Skica za socio-mentalitetski ram: Crnogorci ne smiju dozvoliti da ih se pokoljenja stide!

Piše

Slavko Mandić

Crna Gora je ozbiljno oboljela od neke čudne bolesti koja odavno nije bila prisutna na ovim našim prostorima. Po onome čemu svjedočimo svakodnevno, primjećujemo neshvatljivu ravnodušnost Crnogoraca na pojave koje bi nekoj drugoj civilizaciji toliko zasmetale da bi građani na ulicama tražili odgovornost neodgovornih i istrajavali sve dok se ona ne realizuje. Kod nas je priča drugačija.

Ponašanjem dokazujemo da nam građanska svijest manjka i da ipak većinski pripadamo onom promišljanju koje će tumačiti nus pojave iskrivljene društvene stvarnosti iz udobnih fotelja, po pravilu uz neku jeftinu tursku seriju ili još jeftiniji politički talk show. Zgražavaćemo se nad, ne rijetkim, besprizornim ponašanjem značajnog dijela aktuelne vlasti.

Žestoko će nam zasmetati pojave i poruke istovremeno koje prijete čak i našem biološkom opstanku, ali će sve trajati samo dok ovu ne zasjeni druga, ništa manje spektakularna vijest o ponašanju novih vlastodržaca i njihovih „kreativnih“ rješenja na planu detaljno smišljenog urušavanja crnogorske državnosti, njenog identiteta, tradicionalnih i kulturno-istorijskih vrijednosti.

Ali se dalje od te grimase neprihvatanja stvarnosti, neće koraknuti. Javiće se tu i tamo hrabriji od onih brojnih apanažnih mislilaca iz prethodnog vremena, i tu će se za taj dan, do onog sljedećeg, sve završiti.

Što nam se to dogodilo da se žestoko ne usprotivomo odluci ministarke zdravlja da ne prihvati donaciju vakcina koje bi spasile ne malih broj kasnije preminulih od koronavirusa? Zašto nijemo prihvatamo da naše najbliže sahranjujemo gotovo ilegalno. Da niko ne vidi. Čak i bez rodbine, jer su nam tako naredili mjerama oni koji ih krše na svakom koraku.

Oni koji odlaze na masovne sahrane popovima umrlim od korone, zbog kojih se bolest razumljivo širi i dostiže za nas astronomske cifre. Zašto im to dozvoljavamo? Je li u pitanju kukavičluk, ili nam se pod kožu uvuklo licemjerstvo od koje se svemir stidi? Zar zaista više nijesmo sposobni da iskažemo bunt. Da kažemo dosta je više! Ne prihvatamo da nas slijepci stranputacima vode. Ili se možda pojedi nadaju da neće njih dotaći svemoćna ruka „oslobodilaca“ čija je namjera jasna.

A ona se sastoji u teoriji koju uspješno sprovode u praksi, da nas oslobode od nas samih, ili da nestanemo trajno kao jedan od najstarijih naroda i preselimo se u biće drugoga, iz susjedstva, koje se takođe upinje da nam pomogne u nestajanju. Izostao je čak i onaj minimum reakcija na drsko kršenje zakona i Ustava naše države.

Primjera je bezbroj. Oduzeli su nam crkve i manstire i naše duhovno i materijalno nasljeđe poklonili drugoj državi. Sramota koju ozbiljan narod nikada ne bi dozvolio. Izašli su Crnogorci na dan usvajanja nezakonitog zakona, u manjem broju od potrebnog, da makar zaplaše naumare, i kad su se umorili, razišli su se. Više ih je bilo iz drugih krajeva Crne Gore nego iz same Podgorice.

To nam je dovoljno govorilo o organizovanom protestu, njegovoj suštinskoj snazi i odlučnosti. Sjetimo se samo kao su se pripadnici tuđe crkve u Crnoj Gori na političkim litijama složno borili protiv svega crnogorskog. I po kiši, vjetru, snijegu. Nije im ni korona smetala da pokažu odlučnost da otmu ono što nije njihovo. A đe je bila naša odlučnost da odbranimo svoje? Nije je bilo i zato su oni, unatoč kijametu svake vrste, odnijeli prevagu i uselili nam se u kosti zakorovljeni i jasni u naumu da tu žele da ostanu za vijeki vjekova.

Ćutali smo kad su nas za milijardu zadužili. Kad nam je Dritan kazao da su mu nudili 21 milion da podrži Mila, ali nije kazao ko mu je nudio, čime se stavio iznad zakona. Nijesmo reagovali odlučno i snažno ni na nepriznavanje genocida u Srebrenici od strane ministra pravde Leposavića, koji je opalio Crnoj Gori šamar i ovakvim stavom sve nas zacrvenio pred licem svjetske civilizacije, šaljući poruku da nam je ipak mjesto tamo đe ljudima nije.

Ćutimo i na skandaloznu izjavu ministra Spajića koji je jasno saopoštio da je Vlada dijelila novac iz budžetskih rezervi pred izbore u Nikšiću.

O vd direktoru Agencije za nacionalnu bezbijednost Vukšiću i njegovoj krivičnoj odgovornosti koja je zabrinula NATO i EU zajedno, da ne govorimo.

O otkazu vojniku, Crnogorcu Matiji Dragniću iz Nikšića, takođe.

Pa što je to onda što nas je pretvorilo u ćutologe? Zašto smo ravnodušni i zašto ne kažemo vlastima da im nećemo dozvoiliti da se ovako poigravaju sa crnogorskim ponosom, koji je znao da zadivi čovječanstvo? Zašto tako brzo zaboravljamo?

Koliko je ovakvo naše ponašanje opasno i što iz njega može da se izrodi, više je nego jasno. Relativizacija svega, pa i krivične odgovornosti, a primjera je veliki broj, dovodi nas u situaciju bezvlašća, ili još gore, nesmetanog činjenja svega što pojedincima iz vlasti odgovara.

Tako dolazimo do budućeg popisa i jasno proklamovanog zadatka koji je Srpskoj pravoslavnoj crkvi najvažniji politički projekat. Zato je sve svoje snage lani bacila u odlučni boj za dobijanje izbora. Sad kad je ostvarila naum, ide se na glavni cilj, a to je popis i smanjenje broja Crnogoraca. Tako, kroz vlast koja je istinski klero-nacionalna, da ne upotrijebim neku težu riječ, u susret popisu za koji neće nedostajati novci i podrška Vučića, Dodika, raznih Porfirija, Joanikija, Pinkova, Alo, Vijesti, Marića, Vučićevića, Antića, Bećkovića, Rakovića, i ostalog ljudskog zastiđa, priprema se još jedan udar, još žešći od prethodnog.

A mi ćemo ga posmatrati kao da se dešava nekome drugome. Ili ćemo, poput raznih peticija i potpisa podrške, poput one sjajnom Milivoju Bešlinu, smatrati da smo završili posao.

Zar je moguće da ćemo tako braniti državu?

Zar je moguće da ćemo zabrinutost dešavanjima i udare na nezaštićenu Crnu Goru, koja od nas traži samo da budemo ljudi i ništa više, da dijelom makar ličimo na naše slavne pretke i ne pokleknemo pred sramnom okupacijom domaćeg zla, „hrabro“ sve odćutati i zabiti se u mišju rupu, što nam pokoljenja nikada neće oprostiti.

Zato Crnogorci, pokažite dostojanstvo i građansku hrabrost. Nedajte da vas gaze i zgaze. Odbranite čast protestom protiv svakog zla. Protiv kršenja naših zakona i rušenja naše domovine.

Danas je opet aktuelna, i aktuelnija no ikada poruka Svetog Petra Cetinjskog: “Ne budite tuđa metla i lopata, ne ližite tuđe šake, ne budite tuđa sreća, vrćite se sebi i svome. U pamet se Crnogorci”!