Piše,
Branislav Milačić
Svi ljudi koji prate crnogorski fudbal, bilo stručno fudbalski kompetentne ličnosti, bilo navijači, saglasni su u jednom da na našoj seniorskoj fudbalskoj sceni nema dovoljnog broja mladih fudbalera. Takođe su saglasni, što je i očigledno, da se na našim terenima ne pojavljuju ekstra talentovani pojedinci. Ranije nije bilo tako. U Crnoj Gori nikada nije stvoren klub koji je mogao biti, makar povremeni, kandidat za osvajanje šampionske titule u ligi u kojoj se takmičio. Čak je vrlo rijetko neki crnogorski klub na kraju prvenstva zauzimao mjesto na tabeli koje bi ga vodilo u evropska takmičenja. Sve to nije smetalo da naš fudbal bude prepoznatljiv po kvalitetnim fudbalerima koji su iz njega vrlo često iznicali. Tonijesu bili igrači regionalnog značaja već evropskog i svjetskog. Zašto je to bilo tako?
Nijesam pretenciozan da pokušam da odgovorim na postavljeno pitanje. Ne, to je kompleksan problem i potrebna je ekipa stručnih ljudi iz više naučnih disciplina koji bi pokušali da daju odgovor. To što sam u ranijem periodu pomno pratio fudbal, što radim i sada, daje mi pravo da ukažem i na neke činjenice koje donekle objašnjavaju nastalu situacuju. U vrijeme kada su u crnogorskom fudbalu stvarani fudbaleri visoke klase, uslovi za rad u većini naših klubova bili su izuzetno loši. Pomoćnih terena nije bilo, pa se najčešće treniralo na glavnim. Zato su oni bili u jako lošem stanju. Rekvizita i tehničkih pomagala bilo je malo ili ih uopšte nije bilo (osim par lopti). Mlade fudbalere su trenirali uglavnom treneri koji ni jesu imali trenersko stručno obrazovanje. Lige mlađih kategorija nijesu bile dobro organizovane, a jedno vrijeme nije ih ni bilo.
Sada imamo dobre pomoćne terene i odlične uslove za rad. Glavni tereni se čuvaju i dobro održavaju, pa je njihov kvalitet na visokom nivou. Treneri moraju završiti trenersku školu i dobiti odgovarajuću licencu kako bi mogli da treniraju određene klupske selekcije. Jednostavno rečeno, sada je sve bolje. Pa, kako je to sve bolje, a rezultati sve gori ? Nema mladih igrača! Usuđujem se ukazati na dvije stvari koje i te kako utiču na postojanje opisanog stanja. Nekadašnji treneri mlađih klupskih selekcija bili su ljudi koji su izuzetno voljeli trenerski posao. Bili su nevjerovatni entuzijasti i entuzijazam su prenosili na mlade igrače.
U svemu tome, novac je za njih bio u drugom planu. Ja sam više od deset godina trenirao mlađe selekcije u nekoliko titogradskih klubova iza to vrijeme nijesam primio niti dinar nadoknade. Takvih primjera je bilo puno. Ljubav prema fudbalu i ljubav djece koju smo trenirali, a koju su oni iskazivali prema nama, bila je velika i dovoljna nadoknada za naš rad. Mislim da situacija sada nije takva. U nekadašnjem, za crnogorski fudbal slavnom vremenu, većina roditelja nije ni znala da im djeca treniraju fudbal. Oni koji su znali, nijesu bili srećni zbog toga. Plašili su se da trening djecu ne odvoji od škole. Brinulo ih je i enormno habanje odjeće, a posebno obuće, za vrijeme treniranja. Kako i ne bi, kad je sirotinja bila svuda naokolo. Sada, tate i mame djecu kolima dovode na trening. Ispisuju ih iz škole da bi imali više vremena za treniranje. Oni su, a posebno majke, vatreni navijaču veliki poznavaoci trenerskog posla. Zato sebi daju za pravo da kritikuju rad trenera i da oni fudbalu uče svoju djecu. Bože, kako mi umijemo da sve naopako složimo.
Tu su i neizbježni kvazi menadžeri koji su (uz dužno poštovanje ljudima koji menadžerski posao rade stručno i profesionalno) zlo našeg fudbala. Roditelji i menadžeri rješenja za svoje finansijske frustracije vide u djeci, budućim velikim fudbalerima. Takvim pristupom enormno im odmažu i oni ne postaju ono za što su ih pomenuti projektovali. Ne znam niti jednog dječaka kome su otac i majka pomogli da postane kvalitetan fudbaler. Takođe, ne znam niti jednog dječaka koji je postao vrhunski fudbaler, a da su mu roditelji izuzetno materijalno moćni, poznate javne ličnosti, uspješni privrednici, političari, pa i vrhunski sportisti. Fudbal je jako težak sport koji traži velike žrtve i odricanja, pa i još mnogo čega drugog. To ne mogu svi. Gospodo, u fudbalu nema protekcije. Na terenu se sve vidi.
Svjesni loše situacije kada je u pitanju rad sa mlađim selekcijama i produkcije tog rada, u FS Crne Gore preduzimaj u mjere kako bi se stanje poboljšalo. Donesena je odluka da se fudbalska omladinska liga Crne Gore na kraju jesenje polusezone podijeli na dvije grupe. Tako su najbolje ekipe dobiile znatno jače takmičenje. Prema mom mišljenju, to je izvanredno rješenje koje je zaživjelo prethodne sezone. Naravno, ne treba očekivati benefite odmah, ali siguran sam da će ih biti. U junu ove godine FS Crne Gore je organizovao posjetu trenera mlađih kategorija NK Dinamo iz Zagreba, kako bijednu sedmicu pratili rad mlađih selekcija ovog kluba. U tom klubu s mlađim selekcijama radi se izuzetno kvalitetno, što potvrđuje afirmacija mnogih fudbalera. To smatram dobrim potezom Saveza.
Siguran sam da je trenerima koristilo ono što su u Dinamu vidjeli. Pošto je u Zagreb putovao po jedan trener iz svakog crnogorskog kluba, bili su dužni da svojim klupskim kolegama prenesu nova saznanja. Mislim da je za to postojao bolji način. Nemaju svi ljudi sposobnost da prenesu znanje drugima. Edukaciju onih trenera koji nijesu putovali u Zagreb, morale su obaviti kompetentne ličnosti. U cilju stvaranja prostora za mlađe igrače, FS Crne Gore donio je odluku da su prvoligaški klubovi obavezni da započnu i odigraju prvenstvenu utakmicu sa najmanje jednim igračem mlađim od 21 godine. Svaku incijativu za otvaranje vrata seniorskog tima za mlade fudbalere pozdravljam. Međutim, siguran sam da treneri seniorskih selekcija u ekipu ne stavljaju mlade igrače samo zbog toga što oni ne posjeduju potreban kvalitet Ranije trenere niko nije primoravao da stavljaju mlade igrače u ekipu. Ipak, oni su bili u njoj zbog kvaliteta.
Što nam donosi ta odluka, pokazaće se kada selektor mlade reprezentacije objavi spisak reprezentativaca za sljedeću utakmicu. Vidjećemo koliko će igrača iz naše lige biti na tom spisku. Falinka ove odluke su neke praktične stvari. Što će se desiti kada budu izvršene sve izmjene ina terenu ostane jedan fudbaler mlađi od 21 godine i on dobije crveni karton? Da li će se nastaviti utakmica, a da na terenu ne bude nijedan igrač ispod
21 godine? Krši li se time norma? Da li je stimulativno za mladog fudbalera saznanje da neće biti zamijenjen i ako igra slabo? Štiti ga norma. Da li se možda miješamo u rad trenera ako mu namećemo dva igrača koji moraju da igraju (ako igrač ispod 21 godine na poziciji recimo bočnog igrača igra slabo i biva zamijenjen, mora ući mlad igrač koji ne igra tu poziciju)? Sve navedeno ne znači da FS Crne Gore ne treba da istraje na sprovođenju politike forsiranja mladih igrača u našim prvoligaškim klubovima. Naprotiv. Samo ovu normu treba preispitati i po potrebi doraditi.
