Može li Rusija Postati Partner?

Dobro jutro! Može. Kao što Amerika može postati protivnik. Kao što Crna Gora može nestati. Kao što Zemljani mogu teraformirati Mars. Sve je moguće u teoriji, stvari su malo teže u praksi. Danas ću se osvrnuti na intervju Sava Kentere za Vijesti, jer ga smatram vododjelnim u mnogim detaljima.

Kliknite ovđe da se uključite u našu viber grupu, u kojoj vas iz časa u čas uživo obavještavamo o novostima i direktno odgovaramo na vaša pitanja.

Može li Rusija Postati Partner?

Šef Atlantskog saveza u Crnoj Gori i nekadašnji šef naše bezbjednosne službe, Savo Kentera, juče je dao veoma interesantan i važan intervju za Vijesti. Pragmatičan, realan i pronicljiv razgovor sa čovjekom čiji javni nastupi nose težinu njegovog ličnog autoriteta, ali i autoriteta organizacije koja je neobično uspješna članica transnacionalne mreže Atlantic Council-a.

Savov intervju za Vijesti predstavlja diskontinuitet sa onim što trenutno predstavlja “opoziciona”, suverenistička javnost u Crnoj Gori, čiji je najglasniji zastupnik trenutno bivši ministar vanjskih poslova i bivši ambasador u Americi, Mićo Vlahović, i u čijim se izjavama čita ekstremna spoljnopolitička pozicija, koja isključuje bilo kakvu saradnju i dijalog sa sadašnjim američkim vlastima, a koja se fatalistički odnosi po mnogim pitanjima: od članstva u EU, preko kriza u Ukrajini i na Bliskom Istoku.

Da se razumijemo, zastupati i ostati dosljedan svom sistemu vrijednosti jeste važno, ali ulagati sebe u kampanju jedne političke opcije u bilo kojoj zemlji u inostranstvu je samoubilački akt za bilo koji politički subjekat.

Pogledajte Ukrajince ili bilo koju zemlju u EU – da li bilo ko od zvaničnika i javnih djelatnika sa autoritetom sebe stavlja u ulogu zastupnika svake, pa i najsuludije teze iz woke priručnika? Ne. Niko ne želi da Amerika postane neprijatelj. Osim onih u Kremlju, koji trljaju ruke na fatalističke antiameričke tonove u Evropi. A korisnih idiota ima na sve strane – i na lijevoj, i na desnoj, i u centru.

Savo je, kao predstavnik civilnog sektora, svjestan podrške koju Amerika daje da bi civilno društvo opstalo u Crnoj Gori. Ukoliko bi Atlantski savez Crne Gore krenuo u fatalističku kritiku američke administracije, mogao bi da stavi ključ u bravu. Slično je i sa Vijestima, koje su Savov intervju držale na naslovnoj strani, i sa Željkom Ivanovićem, koji je nemalo puta hvalio Donalda Trampa u svojim nastupima.

Važno je, ipak, u svojoj pragmatičnosti ostati dosljedan vrijednostima oko kojih smo se okupili na prvom mjestu u NATO-u, a to su: individualne slobode, demokratija i slobodno tržište. Ako oko ovoga nema konsenzusa, onda nema ni NATO-a.

Tu dolazimo do pitanja sa početka – može li Rusija biti partner? Može, ako dođe do smjene Vladimira Putina, demokratizacije zemlje i odgovaranja za ratne zločine u Ukrajini. Ako je Savo na to mislio kada je rekao da je stabilna i jaka Rusija predvidiva Rusija, onda sam saglasan. Ako govorimo o konsolidaciji autokratskog režima, onda imamo različite stavove. Mnogi ovih dana govore u kategorijama realističkih geopolitičkih teorija i smatraju da će Rusija, onda kada se osjeti bezbjednom, biti bezopasna za susjede. Pitanje je samo kada će se ovakav režim u Moskvi osjetiti bezbjednim. Riječ je o korumpiranom, militarizovanom režimu koji se hrani etnonacionalističkom ideologijom, a koja jasno kaže da granice Rusije nisu definisane vremenom i prostorom. Takav režim nikada ne može biti stabilan. Takva zemlja nikada ne može biti partner.

I da zaključim. Saglasan sam sa Savom i oko toga da Đukanović sada krivi Ameriku za svoje greške, saglasan sam i oko toga da treba da gledamo svoj interes. Drago mi je da je odustao od ideje da se politički angažuje i da je prepoznao o kakvom se strukturalnom brlogu radi. Uz sve to, želim prijateljski da ga ohrabrim da ostane čvrst na pozicijama i vrijednostima koje je zastupao cijeli život. I znam da hoće, jer nije on Željko Ivanović, kojemu su jednako dragi i burbon i Beluga.

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.