Urinokratija

Piše 

Stefan Todorović

Tridesetoavgustovski demokratski točak na svetosavski pogon uz Urin g(l)as već više od pola godine s državnih pozicija gazi antifašističke i građanske vrijednosti crnogorskoga društva. Kad se pokrenuo od same izborne noći slavljem ispred hramova s obilježjima drugih država, simbolima kolaborantskih izdajničkih pokreta, uz pokliče drugim državama i ispisivanjem fašističkih grafita po śeveru Crne Gore pokazao nam je kakav ljudski talog vuče i donosi sa sobom. Posljednji u nizu razarajući trag, u sramnom činu jednog ljudskog svetosavskog oblika života, ostavio je u Nikšiću, urinirajući na spomenik Ljuba Čupića na glavnom gradskom trgu, Trgu Slobode, u sred noći, na simboličan način ogoljavajući nam suštinu demokratske promjene u Crnoj Gori – uriniranje po crnogorskim antifašističkim i građanskim vrijednostima.

Pojam demokratije evoluirao je tokom istorije i mijenjao svoje značenje. Antički Grci su je uveli kao političku ideju i poredak koji se odnosio na male zajednice (polis), čiji su se slobodni građani sastajali kao skupština, donoseći odluke kolektivno, iz odlučivanja su bili isključeni robovi, stranci i žene. Uspješnost je počivala na pretpostavljenoj ravnopravnosti građana, njihovom političkom nadmetanju u vrlinama i sposobnostima, u vladanju najboljih. Svoj zenit dostiže u Atini, u V vijeku prije nove ere, u zlatno Periklovo doba. Od začetka plemenita ideja demokratije imala je žestoke protivnike i među velikim antičkim filozofima, poput Protagore, Sokrata, Platona, Aristotela. U Politici Aristotel demokratiju svrstava „u izopačeni oblik vladavine neobrazovane većine, koja prirodno prelazi u demagogiju, u kojoj se narod uzdiže u monarha i postavlja na mjesto zakona.“ Crnogorski demokratski procesi potvrđuju Aristotelovu genijalnost i ispravnost kroz vladavinu Zdravka Krivokapića i njegovih ministara koji volju „divnog“ naroda žele uzdignuti u monarha i vaspostaviti na mjesto zakona. Presuđivati svojim neistomišljenicima i političkim protivnicima mimo ustavnih i zakonskih okvira, služeći se demagogijom i krijući iza volje naroda.

Crnogorsko društvo pored izopačenosti demokratije koju opisuje Aristotel živi i dodatnu otežavajuću okolnost i stvarnost. Među svojim političkim predstavnicima ima i ljude koji rade u interesu drugih država, pravdajući svoje djelovanje ideološkim uvjerenjima, a djelujući direktno protiv ustavnih vrijednosti crnogorskoga društva. Zastupajući načela i vrijednosne stavove suprotne od sekularnog i građanskog uređenja društva. Upravo, zbog paktiranja sa takvim strukturama demokratski procesi u Crnoj Gori žive svoju nastranost. Umjesto demokratskog napretka svjedočimo razaranju temelja nezavisne i suverene države, negiranju i potiranju njenih simbola, dok nas građanske partije na vlasti uvjeravaju kako je verbalno i praktično uriniranje po antifašističkoj i građanskoj Crnoj Gori neophodan demokratski proces sazrijevanja društva.

Uvjeravaju nas i kako je neophodno za demokratski proces i napredak društva sakralno pravosalvno nasljeđe pokloniti drugoj državi, odreći se svoje istorije, Crnogorske pravoslavne crkve, da je to stvar demokratske volje i unutarpartijskog izglasavanja. Vele da je neophodno ćutati kada se iz vladajućih krugova poručuje da je CPC pseudopravoslavna vjerska organizacija i da ona nema pravo na imovinu i nasljeđe, dok se uredno upisuju u Jedinstvenu evidenciju vjerskih zajednica Mitropolija crnogorsko-primorska SPC (osnovana 1931) i eparhija Budimljansko-nikšićka (osnovana 2001) kojima je „priznat i ispoštovan ranije stečeni i kroz vjekove bezbroj puta potvrđeni pravni subjektivitet?!“, kako nas obavijesti Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava da one imaju pravo na imovinu i crnogorsko sakralno nasljeđe navodno stečeno prije 1918. godine iako su osnovane 1931. i 2001. godine?! Tako je izdaja i podrivanje nacionalnih interesa Crne Gore po shvatanjima GP URA stvar neophodnih demokratskih procesa.

Kasnije Urine jezičke konfabulacije pravdanja sopstvene izdaje baš vonjaju što asocira na jezičke igre Tatjane Bečanović-Đurišić, pa se može u slobodno vrijeme igrati oznake i označenog na primjeru sopstvene partije. Možda će doći na ideju da uvede neki novi jezički termin – oznaku i označenoga. Biću slobodan da pomognem i dam par mogućih definicija.

Urinokratija – (urin (mokraća), kratija (kratos – moć)) izraz koji se koristi za izdaju pravdanu demokratskim procesima i demokratskim principima. Ime je dobila po građanskom pokretu Ura, partiji zelenih koja djeluje na crnogorskoj političkoj sceni, prepoznatoj po izdaji sopstvenih partijskih načela i vrijednosti kao i izdaji nacionalnih interesa Crne Gore. Slogani: Neće Ura dat; neće je niko ponijet za Čačak; patriotizam je kad se čisti za 21. maj!

Urinorator – (urin (mokraća), orator (govornik)) u javnom govoru označava osobu koja opravdava svoje licemjerno djelovanje nakon i tokom izdaje sopstvenih načela i univerzalnih ljudskih vrijednosti. Pojava je zabilježena djelovanjem članova, naročito poslanika građanskog pokreta Ura, partije zelenih koja djeluje na crnogorskoj političkoj sceni, prepoznate po izdaji sopstvenih partijskih načela i vrijednosti kao i izdaji nacionalni interesa Crne Gore. Za prvog urinoratora smatra se Božena Jelušić, zatim Dritan Abazović, Miloš Konatar, Suada Zoronjić, Filip Adžić…

P. S.

Ruka pravde nikako da krene, možda zbog toga što bi ostala bez polovine koalicionih partnera i bez ¾ Vlade Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore, član 370 stav 2 – Kaznom iz stava 1 ovog člana kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda.