Kolumne

Šta se dešava u Italiji i zašto je to važno za budućnost Evrope

Željko Pantelić

Piše
Željko Pantelić

Nekoliko italijankih istoričara je u nedjelju veče javno zažalilo što prije gotovo sto godina na Kvirinalu nije bio Serđo Matarela već Vitorio Emanuele III: Musolini ne bi nikada došao na vlast i ko zna kako bi istorija dalje tekla. Predsjednik Matarela je spasao prije par dana Italiju i omogućio svojim sugrađanima popravni ispit da se vrate s puta u bespuće. Ali, ako se Italijani ne dozovu pameti na izborima sljedeće jeseni, ni Matarela više neće moći da ih spasava od njih samih.

Predsjednik Druge republike u govoru bez presedana, poslije propalog pokušaja antisistemskih i populističkih snaga da formiraju vladu koja bi uvela Italiju u sukob sa EU i ključnim partnerima, jasno je stavio do znanja da su sljedeći izbori neka vrsta referenduma: za Evropu i protiv nje, za euro i protiv njega.

Matarela je prepoznao namjere populističkog saveza Lege i Pokreta pet zvijezda da na prepad izvedu Italiju iz Eurozone i eventualno iz EU. U prethodnoj izbornoj kampanji ligaši i petozvjezdaši nisu pominjali izlazak iz eura i EU jer je to moglo da im oduzme glasove. Većina Italijana nema dobro mišljenje o EU i euru, ali se mnogo više plaše od perspektive da vide svoju zemlju van EU i bez eura. To posbeno važi za glasačku bazu Salvinijeve Lige srednjih i malih preduzetnika na sjeveru zemlje koji imaju najviše koristi od zajedničke monete i EU.

Blic napuštanje eurozone već su razrađivali, pored Paola Savone (nesuđenog ministra ekonomije), i Salvinijevi ključni ekonomski savjetnici Alberto Banjaji i Klaudio Borgi. Izjave zainteresovanih da u programu propale koalicione vlade nije bio predviđen izlazak iz eurozone jednako su vjerodostojne kao i zakletve piromana da će čuvati šibice koje su mu povjerene. Manipulišući strahovima i nezadovoljstvom Italijana, ali i uvjerenjem da je Evropa ipak najmanje loše rješenje, dva populistička pokreta su napravila klasičnu zamjenu teza: Nismo mi protiv EU nego protiv hegemonije Njemačke i Francuske, nismo mi protiv eura nego protiv diktata Angele Merkel i Evropske centralne banke (na čijem je čelu inače Italijan-Mario Dragi).

Mateo Salvini je sve do prije tri godine bio secesionista, navijao je za Padaniju a Italiju je nazivao go..arskom zemljom, Rim gradom lopova, a za južnjake je govorio da od njihovog smrada bježe čak i psi. Onda se otkrilo da je njegov politički otac Umberto Bosi bio taj koji je krao novac, a susret sa Marin Le Pen i Vladimirom Putinom prosvijetlio je Salvinija. Postao je veliki patriota, Italijan sa velikim slovom I (na italijanskom se piše malim slovom pripadnost naciji), zelene kravate i dukseve (boja Lige sjever je bila zelena) zamijenio je imitacijama policijskih uniformi, a iz imena Liga sjever izbacio je geografsku odrednicu. Kao i svi populisti, razlog svog postojanja crpe u mržnji prema nekome: juče su to bili Rim i Italija, danas su Brisel i EU, sjutra ko zna.

Tradicionalne političke partije u Italiji su potcijenili moć i uticaj društvenih mreža i upliv spoljnog faktora čiji je cilj da razbije ili oslabi EU. SAD, ne samo Trampova administracija, ne podnose konkurenciju koju euro pravi dolaru a konstanta ruske spoljne politike je sijanje razdora i razgrađivanje EU.

Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da bi populistička koalicija Liga i Pokret pet zvijezda odnijela ubjedljivu pobjedu na izborima da se oni danas održavaju. Istovremeno, proevropski nastrojena Demokratska partija i Forca Italija Silvija Berluskonija nalaze se na istorijskom minimumu podrške u biračkom tijelu.

Ohrabrujuća okolnost za proevropske snage je što je podrška EU u Italiji, poslije osam godina, ponovo iznad 40 odsto i u stalnom je porastu u posljednjih par mjeseci. Takođe, reakcija berzi i vrtoglavi porast kamata na javni dug Italije bi trebalo da djeluju dovoljno otrežnjujuće na glasače da se ne igraju sa svojom budućnošću. Italija može da izađe iz eura i iz EU ali ne može da ignoriše globalno tržište, finansijske tokove i da izbjegne posljedice hazarderskih odluka političara. Suprotno propagandi populista, problem Italije nije EU već njen ogromni javni dug koji ne proizvodi katastrofalne posljedice samo zato što je Italija u EU i eurozoni.

Na Čizmi je otvoren konkurs za italijansku verziju Makrona. Mateo Renci i Silvio Berluskoni su “istrošeni”, predsjednik Matarela to ne može da bude zbog svoje institucionalne uloge, bivši premijeri Đentiloni i Leta nemaju štofa za harizmatične lidere. Nije isključeno da u odsustvo snažnog kandidata proevrospke snage formiraju neku vrstu “kolektivnog Makrona”, odnosno grupu ljudi koji će pokušati da objasne Italijanima maksimu imperatora filozofa Marka Aurelija:” Nije cilj u životu biti na strani većine već izbjeći opasnost da se nađete među budalama”.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Predrag
Gost
Predrag

Svima je jasno da više nema Italije, Njemačke, Francuske da su sve to samo prazna imena nekadašnjih velikih država, a da sada postoje samomultiunacionalne kompanije koje mogu svakoga da potplate, kupe i porobe, kao ovog Željka Pantelića, onog izbjeglicu sa Kosova što rasprodaje Srbiju, ne mogu da se sjhetim kako se zove…. i oni rade li rade, pišu što god… Više »

R. Srpska
Gost
R. Srpska

Očekujmo u skoroj budućnosti Italegzit.
Pa i sama Anđa Merkel je priznala da se globalni sistem ( čitaj: dominacija zapada) urušava, da se mijenja.

Ero Škrijelj
Gost
Ero Škrijelj

Sramotan tekst, obrišite ovo.

Toni
Gost
Toni

E nik ti vrijedi zlata 🙂

andjelka
Gost
andjelka

“oh partigiano porta mi via” pa posle ce da gledaju….

A, vazi..
Gost
A, vazi..

O, čemu priča ovaj ?? Italija godišnje izdvaja 55 milijardi eura za EU i njene birokrate ( ima i knjiga direktora Rete 4 koja se zove “euro ne vrijedi ni jedne lire”), prosječna plata je bila 1,5-2 miliona lira, a sada nešto preko 1000 e , uz značajno veće cijene usluga i nekretnina (primjera radi, parče pizze ste kupovali za… Više »

anonymous
Gost
anonymous

Budzet EU cini 1% BDP-a drzava clanica – znaci Italija uplacuje godisnje oko 2 milijarde eura u budzet EU, nikako 55 milijardi! Javni dug je oko 135% BDP-a, a za to nije kriva EU, no Italijani koji biraju vlast. Isto ko sto nama nije krivo odsustvo iz EU sto smo u ovakvoj situaciji, no mi sami… A primjeri koje navodis… Više »

Send this to a friend