Prosvijetliće iznad Gore Crne!

Piše,

Dubravka Jovanović

Idiličan susret i ekspresni sastanak braće od tri prsta, trobojki i turbo folka, ako se izuzme himna „Milo lopove“.

S druge strane orkestriran poziv građanima da pobjedu opozicije slave mirno u svojim domovima, jer Bože moj, ubačeni elementi i provokatori suverenističkog bloka nasrću na imovinu pripadnika bošnjačko muslimanskog stanovništva i stranačke prostorije DPS-a, SD.

Naravno, nezadovoljni gubitnici čine nerede po crnogorskim gradovima, jer ovi civilizovani ne bi ni dao Bog ni na koga i ni na što, osim na kičmu naše države drito.

Ali jaka je i nesavitljiva Crna Gora, država oko čije će himne i simbola, crkve i jezika tek biti belaja.

Sporedno je to u odnosu na njenu državnost i ljubav većine njenih građana koji je zubima drže da nam je ne otmu.

Onima kojima praziluk viri „od najlonsku kesu“, onima koji nikada ništa naizust nijesu naučili osim: “Ovo je Srbija, Ne damo svetinje, Ne damo te Kosovo i Pozdravljam te srpsko more“, ovi dani su praznični, okićeni njihovim četničkim simbolima.

A na feštu kreću ozvučenjem na fapu koji probija zidine hercegnovske Španjole. Ispred prelijepe crkve Sv. Spasa, spas im je stigao sa velikog video bima, odakle ne patišu crkvene pjesme u terci sa urlicima, sirenama, zvonima, uvredama i provokatorskom gestakulacijom.

Dragi cirkusanti, samo po malo. Nije pred vama pala država Crna Gora.

Vi samo devastirate njene obale i trgove ovih noći u kojima su se i zvijezde povukle pred vašim divljanjem.

Vraćam se, miroljubivim porukama i preko noći proevropskom maniru i držanju onih koji se Boga ne boje kada im sveta, šporka kašičica  kruži od usta do usta higijenski i protiv svakog virusa i pandemije koja se zove ljubav premo svojoj državi.

E, oni pozivaju na mir i dostojanstvo.

Da se razumijemo, odmah bi ih pozdravila, i to naklonom dubokim, jer nikad nije kasno da se elementarno bude pristojan.

Pozdravila bih nastojanja gospode koja će pozlatiti Crnu Gorui već od sjutra, da samo još ne zaborave jednu sitnicu.

A to je da svojim članovima i sipatizerima kažu to isto. To što samo deklarativno izjavljuju u medijima da ih vidi i čuje civilizovana Evropa. Gospodstvo se preko noći ne stiče.
Imaš ga, ili nemaš.

Nosiš ga u krvi i venama, u tradiciji. Kuća ti ga daje, ili ne.

Dakle, neka kažu svojima da prestanu sa provokacijama, posebno onim najnižim, najbanalnijim. Onima što u odsustvu ljudske riječi, onom slabom i kržljavom misle da su čudo učinjeli protivniku.

Jesu, onako mi estradnog brka glumačkog. Čuveni umjetnik, prvi brk Demokrata u Kotoru, koji usput igra za Mila u znamenitoj  drevnoj Bokeljskoj mornarici, instituciji staroj 12 vjekova. U njoj su od kad postoji, bez razlike, kolo sa simbolima pomorskog života na brodu i moru, igrali  pripadnici svih vjera i nacija.

Tradicija suživota i građanske kulture od vjekova je krasila ovu organizaciju čiji su admirali, vice admirali, mali admirali i mornari bili od korjena i ugleda.

Poseban  kuriozitet  je i da su u kolu plesali i ljudi sa oštećenim sluhom i govorom časni i omiljeni članovi Bokeljske mornarice, zaposleni u kotorskom Zavodu za gluvu djecu, danas Resursnom centru „dr Peruta Ivanović“.

Nikada se u mornarici nije pitalo ko se kako krsti i u koju je partiju, za koga glasa i ko mu je politički idol.

Danas neke nove tekovine, novih ponašanja novih članova koji, razumije se imaju pravo da misle drugačije, da pozitivno kritikuju, ali nikada da vulgarno vrijeđaju neistomišljenike i to samo zato što ne pripadaju njihovom političkom kolu.

Neki novi „glumac“ u kolu Bokeljske mornarice zanimljivo je, orkestrirano napada i vrijeđa predsjednika države Mila Đukanovića, iza leđa, a ispred njega, pozdravljajući ga, igra kolo njemu u čast. Bijedno. Igra za tradiciju, a ne za predsjednika, reći će moguće on ili neko iz admiralata .

“Samo mladost ima hrabrosti i snage da voli ljepotu, potpuno, iskreno, bezuslovno i bezobzirno. Samo mladost je toliko “luda” i – tako velika”.

Ali ljepotu dragi moji, ne prostotu.

A sad, vjetri brale do mile volje i onako si vlast u Kotoru gradu.

Provedriće  više Gore Crne.

Ova borba i ova mržnja među ljudima, životinjama i stihijama ne može vječno trajati”…. Njegoš nam poručuje.

Neće, znam.