Opet je napadnuto Sarajevo

Piše
Dragan Bursać

U redakciju Radio Sarajeva upadaju huligani i pod prijetnjama smrću drže zaposlene novinare i urednike. Zašto? Zbog istine. Puno se mi kao država nominalno borimo za “fer i poštenu državu, pravde i pravičnosti” dok nam huligani cijelu noć drže redakciju jednog od prominentnijih bh. portala pod opsadom. Ironično ili ne, sami zaključite, sinoć je opet napadnuto Sarajevo.

Zločinci-heroji

Jedan osuđeni zločinac postaje direktor sarajevskih toplana. Plače po TV emisijama i kaže kako po drugi put proživljava traumu. Naređivao je ubistva ljudi, ali nije to toliki grijeh po njemu. Veći je grijeh, kako kaže, što ga novinari napominju i stalno podsjećaju da je ubijao nedužne civile. To ga nervira. Zločinac se zove Enver Zornić.

Jedan drugi osuđeni zločinac bio je direktor Doma zdravlja jedne opštine u RS-u. Godinama. Kao i gore pomenuti sarajevski zločinac, imao je uvjerenje o nekažnjavanju. Sud kaže-bitno je da se protiv njih ne vode trenutno bilo kakav krivični postupci i eto ih na čelnim pozicijama. Zločinci postaju legalni rukovodeći kadar. Ovaj drugi se zove Blagoje Simić i moćnik je u Bosanskom Šamcu.

Jedan treći zločinac, proslavio je svoj izlazak iz zatvora uz helikopterski entitetski doček. On je mnogo poznatiji. Zove se Momčilo Krajišnik. Jedan četvrti ima svoj studentski dom koji nosi ime o njemu. On je Radovan Karadžić.

I kakve veze ima ova mraka sa upadom u prostorije Radio Sarajeva i držanjem taoca-novinara i urednika u pola 21. vijeka u glavnom gradu jedne evropske države?

Zločinačkim stazama kontrarevolucije

Ima, kako nema!

Samo je pitanje vremena, kad će huligan i otmičar iz prve rečenice završiti kao savjetnik, član upravnog odbora, kao ministar ili premijer. Ili je već možda na nekoj funkciji. Samo je pitanje vremena kada će društvo uzraslo i odraslo na sili valorizirati sinoćnji upad huligana u redakciju jednog BiH portala i dati mu prolaznu ocjenu u lokalnoj nomenklaturi razbojničkog napretka.

Samo je pitanje vremena kada će se silnik i huligan naći sa ove, utemeljene strane zakona i kad će početi da ocjenjuje obični puk.

Kriv si zbog istine

Jer, puno se mi dičimo poštenjem za zemlju u kojoj nam ratni zločinci, kriminalci, kokošari i lupeži sjede u komisijama i na konkursu za posao traže od nas uvjerenje o nekažnjavanju. Puno se mi kao država nominalno borimo za “fer i poštenu državu, pravde i pravičnosti” dok nam huligani cijelu noć drže redakciju jednog od prominentnijih BiH portala pod opsadom. Ironično ili ne, sami zaključite, sinoć je opet napadnuto Sarajevo.
A zbog čega? Zbog kokaina u krvi našeg mangupa koji se bahatio u Ukrajini, pa dobio zatvor. Zapravo, zbog istine. I kao sve što nastrada u ovoj zemlji, tako i dobro novinarstvo, nastrada zbog istine!

Samo u nas!

To što su urednici i novinari pod prijetnjama smrću doživijeli u petak naveče, čini se-tek je poligon i priprema za neke buduće zločince na funkcijama. Zbog istine, kažem.

A šta vidimo?

Vidimo Carstvo Huligana u našem pokušaju od države!

Ovo što se dešava Radio Sarajevu do sad je najozbiljniji i najužasniji pokušaj gušenja slobode štampe.

I boli donji dio leđa nove aplikante na visoke funkcije (čitaj otmičare) za pravdu i istinu.

Upasti u redakciju, prijetiti novinarima i uredniku, držati ljude kao taoce, a sve samo zato što je neko istinito informisao da je tzv. navijač FK Sarajeva drogiran i uhapšen-pa to je dno dna.

Manimo se patetike

I ovdje bi autor ovih redova trebao patetično da kaže, kako ti i takvi nisu nikakvi navijači, barem zbog onih iskrenih fanova ovog fudbalskog kluba, ali bestraga JESU, jesu navijači i pitaju se za (gotovo) sve. I dok se ne donesu iskopirani engleski zakoni o huliganima, možemo se mi ulagivati njima do besvijesti, ali sutra će stradati neki novi neistomišljenik. E, a da bi prepisali engleske zakone, za početak, fali nam jedna mala sitnica – DRŽAVA.

Države (još uvijek) nema ali postoji paradržava u kojoj se o potpuno legalno donose legitimne i izvršne odluke o upadanju u novinske redakcije kako bi se držali ljudi kao taoci.

Ako se sad ne podvuče crta, ako se od ove noći novinari ne prestanu tretirati kao glineni golubovi i boks-vreće, idemo svi zajedno na dno.

Mala je i utopistička, donkihotovska nada, no šta nam preostaje? Da svi zajedno-kolegijalno obučemo pancire i da se samoizolujemo u bunker-redakcijama čekajući kad će neku novu osjetljivu huligansku dušicu taknuti u srdašce istina i kad će krenuti u malu matineju talačke krize (sic!)

Kakvi crni navijači, kakva crna demokratija-ovo je zlo na kojem bi pozavidjeli svi totalitarni režimi svijeta. Ovo je potpuna anarhija, ovo je momenat kada država postaje opasna po život pojedinaca koji samo rade svoj posao.
Osuda ovog čina, bez epiloga-NE ZNAČI NIŠTA!!!

Podržati i ustati protiv nasilja i primitivizma-to je LJUDSKI ČIN!

Ti si sljedeći

Hoćemo li to uraditi samovoljno ili pod barjakom makar virtuelnim države-do države je. Svaki pojedinac, koliko god hrabar, smion i pravdoljubiv bio, samo je pojedinac. Njegov strah za sebe, za svoju porodicu, za svoju djecu, bračnog druga, za najmilije, to je ukorijenjen i normalan strah kojem su u lice gledali novinari Radio Sarajeva, dok su sa portala brisali vijest-istinitu vijest i dok su moljakali druge medije da obrišu istinitu vijest. Ucijenjeni, devalvirani, sa glavom doslovno u torbi, sa poslom koji je cijenjen taman toliko da se svaka fukara može iživljavati do besvijesti nad vama…

“Danas je meta redakcija Radiosarajevo.ba, a sutra može biti bilo ko od nas”, stoji na kraju saopštenja uređivačkog kolegijuma ove medijske kuće.

Potpisnik ovih redova bi dodao – ti, baš ti što čitaš ovo, ti si sljedeći ako država ne poduzme nešto.

Jesmo li ubili Sarajevo u nama?