Podgorica: Hljeba i sahrana

Piše
Brano Mandić

(preuzeto sa portala Okruženje)

Raduje se Crna Gora ovih dana, dočekala je političku elitu koja neće misliti na glasača samo na ovom svijetu, dobila je garnituru novih kadrova na čelu sa mandatarom Zdravkom Krivokapićem koji obećava agilnu reformu i u periodu nakon smrti.

Prošlo je vrijeme kampanjskog titranja od izbora do izbora, konačno ozbiljan čovjek za vječnost, neko ko je kadar da navali na pričesnu kašiku usred pandemije i pozove građane da podijele sa njim biološki rizik, a sve kako bi se ispunio drugi dio njegovog ekonomskog plana – carstvo nebesko.

Siromah Krivokapić je nestranačka ličnost, pa nikom ne smeta što mu crkva omogućava logistiku. Tu se misli uglavnom na ozvučenje, vino, proju i osnovne potrepštine, kako bi se virusu podveo pristojan broj glasača. Crkva je uradila i mnogo više, žrtvovala arhijereja, samo da se narod saborno okupi. Sahrana mitropolita Amfilohija, e to je bila pozornica dostojna velikih gesti, pa je Krivokapić pokazao šestice demonu novog svjetskog poretka i podijelio kašiku sa pastvom.

Mandatar je inače svoje buduće ministre nazvao apostolima, pa je jasno da više nikog ne interesuje materijalno, jer vječnaja pamjet je ono oko čega se sabira demokratizovna Crna Gora. Zato hrabro u smrt, poručio je mandatar, vaša imena su već na spiskovima NKT-a i temperatura za kojom će uslijediti pneumonija potrajaće kratko za vašeg đeda ili strikana, koji idu na bolje mjesto, plus rasterećuju ovozemaljsku budžetsku potrošnju i zalihe longacefa. Dakle, seljenjem dijela stanovništa na onaj svijet, pod menadžerskim okom države i pomijesne crkve, vrši se neka vrsta redistribucije resursa i kapitala, kolektivno reformsko pregrupisanje na tragu nekadašnje deagrarizacije. Razlika je što ovog puta domaćin ne napušta seosko plandište i buljuk koza, već mirno prelazi rijeku Stiks i upisuje se u katastarsku jedinicu vječnog sjutra.

Raduj se zato Crna Goro, jer dobila si svog Vilija Branta, mandatara koji je pola svog političkog žitija proveo klečeći po namastirima, zobljući žito na grobljanskom mramoru, jednog hrabrog surfera na litijskom talasu, onog što je zajahao dasku od tikovine osveštane pod Ostrogom gdje je, uzgred budi rečeno, nova vlada i uglavljena.

Kome više trebaju političari da te iskoriste dok ne krepaš i onda više ne misle o tebi? Izvršna vlast ima da obezbjedi skrb nakon što se predamo vječnoj istini. Krivokapić je prvi koji je to osjetio, ponudivši jasan, a pravoslavan plan.

Na taj način korona je od krize prerasla u šansu, manastirske kruške dvaput su cvjetale u Piperima, proplakalo je nekoliko loza na primorju, a jedno đače sa Kosmeta usnulo je svetog Pantufija koji je objasnio ministru finansija da se sporazum sa MMF-om mora prihvatiti, po cijenu da apostolska vlada prestane biti omiljena u narodu.

Reforme će dakle biti bolne, ali su nužne i bogu mile. Ne zaboravi, namučeni čitaoče, da niko nije izbjegao porez i smrt, te dvije zaloge svake stabilne države. Amin!