Kolumne

Tito je učinio da budemo skuplji. Mi smo sebe pretvorili u buvljak

Foto: Ivana Novaković Leković

Piše
Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a

Na današnji dan, godine 1944, Podgorica je u savezničkom bombardovanju, kako se to obično kaže, sravnjena sa zemljom. Bombe su gađale nacističke vojnike. Pogodile su, po nekim izvorima 4, a po nekim 17 pripadnika Hitlerovih trupa. Između 300 i 800 crnogorskih civila (statistika je tada bila još nepouzdanija nego danas) stradali su kao ono što se eufemistički zove “kolateralna šteta”. Ima jedna stara izreka koja kaže kako zemlju niko nije u stanju uništiti tako potpuno kao njeni oslobodioci. Da je tako, svedočimo i danas, kada nema toga kome nije jasno da Crna Gora ne može preživjeti još dvije godine vlasti onih koji su je “oslobodili” 30. avgusta 2020. Te 1944. saveznici koji su nam pomagali da porazimo naciste Podgoricu su gađali kao da je Drezden. Iz njihove perspektive, ne lažimo se, naši su životi uvijek bili jeftiniji: baš kao što su jeftiniji i naša suverenost, identitet i ponos.

Na jučerašnji dan, godine 1980, umro je Tito. Bio je čovjek koji nam je digao cijenu: učinio je da budemo skuplji no što smo ikada bili, samo da bismo mi, kasnije, učinili da budemo jeftiniji no što je iko naš ikada bio. Bio je čovjek koji je stvorio zemlju koju nisi mogao kupiti budzašto – zemlju u kojoj su ambasadori velikih sila bili paženi gosti, ali ne i bahati kolonijalni namjesnici, kakvi su danas.

Kada je umro, mnogi su Jugosloveni plakali za njim. Samo koju godinu kasnije isti će se ti ljudi smijati lascivnim vicevima (“Rukopis je Jovankin, ali je mokraća Rankovićeva”, itd) koje su proizvodili nacionalistički centri, prije svega u Beogradu i Zagrebu, vicevima sračunatim da ismiju Tita i obezvrijede njegovo nasljeđe. Samo koju godinu kasnije oni koji su jecali za Titom gutaće nacionalističku štampu koja je, kao istinska desna avangarda, dobre tri decenije prije Trampa, demonstrirala kako izgleda orgija lažnih vijesti, istorijskog revizionizma i teorija zavjere. Kroz koju godinu ti će ljudi ponovo zaplakati – dok pod bombama novopristiglog fašističkog nakota budu gorjeli njihovi gradovi. I iluzije.

Fotografija koju vidite snimljena je u zimu 2015, kraj škole “Maršal Tito” u Ulcinju.

Ko je zlotvor? Ko je bacio Titov portret na smeće?

Neko, ne stariji od 30 godina, neko ko ne pamti Jugoslaviju, nego tek njen raspad, naslijedio je stan od babe, doveo radnike, neke od onih koji na posao čekaju kraj ulcinjske autobuske stanice, radnike iz Albanije, recimo, da stan očiste i okreče prije nego ga da na prodaju, pa radnici ispod prašnjavog otomana pronašli portret, gazda, šta da radimo sa ovim, rekli, nosi to u smeće, rekao on?

Neko, brico ili kafedžija, recimo, držao taj portret decenijama u sobičku iza radnje, gdje je ponekad znao odmoriti (nigdje, nikada, nije tako dobro spavao kao u toj tamnoj, memljivoj prostoriji, zadnji put okrečenoj prije Titove smrti), držao ga sve dok ga džematlije nisu ubijedile da je Tito bio din-dušman, koji je ljudima branio da idu u džamiju, on za savjet pitao hodžu, ovaj mu rekao da se čuva lažnih idola, pa je li Tito takav, pitao on hodžu, a kakav, pitao hodža njega, pa lažan, a jašta je, pa nema mi onda druge nego skloniti sliku, pa nema?

Ili je umro djed, nosilac spomenice, pa njegov portret bacio unuk, savremeni četnik – Tita bacio, a Staljina ostavio na zidu sobe u kojoj je starac umro, jer, mislio je unuk, Staljin je naš, Tito njihov, Staljin je heroj, Tito zločinac?

Ili se ključ za odgovor na naše pitanje nalazi u činjenici da Titov portret zapravo i nije bačen. Da, fotograf ga nalazi na smetljištu, ali on tu kao da je odložen, kao da je pohranjen na sigurno, da tu bude tek dok se ne nađe neko da ga udomi, ostavljen na smetljištu teška srca, sa beskrajnim kajanjem, u najvećoj muci, kao što bi majka ostavila dijete na pragu ljudi za koje misle da su dobri, za koje misli da će njeno dijete posvojiti i omogućiti mu pristojan život, kakav mu ona nikada darivati ne bi mogla. Iz nekog razloga – ta nismo vidoviti! – neko više nije mogao, nije smio zadržati Titov portret, ali ga je ostavio kraj kontejnera u vjeri, nadi, ljubavi da će ga uzeti i kući ponijeti neko tog portreta dostojniji od njega?

Fotografiju sam dobio od prijatelja preko vibera i ubrzo zaboravio na nju. Sve dok u hrvatskim medijima nisam naišao na nesvakidašnju inicijativu, zahtjev takoreći: da se tamošnja ljevica odrekne Tita.

Zašto bi se, svih mu Sedam sekretara SKOJ-a, ljevica odrekla jednog od najvećih svojih sinova, mora da se pitate? Zato što je, tako je pisalo, Tito bio diktator i zločinac, a ljevica bi se trebala zalagati za demokratiju, ravnopravnost i slobodu. Titova politika, pročitao sam još tada, potpuno je nadiđena i neupotrebljiva, bez ičega konstruktivnog što bi pomoglo u odgovorima na probleme današnjice. Konačno, i to sam pročitao, sa Titom se ne može protiv fašizma.

Ha, štatijaznam. Ja sam vjerovao kako u svijet ne treba dirati više nego u balegu na putu, pa o tome ponešto i napisao, na primjer roman “Mimesis”. Svijet ne može biti dobar zato što se pita ne pravi od govana. Tačka. Potom sam neko vrijeme mislio kako, jebi ga, nešto ipak treba učiniti. Sada mislim kako bi bilo dovoljno pravo govoriti o svijetu: već to je dovoljno teško. Hoću reći, niti znam što ljevici treba i što joj je činiti, niti me to više zanima. Ljevica će to riješiti i bez mene.

Ali mi se čini kako bi se ljevica našla u nezavidnoj situaciji ako bi se odrekla svih onih velikih figura iz svoje prošlosti koje su antidemokratski djelovale ili govorile. Naročito ako se pod demokratijom podrazumijeva buržoaska demokratija. A kakva druga?, možete me s pravom upitati. Budući da su takvu demokratiju njih dvojica prezirali, a svijet od nje bili naumili očistiti diktaturom proletarijata, ljevica bi se tada morala odreći ne samo Tita, nego i Marksa i Lenjina. Lijepa je to ljevica, nema šta – progresivna, liberalna, politički korektna: samo što nije ljevica.

Naravno, znam da je diktatura proletarijata trebala biti tek prelazna faza ka besklasnom društvu, nestanku države i istinskoj demokratiji, no to sa diktaturom proletarijata i dolazećom demokratijom u komunizmu podsjeća na vic koji govori o grupi brodolomnika koji se, nakon brodoloma, probude na plaži, na pacifičkom ostrvu. Tamo ih zarobe urođenici, koji ih stave pred izbor: smrt ili điđi-miđi.

Prvi od brodolomnika odabere điđi-miđi, računajući da je to ipak bolje od smrti. Ispostavi se da je điđi-miđi sofisticiran i dugotrajan sistem mučenja, na čijem kraju, dan ili dva kasnije, svakako čeka smrt. Brodolomnici su čitavu noć slušali krike mučenika. Kada su urođenici ujutro sljedećeg od njih stavili pred isti izbor, ovaj je bez razmišljanja uzviknuo: smrt! Smrt?, rekli su tada urođenici. Može, ali prvo malo điđi-miđi.

Komunistička demokratija? Može, ali prvo malo diktatura.

Nego, da ne duljimo, da ono što imamo kažemo na način Monti Pajtona: šta je, uostalom, taj Tito, osim što je pobijedio u ratu sa fašizmom, ujedinio i izgradio zemlju, ljude obukao, nahranio, obrazovao ih, zaposlio, obezbijedio im besplatno zdravstvo i školstvo, pomogao emancipaciju žena, suzbijao nacionalnu i vjersku zatucanost, promovisao zajedništvo i prosvijećenost, industrijalizovao zemlju, modernizovao društvo, izgradio infrastrukturu, vodio briljantnu spoljnu politiku, vodio zemlju u kojoj je svaki od jugoslovenskih naroda dostigao svoj apsolutni istorijski vrhunac, ikada učinio za nas, pa da ga se ne odreknemo i njegov portret ne bacimo na deponiju?

10

avatar
1000
10
0
0
 
10
OpstanakvengaCarDijamantLela
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Opstanak
Gost
Opstanak

Svaka cast,u srz a tacan

venga
Gost
venga

citam sve sto napise i uvijek pogadja pravo u centar

Car
Gost
Car

Kod mene u kuci i danas visi velika crno-bijela Titova slika sa okvirom zlatne boje. Gdje je moj djed okacio tu je I danas. Niko je nesmije dirat.

Dijamant
Gost
Dijamant

Tito je bio sve, ko nam je kriv što smo mi ništa…

Lela
Gost
Lela

Davno bolji tekst nisam procitala.Svaka cast.

PG 081
Gost
PG 081

Za vrijeme Tita isli smo naprijed i bili civilizacija. Sad idemo nazad u mracni tunel popova i religije

Tito
Gost
Tito

Dobar tekst.

Miha CG
Gost
Miha CG

U moju kucu ova slika stoji na zid od dnevne vise od 70godina

pero
Gost
pero

skupi i neefikasni

🇲🇪Bernini🇲🇪
Gost
🇲🇪Bernini🇲🇪

Tito je bio i ostao najveći sin naših naroda i narodnosti! Bila jednom jedna zemlha na brdovitom Balkanu,najljepša na svijetu. Uspjeli smo da uništimo takvu zemlju đe smo živjeli dobro,a nijesmo se bavili politikom.

Send this to a friend