji da vidimo ko je stvarao klanove Ljubo!
Ljubane u samoj državi je problem ne u ljudima vjeruj mi , ako je kriminal pokriven a jednim djelom učestvuju i najveći državni službenici zaduženi za borbu protiv istih, ako je sav sudski i tužilački saziv involviran u sve to i sad na optuženičkoj klupi da ne pričam o lišom policajcima jasno je gdje treba krenuti ako neko ima volje… Više »
Sjajan opis Srbije, ali kakve veze DPS ima sa njom?
Istina živa