Tuzi primjerom pokazale kako se neznavenoj vlasti mora odgovoriti

Piše, 

Slavko Mandić

Nik Đeljošaj je pokazao kako treba sa neznalicama. Imao je petlju da ne dozvoli „ekspertima“ da se rugaju s njim i njegovim narodom, kao što to čine sa svekolikom Crnom Gorom. Osiona vlast se preigrala. Valjda ubijeđena da nešto predstavlja, a sve više je i sama svjesna te vlastite zablude, zaprijetili su Niku da mora poštovati odluku koju su donijeli i od koje stanovnici ispaštaju svakodnevno. A on im je odgovorio tako što je izveo narod i blokirao međunarodnu saobraćajnicu Podgorica-Skadar.

Kad je postalo jasno da će vlast poslati policija da zatvori, njegovom odlukom otvorene, ugostiteljske objekte, ujedinila se građanska i svaka druga svijest u ovoj opštini. Znao je Đeljošaj da je u pravu i da su Tuzi u zelenoj zoni, što će reći da je odluka da se zatvore ugostiteljski objekti u ovoj opštini čista politička konstrukcija. Zato je bio odlučan da pokaže Krivokapiću i njegovom Abazoviću da neće dozvoliti da njihove hirove ispašta narod.

Nije se sakrio iza, kako to čine mnogi čelnici, već je stao na čelo, kako mu i priliči. Možda mi je nekad i zasmetala njegova politika, ali ovim današnjim gestom, ljudskim i snažnim građanskim otporom nerazumu, pobrao je i moje simpaticije u potpunosti. Jer, Nik je znao da narod koji ga je birao od njega očekuje reakciju na bezumlje. I on je reagovao. Muški, kako je i trebalo.

Gradonačelnik Tuzi nije mogao, kako smo čuli, dva dana da uspostavi vezu sa Vladom. Zašto, teško je objasniti, jer osim Nikšića, đe su angažovani sa svim svojim kapacitetima, oni drugog posla i nemaju. Sjetićemo se da je i predsjednik Budve uzalud dozivao Vladu i Ministarstvo zdravlja kad je dara prevršila mjeru i kad je počelo dnevno da se umire u prijestonici turizma. Valjda je vrhovna vlast razumjela da je sama sebi dovoljna.

Ali samo dok ne dođe do problema. Onda idu obećanja da će se sve dovesti u red. Da će se razmotriti situacija nastala greškama prethodnika i da će se apostoli pobrinuti da srede stanje, kako svevišnji zapovijeda.

A Đeljošaj i dalje čeka Krivokapića i Abazovića da dođu u Tuzi. Da razgovaraju, jer imaju o čemu. Da mu odgovore zašto su se osvetnički ponijeli prema ovoj opštini, i je li to samo zbog zastave Kosova koju nijesu mogli otrpjeti? Zašto bar tada nijesu reagovali, nego na ovaj podmukli način, čulo se iz mase iza leđa Nika Đeljošaja? E, ko zna zašto?

Najavili su Krivokapić i njegovi da će doći, a onda saopštili i da neće. Krivi su pa valjda nemaju obraza ni na rakiju, onako domaćinski, da svrate kod Nika u otvorenu kafanu, koju su svojom odlukom oni zatvorili.

A na barikadi gledaju se Nik i policija. Gradonačelnik ih je pozivao u kafanu, koja je, kako rekog, otvorena, njegovom voljom i voljom zakona na koji se poziva. Policajac ljubazno odbija, ali je jasno da tu nema zle krvi, već da svako samo radi svoj posao.

Onaj koji je sve ovo izazvao i zbog koga su narasle tenzije još se ne pojavljuje. A i neće. Junački, nema što. Sjetićemo se kako je upravo Nik kad je trebalo spriječiti širenje pandemije dao besu da će, dok se ne smiri stanje, neđe u prvim mjesecima ovog zla, svi u Tuzima ostati doma, zatvoreni, kako bi se ispoštovale epidemiološke mjere. Tako je i bilo.

Naravno, oglasio se koordinator za sva bezbjednosna pitanja i saopštio da je zakon za sve jednak i da se mora poštovati. Ma nije moguće Dritane? Isti za sve! Baš ćemo ti povjerovati, kao i za sve što izustiš. I ranije, a kamoli sad kad si postao vlast. Uzgred, ko ti je ponudio onih 21 milion da podržiš Mila? Nešto mi pade na pamet da je to možda ovaj Simijanović? Možda? Samo ti nudim za razmišljanje jednu od mogućih varijanti. Mada kandidata ima više.

No to više nije važno. Morao je predsjednik opštine Tuzi da pokaže zube pa da vlast shvati da ne može baš sve kako su naumili. Ostavili su otvorene granice da se u Crnu Goru može ući i sa koronom, jer za ulazak nijesu obavezni PCR testov.

Znamo kakve su posljedice takvog ponašanja, kao što znamo da nema države koja se usred žestoke pandemije ovako ponaša. Ali, naša nova vlast mora biti u svemu jedinstvena. Pa i u neznanju, zbog čega će građani njihove odluke dugo osjećati na svojoj koži. Teško je razumjeti zašto vlast zatvara gradove i nedozvoljava kretanje stanovništva a drži otvorene granice?

Samo ako to nije, kako neki rekoše, zbog izbora u Nikšiću. Kako bi nam došli u pohode braća Srbi, poreklom odavde, da vide babu, đeda, strinu, strica, ujaka i ujinu, tetku i tetka, i da zaokruže usput neke od političkih punomoćnika Srpske pravoslavne crkve. Naravo, uz sendvič i bocu, i nešto sitno da se nađe za usput.

Pitanje Nika Đeljošaja ostavlja otvorena druga pitanja o kojima svi uglavnom ćute. Kada kažem svi, prvenstveno mislim na one koji su vlast u gradovima a ne pripadaju ovima na državnom niviou. Zašto i oni ne odgovore istom mjerom i tako natjeraju vlast da se ponaša onako kako su se oni ponašali kad su organizovali litije političke i nije ih bilo briga što će na to reći tadašnja vlast.

Možda mnogi ipak ne mogu. Jer za to je, kako naš narod voli da kaže, potrebna petlja. A nje nešto nema ovih dana baš mnogu u Crnoj Gori.