Piše
Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a
Mi smo sirotinja, pa onda sve drugo.
Sve je naše iz siromaštva: i ono malo velikog što smo dosegli, i sva ona mizerija koju neprekidno izručujemo na sebe, upornije no što pada kiša u Jorkširu.
Nije se lako izvući iz siromaštva. Jer ono, kao i velika carstva, traje još dugo nakon što formalno nestane. Zaradiš, pa imaš. Recimo i da imaš puno. Ali i dalje svijet vidiš i o svijetu sudiš kao siromah – onako kako si naučio, onako kako su svi tvoji činili.
Bogati su ljudi u suštini konzervativni. Bez obzira na to koliko dekadentni bili, bez obzira na sve transgresije kojima bi mogao biti ispunjen njihov život, bez obzira na sve liberalne vrijednosti, bonton klase, koje bi mogli vatreno zastupati, bez obzira na svu nježnost koju mogu gajiti za tamnopute, hendikepirane ili gej ljude, bogati iznad svega žele jedno: da sve ostane onako kako jeste – da oni ostanu bogati, hoću reći.
Siromašni ljudi su u suštini revolucionarni. Oni su to čak i kada trpe, kada su ponizni. Daj siromašnom čovjeku šansu za prevrat, pa ćeš vidjeti. Ako kojim slučajem još nisu spremni za revoluciju, to samo znači da nisu dovoljno siromašni, kao što je znao Marks (a i Engels).
Zato su vladari izumili srednju klasu: konzervativnu sirotinju koja misli da nije sirotinja. Izumili su sirotinju koja živi u iluziji da ima fer šansu da, bude li marljivo radila i učila, postane bogata. Klasu koja brani sistem, jer vjeruje da unutar tog sistema njena djeca mogu postati nešto više od onoga što su bili oni. Djeca nam, doduše, uglavnom postaju narkomani, alkoholičari i trajno nezaposleni, a umjesto uglednih univerziteta pohađaju kladionice, no nada ionako opstaje uprkos stotinama hiljada godina svakodnevnih dokaza da je izlišna.
Ima jedna priča što pripovijedaju je ljudi dovoljno stari da gora vremena pamte jednako dobro kao i ona bolja. Izgleda da se ta priča provlači čitavom jadranskom obalom: ja sam je čuo u Istri. Ide ovako… Nekada, ne tako davno, kada bi ljudi u selu pojeli pršut – a od pršuta bi najmanje sreće vidjeli domaćini; jer taj se komad mesa čuvao za goste; jer siromaštvo, za razliku od bogatstva, ono je što ne želimo da drugi kod nas primijete – kada bi, rekosmo, pojeli pršut, kost koja bi od pršuta ostala, kost sa koje bi oglodali i zadnju žilicu, išmirglanu kost, takoreći, koristili bi kao začin jelima. Tako se kuvalo prije Mišelinovih zvjezdica: ubereš malo zelja iz bašte, pa ga sa dva-tri krompira ubaciš u lonac vrele vode. A onda svemu tome, kao najdragocjeniji začin, dodaš i onu kost od pršuta.
Od prvoga snijega do ranoga proljeća, ta kost bi šetala od kuće do kuće, od lonca do lonca. Imućni seljanin, dakle onaj ko je imao više kostiju, sa jednom koskom skuvao bi nekoliko obroka, a onda bi je proslijedio dalje. Sretnici su do kosti dolazili već u novembru. Ali ni oni koje bi kost zapala tek u februaru, nisu bili kivni na sudbinu i ljude. Kost od koje je čitavo selo kuvalo ručak bila je vanredno dobar regulator socijalnih tenzija i, sve u svemu, pripremila ljude da, onda kada je došao trenutak, komunizam prihvate kao nešto najprirodnije na svijetu.
Kada sam to ispričao rođaki rodom od Trebinja, rekla mi je: “A, to je ništa – moja je prababa davala zube za svadbu”. Prababa joj je jedina u kraju imala zubnu protezu, pa bi krezave nevjeste pred svadbu dolazile do nje da je mole “da im posudi zube”, ne bi li zablistale na svadbi, ne bi li lijepo ispale na slici koju će do smrti držati na ormaru sa posteljinom koju od moljaca čuva lavanda, ne bi li, makar jednom, makar na toj slici, ostale lijepe za djecu i unuke. Žena bi zube bez riječi izvadila, oprala i dala. Kada je ta žena umrla, siguran sam, u Raj je ispratilo jato anđela bijelih i blještavih kao osmijeh seoske mlade na dan vjenčanja.
Iz takve je sirotinje nikao naš turizam. Bio on “elitni” ili “paradajz”, njegova je osnova ista: prodaješ ono što je, kako bi religiozni ljudi rekli, Bog dao. Nekoć je takav turizam bio nezamisliv – ne zato što ljudi nisu mogli putovati, ne zato što nije bilo apartmana i restorana na obali, nego iz istog razloga zbog kojeg je, do poznog srednjeg vijeka, bilo nezamislivo bankarstvo.
Vilim iz Oksera na prelazu iz 12. u 13. stoljeće, piše: “Lihvar djeluje protiv prirodnog zakona svemira jer prodaje vrijeme koje je zajedničko svim bićima… ništa ne daje sebe na dar na način toliko usklađen s prirodom kao što to čini vrijeme: htjele-ne-htjele, stvari imaju vrijeme. Dakle, budući da lihvar prodaje ono što pripada svim bićima on vrijeđa sva bića općenito, čak i kamenje, odakle proizilazi da ako ljudi i šute pred lihvarima, kamenje bi proplakalo da može; i to je jedan od razloga zbog kojih Crkva progoni lihvare”.
Sunce i more, baš kao i vrijeme, pripada svim bićima. Crkva je u međuvremenu prigrlila lihvare, pa i sama postala jedan od njih. Danas crkva prodaje i vrijeme i sunce i more: danas postoje i crkvene banke i crkveni hoteli.
Turizam, još, znači i rentanje porodične intime i takozvane “svetosti doma” – po toj “svetosti”, naime, u ljetnjim mjesecima šeću nepoznati ljudi u gaćama, oni kojima si izdao sobe svoje porodične kuće.
Time dolazimo do poente ovog teksta. Šta bi, ako ne siromaštvo, jednu zemlju moglo natjerati da priželjkuje “invaziju”, zakrčene puteve, brda smeća na ulicama, buku do ranih jutarnjih sati? Šta bi, osim siromaštva, jednu zemlju moglo natjerati da svjesno zarazi vlastito stanovništvo, pošalje ga, koliko najesen, u bolnice i u rake, zato što je to jedini način da zaradi novac?
Slažem se: novac se mora zaraditi, od nečega se mora živjeti. A i umrijeti. Samo kažem: bogati ga ne zarađuju tako. Bogati ne zarađuju tako što ugrožavaju zdravlje svoje, nego tako što gaze zdravlje tuđih porodica. Mi, koji smo sirotinja i od sirotinje, moramo drugačije: mi izdajemo ono što imamo, a to su zdravlje, tijelo, pamet, vlastiti domovi. Bogati kupuju udobnost. Mi svoju izdajemo.
Otud je tragikomična naša opsjednutost “elitnim gostima” i prezir prema “paradajz turistima”. U prvima prepoznajemo ono što bismo htjeli biti, u drugima ono što i sami jesmo. Kao da nam je ispod časti služiti slične sebi, kao da je čast posluživati one koji nas mogu kupiti.
Kada negdje otputujemo, ako uopšte uspijemo otputovati, šta smo mi, ako ne “paradajz turisti”?
Svaka cast za tekst…
Dobar uvod, fenomenalna razrada, razocaravajuc zakljucak.
👌👌👌👌👌👌👌
Bravo 100 puta bravo. ……..
Deset puta sam pročitao komentar bravo. …….
Bravo za komentar. …….
Nije ova teza o turizmu kao poslu siromašnih baš na mjestu.Jeste kod nas na Jadranu(plus Hrvatska),ali nije u Alpima,npr.Ostatak priče o paradajz turistima je ok.Inače,daleko najveća turistička sila na svijetu po posjeti i prihodima(preko 200 mlrd dolara)su SAD,a oni baš nisu siromašni.
Bravo nikolaidis. ………..
Da vam se prestavim ja sam dragan bosanac 😂😂😂😂😂😂
Čini mi se da “naplati parking turizam” ima najviše koristi od ” paradajz” turista.
Mici treba 1 000 dolara za deset mjeseci za hranu 😂
Bravo Nikolaidis!
Hvala vam gospodine Nikolaidis
Fenomenalno 👏🏻👏🏻👏🏻
Konacno da se slozimo u necemu.
Izuzetan clanak, svaka cast!
A zasto smo dali nazi paradaj kada se u CGori vecinski govori pamidora .
Naravno bogati zovu pelat u komade
😀😀😀😀
Invasion of the body snatchers
Ovo nije onaj autor kojeg inace citamo
Nesto mu se desilo
Odlican tekst
Isti je potpuno . Kao i uvjek
Savršen komentar 100 posto. …….💚❤💙
Hvala bogu jedan noalan i tekst.Svaka cast
Srećan drugi rođendan 💚❤💙
Odlično 💚❤💙
Komunizam će pobijediti!
Kapitalizam ga unisti
😄
Jes bogami…
Bravo dome!
Nismo svi paradajz turisti. Neki nemamo za odlazak i boravak na moru. A neki bogme ni za paradajz.
Ko je kriv? Ne bih rekao da je Krivi.
Pitaj Vučića!
Prosle godine je zemlja poslala svoje stanovnike najesen u bolnice i rake, a nije bilo ni gostiju, a ni para
Ali je zato bilo puuuuuuno litija……
Ko u onoj prvi put sa ocem na jutrenje Andrej progledao.Konacno da se slazem sa njim.
Ja se vazda slažem sa njim.Mislim da ste vi kasno progledali
Paradajz-Turista nije problem i sigurno nije niti iko u Crnogoraca smatra poniznim takvog “obicnog” gosta usluziti. Problem je sto ti “paradajzeri” iz srbije i rs se ponasaju bahato, na svakome cosku ti daju do znanja da te mrze i da eto nikada vise nece doci zato sto smo neljubazni, spori, lijeni pokvareni i neuredni – a uz to more nam… Više »
Sigurno da nisi izasao dalje iz CG
Fin teks. Ali u elitnom turizmu dobijaju samo hoteli i rizorti ci su vlasnici stranci i tajkuni. Oni svoje novce trose samo u rizortu. Pardjz turisti najvise koriste lokalnom stanovnistu, jer podsticu potrosnju, turistista organizavija dobija od taksi, sektor usluga se ubiva od posla a drzava od PDV-a…
Ko u bobu.
Genije,samo piši👏👏👏👏👏👏👏👏
Sve je odlično napisano ali ipak mislim da od elitnog turizma teško da ćeš zaraziti naciju a i zaradiš oare !
Eto vidis,kad se manes politike , znas i nesto pametno napisati
A ovi sto bi kukali kako im propade sezona zbog zatvaranja granica…tesko je SIROMASNOM narodu ugoditi,kolumisto!
Izvini nismo svi ponikli ka paradajz turisti….
Draze mi da podjem u Rvatistan i provedem odmor, nego li ovde litijasima ostaviti centa u budzet…. Jos se osecam Yugoslovenom i CG gradjanin…
Vozi.
Uvalim u suvi kruh fete pamidore i idem na kupanje
Nakrpim se kao da sam turista i srecan sam i zadovoljan kao da sam prsuta sa sirom domacim krpio ..
Eh da je pivo uz to
Potpuno tačno
U pravu ste, ja sam prva ovo ljeto bila paradajz turista, prosle godine sam pukla na ljetovanje skoro hiljadu eura a ovo da nije bilo vaucera ne bi me more gledalo…😢
Pravo u centar,ni lijevo ni desno.Nema dalje,svaka čast.
Andrej razgolićuje stvari do kraja, dubinski, slojevito, hrabar je. Takvi nam trebaju
Odlican tekst
Budva ili ti Guča i Bato sa njom napravio, elitni turizam.Eto u tom je razlika u BD idu samo paradajiz turisti, koji nemaju osnovnu kulturu.
Mi u CG ni sno turisti nit paradajiz turisti, samo su srb paradajiz turisti.☝️🇲🇪🇲🇪🇲🇪🇲🇪
E blago tebi te nisi. Ti ljetujes u tvom kršu.
Vidi nisi veci crnogorac od mene to je sigurno……a ni veci zelenas…..ali nemoj s… da te zamolim….ti ne zivis od turizma pa sebi mozes dozvoliti da pises gluposti…….
Kako bi dobro bilo da si dovoljno pametan da razumijes ovaj tekst
👏👏👏👏👏
I ja kad odem kod komsija idem na burek pa neka oni jedu paradajz
Majstore,ništa nijesi propuštio,obožavam ovakav način pisanja,baš bih volio da sam ovako talentovan.
Baš šteta što nijesi,svašta bi ti napisao.
Ipak su srbi prvi u svemu, pa i kao paradajz turisti😂
Tačno, prvi u svemu negativnom
Srećom pa su vam hoteli puni bogatih Kosovara.
Svaka čast za komentar.