Kolumne

Novak Đoković: Mladost je neprolazna

Piše, 

Novak Đoković, teniser

Uvijek sam vjerovao u pozitivno, u istrajnost, u rad koji je preduslov za uspjeh, u uvjerenja da možeš više i možeš bolje ako si tome posvećen. Trudio sam se da na svom primjeru pokažem da ne treba odustajati i da je ostvarenje snova moguće ako u njih vjeruješ. Da li sam na mom putu imao otvorene karte? Uglavnom ne. Imao sam talenat, ogromnu podršku roditelja i porodice i veliku ljubav prema tenisu. I pregršt toga što nije išlo na ruku. Do te mjere je sve bilo veliki san, da puno ljudi nije moglo u to da povjeruje.

Uvijek sam se trudio da mislim “out of the box”. Moj način treniranja i priprema oduvjek se razlikovao od onog koji je bio proglašen prihvatljivim i “uspješnim”. Imao sam potrebu za drugačijim pristupom. Bilo je veoma izazovno naći ljude koji su to razumjeli i odobrili pogotovo u početku, kada rezultati nijesu dolazili u kontinuitetu i vremenu kada smo željeli. Ali bio sam uporan i vjerovao sam. Okružio sam se malim brojem ljudi koji su vjerovali sa mnom i uspjeli smo. Svaki dan je bio izazov. Svaki dan je bio nova lekcija. Mnoštvo pobjeda ali i poraza, sumnji i strahova, uspona i padova bili su dio mog puta. I još uvjek su. Svaki je ostavio neki trag i oblikovao me da postanem ovo što sam danas.

Za sve treba vrijeme, vjera i strpljenje, pa čak i za stvari koje djeluju da su na dohvat ruke. Mnoge mečeve koje je trebalo da dobijem sam gubio, a mnoge koje nisam igrao na najvišem nivou sam dobijao. I sada kad razmislim i pogledam iza sebe, svaki taj neplaniran scenario je bio nevjerovatno bitan dio moje slagalice.

Čak i kada vam svi govore da griješite i da postoji samo jedan ispravan način, da nema šanse da uspijete… Ako radite ono što volite i ono što vas ispunjava, vi ste već na pravom putu. Vi ste srećni.

Na jednoj press konferenciji prije par godina su me pitali kako se osjećam kao veteran u tenisu. To pitanje me je potpuno zbunilo jer sebe nikada nijesam doživljavao tako. Valjda mi ta ljubav koju osjećam prema tenisu daje životnu energiju i želju da radim jos više, bolje, drugačije. I da se osjećam mladim. Zato toliko vjerujem u mladost. Ona nema nikakve veze sa godinama i radnim stažom. Kada čovjek voli ono što radi, onda će uvjek način da u tome uživa i radi ga još bolje.

Poenta je da uživate na svakom koraku do ostvarenja vaših snova i ciljeva, da prihvatite sve prepreke kao bitne za vaš rast i da radite ono što volite. Budite uporni i sigurni u sebe, budite vrijedni i radni, radite na sebi da biste postali najbolja verzija sebe. To je siguran i ispravan put. I poslije 20 godina radnog staža, osjećam se kao klinac koji je spreman da ide u nova osvajanja. Avantura nikada ne manjka dokle god uživamo u onome što radimo. Zato pažljivo birajte čime ćete da se bavite.

Pozdrav od vječitog mladića,

Nole

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Kvazi novine
Gost
Kvazi novine

Ne pise se ‘uvjek’, nego uvijek. Ccc…

Dzidzi
Gost
Dzidzi

Nole,javi se dati pomognem oko ove mladalacke krize

Send this to a friend