Što će Biti sa PZP i Medojevićem?

Dobro jutro! PZP je dugo najavljivao izlazak iz DF, poslije 2020. su napravili i svoj poslanički klub. Je li kasno da se vrate u igru, ima li uopšte šanse da uđu u parlament?

Priključite se našoj viber grupi, u kojoj vas iz časa u čas uživo obavještavamo o novostima i direktno odgovaramo na vaša pitanja.

Što će Biti sa PZP i Medojevićem?

Ne bi bilo lijepo svoditi Pokret za promjene na Nebojšu Medojevića, ali ne može se krenuti ni sa kim drugim bez sa njim. Medojević na momente ima jako lijepu biografiju. Početkom devedesetih, kada se kretalo sa ratnim ludilom, on se tome suprotstavio. Suprotstavio se mobilizaciji za Dubrovnik i diskriminaciji pljevaljskih sugrađana kroz svoj veoma zapaženi studentski aktivizam. Tada se za to gubila glava. Bio je dio SDP-a, a 2000-te godine je zamalo postao i član LSCG. Kada se zahuktavala kampanja za referendum, Medojević je postao dio Labusove i Dinkićeve G17 plus, i po tom modelu je u Crnoj Gori napravio Grupu za promjene, koja će kasnije postati Pokret za promjene. Prema referendumu i nezavisnosti, za koju se u mladosti zalagao, imao je neodređen stav u vrijeme pred referendum. Bio je dio onih suverenističkih snaga kojima je Đukanovićeva vlast bila veći problem i fiksacija nego nezavisna Crna Gora.

Nakon referenduma će PZP ipak dati nedostajuće glasove za novi Ustav nezavisne Crne Gore. Na izborima za predsjednika će 2008. godine osvojiti oko 15% glasova, nudeći se kao ozbiljna alternativa vlasti DPS-SDP. Kako je tačno naveo u nedavnom intervjuu za CdM, prvi pokreće uspješnu priču oko pomirenja sa srpskim političkim snagama, i pougledu na nekadašnju Narodnu slogu, formira sa Andrijom Mandićem Demokratski Front, koji će u deceniji pred njima postati najveći i najozbiljniji opozicioni subjekat.

Tokom dugogodišnjeg koaliranja sa Frontom, kroz izjave samog Medojevića, ali i kroz neka programska određenja, PZP naglo skreće u desno, pokušavajući da imitira alt-right pokrete iz Evrope i SAD, sa sličnim narativima i teorijama zavjere. Divljenje pokretu američkog predsjednika Trampa nije izostalo, tako da i sada nova lista nozi naziv “Prvo Crna Gora” po ugledu na “America First”.

Od ovih “desnih skretanja” Medojevića, razlikuju se istupi poslanice Branke Bošnjak, koja je na primjer hrabro glasala za rezoluciju o Srebrenici, i nije odstupala u svom javnom angažmanu od onog što su bile inicijalne vrijednosti PZP-a.

Veoma je važno istaći da je PZP okupljao intelektualnu elitu DF-a, i da je kumovao najsadržajnijem i najdetaljnijem predizbornom programu ikad napravljenom u Crnoj Gori – “Da radi Crna Gora – 707 mjera” iz 2016. godine. Na tom tragu je napravljen i novi program PZP-a za ove izbore. Da je sreće, predizborni programi drugih partija bi bili identično razrađeni i detaljni sa konkretnim mjerama za sprovođenje politika.

Lista ima dosta starih ali i neka nova imena. Izostalo je ime poslanika Bajčetića, koji je i zatvaran zbog učešća u neredima na protestima, a sada je napuštio partiju. Nema ni Feđe Pavlovića, mladog ideologa nove crnogorske desnice.

PZP će imati veliki problem da samostalno izbori cenzus, jer se biračko tijelo te partije tokom DF perioda odvojilo i krenulo u nove poduhvate kao što su bili Demokratski centar, Pozitivna i URA, ili se stopilo sa DF-om i radikalizovalo. Iako je Medojevićev nerv za antikoruptivni i antikriminalni opozicioni narativ nedostižan mnogima, i ovekovječen u mimu “Medo je sve u pravu”, i on i PZP su se godinama koaliranja sa srpskim nacionalistima, kompromitovali do neprepoznatljivosti.

Koje biračko tijelo oni ciljaju i čemu se nadaju – nejasno je. Ali, čuda se dešavaju. Slagali se sa njima ili ne, PZP je bio i jeste neizostavni dio naše političke svakodnevice, i bilo bi šteta da se ugase, ako ni zbog čega onda bar zbog legendarnih istupa poslanika Branka Radulovća.

Toliko za danas i za ovu neđelju. Čitamo se ponovo u poneđeljak.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)