Spajić u Hali sa Ogledalima

Dobro jutro! Kažu da se lider rađa ili stvara. Milojko Spajić, izgleda, vjeruje da se lider može – izmisliti. Bez čitanja Gramšija, bez konsultovanja marketing gurua, bez ijedne stranice političke teorije – premijer Crne Gore je vjerovatno intuitivno shvatio suštinu Gramšijevog “Princa”. Da bi opstao u crnogorskoj političkoj konfuziji, moraš postati svijeća u hali sa ogledalima. I da svako ogledalo – svaki birač – kojeg god da je oblika i konstitucije, u tebi projektuje ono što želi da vidi i čuje.

Kliknite ovđe da se uključite u našu viber grupu, u kojoj vas iz časa u čas uživo obavještavamo o novostima i direktno odgovaramo na vaša pitanja.

Spajić u Hali sa Ogledalima

Ovo nije loša taktika. Naprotiv, oprobana je i efektivna. Ali je i opasna, posebno ako nije detaljno i dobro isplanirsna. Jer da bi trajao kao iluzija, moraš imati bar neke realne isporuke. A Spajić, za sada, ima samo refleksije.

Njegova politika je projekcija narcisa. Spajić voli da zavodi. Samoljublje je prenio u politiku, i to ne skrivajući: često djeluje kao da više uživa u sopstvenom imidžu nego u konkretnim rezultatima. A imidž traži pažnju, obožavanje, odobravanje. Pa zato Spajić pokušava da bude sve svima: i nacionalno neutralan, i prozapadni, i prijatelj SPC-a, i borac protiv organizovanog kriminala, i čovjek koji zna “šta narod traži”, i onaj koji dolazi iz kripto i start-up svijeta.

Problem je što je naša politika tvrd teren. A kad se preširoko pružiš – iznevjeriš svakoga i udariš glavom o beton. Tako danas, ne tako daleko od početka mandata, Spajićeva obećanja zvuče fantastičnije i nevjerovatnije nego ikada. DPS-ov simpatizer @KonteZanovic na mreži X je ovih dana napravio niz podsjećanja na sva Spajičeva neispunjena obećanja.

I zaista, ako bismo sabrali sve Spajićeve najave, Crna Gora je već trebalo da ima poreski raj, tehnološki bum, povratak iseljenika, jeftinije gorivo, politički mir, reformisano pravosuđe i funkcionalan sistem. Umjesto toga, imamo pad povjerenja u PES, porast snage njegovih retrogadnih partnera i sve više ljudi koji mu okreću leđa – i među glasačima, i među kadrovima.

Dodatni problem je ideološka konfuzija. Spajića u isto vrijeme fascinira Donald Tramp i hoće da je dobro sa evropskim liderima. Sviđa mu se libertarijanska dimenzija Trampove politike. Ali ono što ne shvata jeste da je Trampov populizam zasnovan na sirovoj energiji, dominaciji, fizičkoj predstavi moći. Tramp sa skoro 80 godina muški agresivno i ne haje mnogo za to što će mu protivnici reći – i zato funkcioniše u svojoj bazi. A to je moguće jer za njim stoji više od polovine biračkog tijela i Kongresa.

Spajić, s druge strane, pokušava da bude latino Kazanova, svilen, sofisticiran, zavodljiv. U patrijarhalnoj, gruboj, toksično maskulinoj Crnoj Gori – takva priča ne pije vodu. To nije estetika lokalnog heroja. To je estetski nesporazum. Pritom ako ima 20% podrške u biračkom tijelu – dobro je.

Ako to ne shvati, završava kao Zuckerberg u oktagonu – presmiješan, pogrešno obučen, sa iluzijom snage koja se raspada na prvom udarcu.

Prozor mogućnosti, vrijeme moći, koju sada posjeduje, trebalo bi da koristi za konkretne isporuke, a ne za građenje klimavog imidža. Jer kad nestane sjaja i zvijezda sreće prestane da treperi – ostaje samo surova siva stvarnost. A ona zna biti brutalna. Posebno za one koji su vjerovali da se politika svodi na šarm.

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.