Piše
Predsjednik NVU Crnogorski zbor, advokat mr Nikola Belada
U jednom od nedavno objavljenih tekstova ukazao sam da će izmjene Zakona o slobodi vjeroisovijesti ići u dva pravca i to da se SPC „na mala vrata“ proglasi tradicionalnom crkvom i uvede u pravni poredak i drugo da se brišu važeći članovi 62, 63 i 64 zakona. Ne treba biti puno pametan i zaključiti da 42 Vlada ima obavezu prema SPC i da će je odmah ispuniti i ne samo tu obavezu, već sve zahtjeve SPC, jer je SPC vladar naših sudbina. Dakle, stvarni vladar je izborom 42 Vlade dobio priliku da izvrši svoju obavezu i zadatak u odnosu na Državu Crnu Goru, a shodno dokumentima Države Srbije i Arhijerejskog Sabora SPC, gdje je ista naznačena kao stožer i zaštitnik srpskog naroda ma gdje on bio. Zato da se niko ne zavarava da je ovo trenutno i prolazno stanje, ono će trajati dugo. Plan je da se uplivom u pravni poredak SPC abolira za sva zlodjela prema Državi Crnoj Gori i crnogorskom narodu i da se prikriju sve protivpravne radnje u sferi imovinskog prava i finansijskog poslovanja. Ono što je iznenađenje jeste činjenica da je ovako postavljen cilj ostvaren silom snagom i manipulacijom, bez bilo kakve argumentacije ili barem nekom pravnom terijom koja bi zamaglila suštinu ukupnog postupanja, a konkretno i ovog zakona. Dakle, Izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica podržat će svi koji nijesu ni pročitali tekst i 41 poslanik u Skupštini Crne Gore. Očito je da su izmjene zakona bile spremne i prije nego što je imenovana 42 Vlada i novoizabranim apostolima ostalo je samo da to blagosiljaju. Zaboravili su samo jedno, stručna javnost i ljudi zdravog razuma distanciraće se od ovog neubjedljivog nebuloznog, pravno neutemeljenog, sa namjerom manipulatorskog teksta. Lično osjećam se relaksirano sa puno uvjerenja i optimizma, da kad se steknu za to uslovi podnesem Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti Izmjena zakona.
O ambijentu u kojem je predložen tekst zakona počeću kako slijedi. U Izvještaju o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa od 14.12.2020. godine koji je lično potpisao ministar Vladimir Leposavić, a koji je dostavljen Vladi navodi “Nije korišćena ekspertska pomoć, sprovedene su intezivne konsultacije za crkvama i vjerskim zajednicama, a uvažen je najveći dio njihovih sugestija“. Izrečeno od ministra Leposavića je odmah demantovano. Iz naslova na portalima da se utvrditi da je Predlog izmjene zakona dostavljen samo SPC, Katoličkoj crkvi, Islamskoj i Jevrejskoj zajednici i ostavljen rok od 2-3 dana da se izjasne o tekstu izmjena zakona. To su izjavili Reis Islamske zajednice Rifat Fejzić i ovlašćeni predstavnici Barske nadbiskupije i Kotorske biskupije. Ovlašćeni predstavnici CPC i ostalih 15 registorvanih vjerskih organizacija po Zakonu o vjerskim slobodama i pravnom položaju vjerskih organizacija, nijesu konsultovani niti im je upućen tekst Izmjena zakona. Radi dodatnog pojašnjenja navodim da je ministar Leposavić imao prvi radni dan u ministarstvu imao 7 decembra, a već 9 decembra ( posle dva dana) saopštio da su završene izmjene zakona uz intezivnu komunikaciju sa vjerskim zajednicama. Uz to premijer gospodin Krivokapić odmah nakon što je izabran u Skuštini Crne Gore je dao izjavu da su završene izmjene Zakona o vjerskim slobodama. Zakonima logike ovo se ne može objasniti. Toliko o intezivnim komunikacijama sa vjerskim organizacijama.
Izmjene Zakona nijesu date na uvid ni stručnoj, ni laičkoj javnosti Crne Gore. Izmjene Zakona su morale biti upućene Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore – Ombudsmanu g-dinu Bjekoviću. Poznata je reakcija Udruženja pravnika Crne Gore i brojnih drugih organizacija koje ukazuju da javnost Crne Gore nema uvid u izmjene zakona.
U predlogu zakona piše da su obavljene intezivne komunikacije sa tradicionalnim vjerskim organizacijama. Na dvije press konferencije premijer Krivokapić i ministar Leposavić konstantno ističu tradicionalne crkve. Za sada samo ukazujem da pominjanje tradicionalnih crkava znači pripremu javnosti da se SPC proglasi tradicionalnom crkvom Crne Gore, iako taj termin u pravnom poretku Crne Gore nije definisan, niti postoji.
Teskt Izmjena zakona nije dat Vencijanskoj komisiji radi davanja mišljenja. U pitanju je zakon koji mora imati međunarodnu verifikaciju, prvenstveno od strane Venecijanske komisije.
Na konferenciji za štampu ministar Leposavić ukazuje da nije bilo potrebno sprovoditi javnu raspravu zbog hitnosti izmjena, jer su promjene takve da ne mijenjaju bitno strukturu zakona. Ovdje se postavlja samo jedno zdravorazumsko pitanje: Ako su promjene zakona takveda ne mijenjaju strukturu zakona, zašto postoje hitne i vanredne okolnosti za intervenciju na zakonu? Pri tom se za osnov svoje odluke iz Vlade pozivaju na člana 97 stav 2 tačka 2 i 3 Zakona o državnoj upravi. Znanja radi Zakon o državnoj upravi sadrži 91 član.
Međutim potreba za ovim tekstom je u mom stavu da su intervencije na Zakonu tektonske i da idu u pravcu nestanka građanske Crne Gore, afirmacije Jevanđeoskog nacionalizma i svetosavlja, proglašenja SPC tradicionalnom crkvom i legalizaciju protivpravno oduzete imovine države Crne Gore.
U Evropi se demokratičnost akta kojim se reguliše ova oblast testira na pitanjima registracije vjerskih zajednica i odnosom prema malim vjerskim zajednicama. Taj odnos podrazumijeva jednakost – jednak tretman svih vjerskih zajednica, nezavisno od toga da li se vlastima to sviđa ili ne, nezavisno od broja vjernika, jer svi moraju imati ista prava, bez obzira da li su veliki ili mali, brojni ili malobrojni. Prava vjerskih organizacija uključujući i pravni subjektivitet regulisani su isključivo zakonima. To znači vratiti onima nešto što su imali, a drugima koji to nešto nijesu imali ne može se vratiti ono što nijesu imali.
Za sve izmjene na postojećem zakonu dato je obrazloženje. Glavna riječ koja provejava kroz obrazloženje je pravni subjektivitet. Zašto ? Objasniću u daljem tekstu.
Članovi 6 i 7 postojećeg – važećeg Zakona su izmijenjeni. Suštinski u pitanju su kozmetičke izmjene, igra riječi i predloženim izjmenama ne naraušava se smisao važećih članova 6 i 7. Dato obrazloženje za izmjenu člana 6 je besmisleno, jer se samo potencira pravni subjektivitet vjerskih organizacija. Kakve veze ima izmjena norme u članu 6 sa pravnim subjektivitetom ostaje nejasno.
Članom 3 Izmjena Zakona izmijenjen je član 12 važećeg Zakona. Kako stoji u obrazloženju izmjenama se eliminiše pravna sigurnost nepreciznog ponavljanja pravne norme iz Zakona o zaštiti kulturnih dobara. Važeći član 12 ( koji je izmijenjen) navodi da dobra koja predsravljaju kulturnu baštinu se ne mogu otuđiti, premiještati ili iznijeti iz države bez saglasnosti Vlade. Navedeno je preuzeto iz Zakona o zaštiti kulturnih dobara. Izmjenama zakona navodi se da se u slučaju prenošenja ili otuđenja dobara koja predstavljaju kulturnu baštinu preimjenjuju odredbe Zakona kojima se uređuje zaštita kulturnih dobara. Suštinski i ovdje je u pitanju igra riječi, jer nema ništa sporno u odredbi člana 12 sa stanovišta Venecijanske komisije i pravnog poretka Crne Gore.
Članovima od 18 do 34 Zakona o vjerskim slobodama definisana su pitanja Registracije i Evidencije vjerskih zajednica. Izmjenama zakona izvršena je intervencija na postojećim članovima. Po odredbama važečeg Zakona vjerske zajednice se upisuju odnosno registruju ili evidentiraju u Registar. Izmjenama zakona se umjesto riječi „Registar“ uvodi „Jedinstvena evidencija vjerskih zajednica“, koja se sastoji od „Knjige evidentiranih vjerskih zajednica“ i „Knjige registrovanih vjerskih zakednica“. Niti važeće, niti predloženo rješenje nije sporno.
Izmjena člana 23 samo stvara zabunu. Tekst izmijenjenog člana suštinski je identičan članu 23 važećeg Zakona, osim što se posle riječi „prijavljen“ dodaju riječi „odnosno registrovan“.
Ono što zaslužuje posebnu pažnju je izmijenjeni član 24 Zakona. U Predlogu izmjena i dopuna člana 24 se navodi:
U knjigu evidentiranih vjerskih zajednica upisuju se postojeće vjerske zajednice, koje su pravni subjektivitet stekle po ranijim propisima odnosno čiji je pravni subjektivitet prepoznat i priznat od strane državni organ u pravnom sistemu i koje su djelovale kao pravna lica.
Prijavu za upis u knjigu evidnetiranih vjerskih zajednica podnosi ovlašćeno lice vjerske zajednice.
Prijava iz stava 2 ovog člana sadrži, naziv, sjedište i adresu vjerske zajednice, kao i podatke o licu ovlašćenom za zastupanje vjerske zajednice sa njegovim svojeručnim potpisom.
Radi komentara na izmijenjeni član 24 ukazujem na sadržaj člana 24 važećeg Zakona:
Vjerske zajednice koje su prijavljenje i evidentirane kod nadležnog organa uprave u Crnoj Gori u skladu sa Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica ( Sl.lisr SRCG br.9/77) i djeluju u Crnoj Gori na dan stupanja na snagu ovog Zakona upisuju se u evidenciju postojećih vjerskih zajednica ( u daljem tekstu evidencija).
Sadržaj evidencije propisuje ministarstvo.
U obrazloženju izmjena člana 24 se ukazuje da se ovakvim rješenjem iskazuje poštovanje istorisjkog trajanja i pravnog subjektiviteta postojećih vjerskih zajednica. Da napomenem da u paragrafu 31 Mišljenja Venecijanske komisije iz juna 2019 godine, nema negativnog stava koji bi doveo u pitanje važeći član 24 Zakona. Međutim potrebno je ukazati na sledeće. Venecijanska komisija u Mišljenju iz novembra 2015 godine ( paragraf 10) i Mišljenju od juna 2019 godine ( paragraf 17) navodi da SPC nije registrovana u Crnoj Gori u skladu sa Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977 godine i da nema pravni subjektivitet. Dakle, važeći član 24 je salgasan sa Mišljenjima Venmicijanske komisije o pravnom subjektivitetu i Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977. Izmjenama člana 24 se nevješto želi sakriti da SPC u Crnoj Gori nije registrovana ni po Zakonu iz 1977 godine, što automatski znači da nema ni pravni subjektivitet.
Važeći Zakon o vjerskim slobodama ( takođe i Zakon iz 1977 godine) ne poznaju tradicionalne crkve u Crnoj Gori, pa samim tim nema odredaba o pravnom subjektivitetu i kontinuitetu crkava.
Po međunarodnom standardu pravni subjektivitet se može steći samo po osnovu posebnih zakona ( npr. Zakon o crkvama i verskim slobodama Srbije iz 2006 godine kojim je za 7 crkava i vjerskih zajednica priznat pravni subjektivite, ali isključivo po zakonu o tim crkvama, konkretno SPC po Odluci Narodne skupštine iz 1836 godine i Zakonu o Srpskoj pravoslavnoj crkvi iz 1929 godine).
Po izmijenjenom članu 24 vjerska organizacija stiče pravni subjektivitet na dva načina. Prvi način je po ranijim propisima, a kako je utvrđeno da po zakonu iz 1977 godine SPC nije registrovana što znači da joj se ne može priznati pravni subjektivitet po ovom osnovu. Ona ga samo ima na osnovu Zakona o Srpskoj pravoslavnoj crkvi ( Službene novine kraljevine Jugoslavije br. 269/1929). Drugi način sticanja pravnog subjetiviteta vjerske zajednice ( po izmjenama zakona) je pravni subjektivitet prepoznat i priznat od strane državnih organa. U praksi to znači da će se Vladi Crne Gore obratiti SPC da joj se prizna pravni subjektivitet u Crnoj Gori. Uz zahtjev će dodstaviti kao dokaz svojih navoda mitove – kultove o Nemanjićima i to je sve. Dakle, nema odredbe zakona niti drugog pravnog akta na koji se SPC može pozvati, ali što god SPC dostavi biće dovoljno da joj se prizna pravni subjektivitet od 1217 godine. Ima li ko da sumnja da 42 Vlada Crne Gore na osnovu ovog zahtjeva neće priznati pravni subjektivitet SPC. Naravno da nema i na taj način će se SPC uvesti u legalne pravne tokove i uz to proglasiti tradicionalnom crkvom. U ovakav scenario ne sumnja niko, jer je ovu Vladu formirala SPC pobjedom na izborima u avgustu 2020 godine, pri čemu je sadašnji ministar pravde bivši punomoćnik MCP i član ekspertskog tima Mitropolije crnogorsko primorske u pregovorima sa bivšom Vladom.
Da rezimiram suštinu izmijenjenog člana 24. Suprotno uporednom pravu, suprotno međunarodnim standardima SPC će dobiti pravni subjektivitet, na način što će biti prepoznata ili priznata od strane državnih organa. To je apsurd nad apsurdima i pokazuje dokle se može ići u zloupotrebi državnih organa da bi se jednoj crkvi priznao pravni subjektivitet. Koji će to biti kriterijumi na osnovu kojih se prepoznaje ili priznaje pravni subjektivitet? Kako za SPC u Crnoj Gori nema valjanog pravnog akta, da li je moguće da će se o pravnom subjektivitezu SPC odlučiti na osnovu kulta o Nemanjićima u Crnoj Gori. Prizna li Vlada Crne Gore pravni subjektivitet i postojanje na ovim prostorima SPC od 1217 godine ( a što bi usvojila Skupština) nastaje nevjerovatna situacija. SPC evropska i stručna javnost je priznala pravni subjektivitet od 1836 godine, a Mitropoliji crnogorsko primorskoj koja je samo eparhija (organizacioni dio) SPC priznaće se pravni subjektivitet od 1217 godine, što znači da je ćerka starija od majke. Da je navedeno nesporno govori podatak da premijer i ministar pravde prilikom obrazloženja izmjena zakona pominju tradicionalnu crkvu. Ovo neskriveno forsiranje SPC kao tradicionalne crkve na uštrb drugih vjerskih organizacija, prvenstveno CPC, izaziva zabrinutost i uznemiravanje dijela javnosti Crne Gore.
Izmjenam zakona brisan je stav 3 člana 25 važeg zakona koji glasi:
Dio vjerske zajednice čiji je vjerski centar u inostranstvu, a djeluje u Crnoj Gori može steći svojstvo pravnog lica u Crnoj Gori upisom u registar ili evidenciju.
U obrazloženju Vlade o brisanju ovog stava navodi se da ima diskriminatorski karakter. Dalje se ističe da je u svom Mišljenju od juna 2019 godine Venecijanska komisija ukazala o zabrani diskriminacije vjerskih zajednica po osnovu njihovog sjedišta ili mjesta osnivanja ( strana 10, paragraf 33).
Istine radi u paragrafu 33 Venecijanska komisija potsjeća da se ne treba uskratiti pristup statusu pravnog lica vjerskim zajednicama čije se sjedište nalazi u inostranstvu. Dalje se ukazuje da vjerska zajednica slobodno odlučuje hoće li zahtijevati upis u registar ili ne. Venecijanska komisija zaključuje da u Nacrtu Zakona iz 2019 godine u članu 25 stav 3 nije jasno da li ta odredba predstavlja izuzetak od principa dobrovoljnog karaktera registracije. Komisija zaključuje da su nakon razgovora u Podgorici vlasti naglasile da član 25 stav 3 ne nameće nikakvu obavezu vjerskim zajednicama sa sjedištem u inostranstvu da se registruju ili evidentiraju. Da su tadašnje vlasti u svemu postupile po paragrafu 33 Mišljenja Venecijanske komisije govori sledeće: U važećem Zakonu o vjerskim slobodama u članu 19 stav 1 stoji:
Registracija vjerske zajednice ili dijela vjerske zajednice čiji je vjerski centar u inostranstvo nije obavezna.
Za član 25 stav 3 za koga se kaže da je diskriminatorski stoji da vjerska zajednica MOŽE steći svojstvo pravnog lica upisom u vjerski registar ili evidenciju. Ovo je samo mogućnost ( MOŽE steći), a ne i obaveza (jer bi onda bila riječ MORA), i u skladu je sa članom 19 tog Zakona koji je međunarodni standard. Dakle, nema diskriminacije niti je u suprotnosti sa paragrafom 33 Mišljenja Venecijanske komisije. Osim navedenog, stav 3 član 25 koji je ocijenjen diskriminatorskim, precizniji je od člana 23 predloženog Izmjenama zakona koji stvara samo zabunu. Ponavljam stavom 3 člana 25 važećeg Zakona data je samo mogućnost i pravo vjerske organizacije sa sjedištem u inostranstvu hoće li se registrovati ili ne.
Član 36 važećeg zakona je takođe brisan, jer kako stoji u obrazloženju sva pravna lica moraju se ponašati u skladu sa pravnim poretkom i pitanje sticanja i kontrole trošenja sredstava iz državnog budžeta je uređeno iz propisa iz te oblasti. Nije jasno što je sporno da Država ukoliko iz budžeta daje sredstva vjerskoj zajednici kontroliše zakonitost namjenskog trošenja tih sredstava. Uostalom Venecijanska komisija u Mišljenju iz 2019 godine u vezi ovog člana nije dala bilo kakav komentar ili negativan stav.
Brisan je i član 38, jer kako stoji u obrazloženju Vlade to je definisano Zakonom o državnom premjeru i katastru nepokretnosti. Postavlja se logično pitanje što je sporno ako se navedenim članom konkretizuje upis nepokretnih i pokretnih dobara. Uostalom Venecijanska komisija u svom Mišljenju od 2019 godine ni na ovaj član nije imala nikakve komentare ili negativan stav.
Član 60v stav 2 Izmjena zakona je neprecizan, nejasan, daje mogućnost različitog tumačenja , pa se mora jasno precizirati da li vjerske organizacije koje su evidnetirane ili registrovane u Registar po zakonu iz 2019 godine moraju ponovo podnositi zahtjev za evidenciju ili registraciju.
Članom 19 Izmjena Zakona brišu se članovi 61,62,63 i 64 važećeg Zakon. U obrazloženju za brisanje članova 62, 63 i 64 kaže se da su protivni Ustavu, potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima i zakonskim propisima gdje je propisano da je država vlasnik vjerskih objekata i zemljišta zaključno sa 1 decembrom 1918. godine. Dalje se navodi da je članom 63 propisana upravna procedura, što je suprotno Mišljenju Venecijanske komisjije od juna 2019 godine. Takođe, po mišljenju Vlade navedeni članovi suprotni su članovima 8, 11, 14, 17, 19, 20, 32, 46, 58, 145, 147 i 188 Ustava Crne Gore (koliko je meni poznato Ustav Crne Gore ima 158 članova).
Sve naprijed navedeno dato u obrazloženju nije tačno i može se argumentovano osporiti. Kao prvo ocjenu ustavnosti jednog akta može dati samo Ustavni sud Crne Gore, a ne izvršna vlast makar bila Božija, apostolska, sveznajuća i svemoguća. Venecijanska komisija u svom Mišljenju iz juna 2019 godine u dijelu IMOVINA VJERSKIH ZAJEDNICA, paragrafima od 53 do 79 reguliše ova pitanja. Postupak utvrđivanja svojinskih prava u upravnom i sudskom postupku Venecijanska komisija ne osporava. Naprotiv, u paragrafu 67 stoji:
U princupu opšte karakteristike postupka kao što je gore opisano ne izazivaju nikakvu posebnu kritiku.
Dalje, svojim zaključkom paragraf 78 Venecijanska komisija u dijelu imovinskih prava vjerskih zajednica ističe:
– U nacrtu zakona se treba jasno pozvati na relevantne odredbe Zakona o upravnom postupku i Zakona o parničnom postupku ……
– U nacrtu člana 63 treba eksplicitno navesti pravo date vjerske zajednice da bude obaviještena i da učestvuje u upravnom postupku pred organom javne uprave nadležnim za poslove katastra.
– Registracija vlasničkih prava tek nakon donošenja pravosnažne upravne ili sudske odluke.
– Nacrt zakona mora jasno navesti da promjena vlasništva nad vjerskim objektima neće automatski uticati na ranije postojeće pravo korišćenja te imovine.
Naprijed navedeno jasno ukazuje da je članovima 62, 63 i 64 po svemu postupljeno po Mišljenju Venecijanske komisije. Takođe iz datog Mišljenja je nesporno da nijesu tačni navodi iz obrazloženja Vlade da je upravni postupak suprotan Mišljenju Venecijanske komisije. Dakle, bez bilo kog valjanog pravnog osnova Vlada Crne Gore briše važeće članove 62, 63 i 64 Zakona o vjerskim slobodama. Ovo je još jedan primjer manipulacije, namjernog, netačnog saopštavanja Mišljenja Vencijanske komisije, samovolje i namjere da se zaštiti i favorizuje jedna vjerska organizacija i to SPC. Ovim činom se sprečavaju nadležni državni organi da utvrde da li je bilo nezakonitosti prilikom upisa u katastar nepokretnosti na SPC. Po mišljenju mnogih oko 80% objekata koji su u vlasništvu SPC, upisani su u katastar bez bilo kakve isprave podobne za upis prava svojine, bez bilo kojeg dokaza kojim se dokazuje pravo na upis. Da li to ova vlast želi da izostane provjera protivpravnog upisa SPC u Crnoj Gori na vjerske objekte, čiji je stvarni vlasnik Država Crna Gora.
Na osnovu svega se izvodi zaključak da je važeći Zakon, koji je prošao javnu raspravu, na koji je Venecijanska komisija dala pozitivno mišljenje, protiv kojeg nijedna vjerska organizacija ni bilo koje lice nije podnijelo Inicijativu za ocjenu ustavnosti, koji se istine radi ne sviđa SPC, kao takav diskriminatorski i protivustavan, a da su Izmjene tog Zakona donijete po hitnom postupku bez javne rasprave, bez davanja mogućnosti svim vjerskim zajednicama, kao i stručnoj i laičkoj javnosti da se upoznaju sa istim i o istom izjasne, bez davanja na Mišljenje Venecijanskoj komisiji uz neistinito pozivanje na stavove iz ranijih Mišljenja Venecijanske komeisije, koje favorizuju SPC na uštrb ostalih vjerskih zajednica, napravile zakon jednakim za sve vjerske organizacije.
Uostalom sve do sada rečeno o radu Vlade na tekstu izmjene zakona, izjave državnih zvaničnika, moja argumentacija su bespredmetni u odnosu na riječi administratora MCP Joanikija objavljene na portalu CDM 22.12.2020. godine:
„NAŠI PRAVNICI IZMIJENILI ZAKON. MI SMO IH NADGLEDALI, A DA SU BOLJE PRILIKE TRAŽILI BI NJEGOVO POVLAČENJE“.
