Prema Boki je Samo Nebo Prohodno

Dobro jutro! Ulazimo u špic sezone, a od Budve do Tivta vam trebaju dvije ure da pređete 20 kilometara. Put od Tivta ka Jazu, najvažnija ljetnja saobraćajna arterija je još uvijek gradilište. Godinama Boka kotorska u sezoni postaje izolovana enklava. Zašto nijesmo sposobni da radimo zimi, u regiji đe zima jedva da postoji?

Ne zaboravite da se pridružite našoj Viber zajednici.

Prema Boki je Samo Nebo Prohodno

Ova trasa je usko grlo ne samo saobraćaja, nego i crnogorske ekonomije. Put Tivat–Jaz već godinama pokazuje koliko smo daleko od ozbiljne državne logistike. Kako ono reče onaj novinar iz 79-te, kad je zemljotres zatvorio sve puteve – parafraziram: prema Boki je samo nebo prohodno.

Premijer Spajić je juče objavio da su do sada asfaltirano pet od 15,5 kilometara trase, i da do jula moramo urediti još tri kilometra. Poručuje da ćemo naredno ljeto dočekati spremniji, sa više asfaltiranih puteva. Problem je što sve to slušamo već godinama. Od Vlade do Vlade nas sezona svaki put iznenadi.

Ponavlja se stara crnogorska logika: u sred ljeta pričamo o ljetu, umjesto da smo zimi radili. I to na primorju, u regiji u kojoj klimatski uslovi zimi nisu nikakva prepreka za izvođenje radova. Kako to da niko ne postavi pitanje, zašto se ovakvi radovi ne intenziviraju tokom vansezonskih mjeseci? Je li to stvar neznanja, nemara, nedostatka političke volje – ili sve troje zajedno?

Turisti, koji ostave milione od kojih zavisi naša ekonomije, završe u kolonama po tri sata da bi se prevezli od Kotora do Budve. Dok se neki hvale „punom parom“ radovima usred jula, građani se hvataju za glavu jer nemaju više ni strpljenja ni rezervnih puteva, uz sve ove blokade i proteste po Crnoj Gori.

Valjalo bi nam da se jedan dio civilnog sektora specijalizuje za ove teme, đe država redovno ne isporučuje dovoljno kvalitetne usluge. Imamo desetine NVO-a koji prate sve živo: od inkluzivnog jezika, preko korupcije, ljudskih prava, planskih strategija do ekologije. Ali ni jednu organizaciju koja bi pratila tempo, transparentnost i kvalitet ovakvih strateških infrastrukturnih projekata i javnih radova uopšte. Toliko vjerujemo vlastima u ovom sektoru– da ih ne kontrolišemo.

Dok mi ovako tapkamo u mjestu, Albanija gradi puteve i tunele, Hrvatska širi magistrale, a Crna Gora… stoji. I nada se da će sezona proći bez nervnih slomova i još jedne saobraćajne nesreće u nizu u kojoj će neko nedužan izgubiti život.

Znate šta je najgore? Na kraju će neko reći da je ovih pet asfaltiranih kilometara „veliki uspjeh“. Pa ćemo sljedećeg jula gledati snimke iz drona kako premijer hoda trasom sa šlemom na glavi, kako se vade kablovi iz zemlje i šuplje cijevi zaviruju iz trotoara. Dok kolona od Tivta do Jaza guta benzin i ljudsko strpljenje.

Ako ne naučimo da ozbiljno planiramo, nećemo nikad postati ozbiljna destinacija. A sezona nije samo ljetnja šema za izdavanje apartmana, u pitanju je egzistencija stotina hiljada ljudi direktno i indirektno. To je proizvod koji prodajemo svijetu. I ako je taj proizvod zakrčen, zagušen, i godinama isti, zna se đe će nas to odvesti.

Turistička sezona nas iznenadi svake godine kao da nije zakazana unaprijed. Kao da se ne zna kad počinje. A kad krene, kriv je narod što se uputio na more, krivi su turisti što dolaze, krivi su i mještani što žive đe žive. Niko ne kaže da je kriva država koja nikako da shvati da se putevi ne grade da bi ih otvarali ministri, nego da bi ih koristili ljudi. I to bez nervoze.

Toliko za danas. Uživajte u ostatku dana.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)