Kolumne

Varljivo leto ‘68

Orhan Dragaš

Piše

dr Orhan Dragaš
Međunarodni institut za bezbednost

Sudija Veselin Cvetković iznosi televizor iz kuće jer ne želi da njegova deca gledaju slike studentskih demonstracija u Beogradu. Naročito ne želi da to gleda njegova ćerka, jer već ima simpatije za razbarušene studente, koji se “sami izdržavaju”, ali ni sin, koji ima preča posla, da u avgustu položi popravni iz marksizma i tako ukloni ljagu sa časne sudijske porodice. Televizor se vraća u kuću tek kada to postane bezbedno – kada drug Tito kaže da su studenti u pravu.

“Varljivo leto ’68” iz filma Gorana Paskaljevića kao da se ponavlja u crnogorskoj stvarnosti 2020, po političkoj napetosti, obrtima, ostvarenim ili izneverenim očekivanjima… Varljivo izborno leto u Crnoj Gori počelo je još usred zime, poslednjeg dana prošle godine, kada su krenule prve protestne litije na kojima je zatraženo povlačenje Zakona o slobodi veroispovesti. U organizaciji Srpske pravoslavne crkve, zahtev za ukidanje zakona uskoro se pretvorio u poziv na promenu vlasti u Crnoj Gori, čime Crkva i mitropolit Amfilohije daju snažnu i direktnu političku podršku opozicionom Demokratskom frontu, pre svega, kao okosnici anti-vladinog bloka.

Njegova obećanja su krupna, najavljuju se velike promene u svim sferama, od iskorenjivanja korupcije i kriminala, do izlaska iz NATO-a,
uspostavljanja jačih veza sa Srbijom i Rusijom, povlačenja priznanja Kosova, promene državnih znamenja… Sa druge strane, DPS nudi nastavak puta kojim Crna Gora ide već godinama – u EU, jačanje svoje uloge u NATO, učvršćivanje državne samostalnosti za koju pretnju vidi upravo u opozicionim konkurentima, ali i od SPC i mitropolita Amfilohija, kao direktnim političkim učesnicima. Snažnu i stalnu podršku, opozicioni blok ima u beogradskim medijima, i dalje izuzetno uticajnim u Crnoj Gori, jer na naslovnim stranama su litije i intervjui sa opozicionim i crkvenim liderima udarne informacije.

Na naslovnicama je, doduše, i Milo Đukanović, ali isključivo kao diktator koji želi da ugasi SPC u Crnoj Gori, otme njenu imovinu i napravi od Srba drugorazredne građane, ako ne i da ih potpuno ukine. Izborna noć 30. avgusta nije donela razrešenje, iako su mnogi Veselini Cvetkovići u Crnoj Gori tada procenili da je stvar gotova i da mogu da vrate televizor u kuću. Tročlana opozicija je proglasila pobedu, iako je
osvojila jedno, ali presudno, poslaničko mesto više od vladajućeg bloka. Nastalo je slavlje, posle tri decenije oborena je vlast, i to na izborima,
Crna Gora je “oslobođena”… I Đukanović, međutim, deluje zadovoljno, poziva da se sačekaju konačni rezultati, a nakon toga, kao predsednik
države najavljuje Ustavom propisanu proceduru za izbor vlade.

Prihvata rezultate izbora i volju naroda, i po tome se već ne ponaša kao opozicionar, jer u Crnoj Gori do sada nije bilo izbora posle kojih je
opozicija prihvatila njihove rezultate. Štaviše, odmah posle svakog poraza u poslednje tri decenije tražila je hitno održavanje novih. U izbornoj noći završena je jedna, a počela sasvim druga priča. Do zatvaranja birališta odluka je bila je u rukama građana, a nakon toga
preuzimaju je političari. Da li će politička volja građana biti realno preneta u parlament i u vladu, o tome građani više ne odlučuju, oni su tu odluku poverili ljudima sa izbornih listića. I tada na videlo izlaze razlozi zašto je bilo preuranjeno misliti da je sve gotovo i da televizor treba vratiti u kuću.

Jedan od ljudi sa izbornih lista, Dritan Abazović, postaje “rok-zvezda” post-izborne Crne Gore, Zdravko Krivokapić kao vođa najveće grupacije u prvu pobedničku posetu odlazi kod mitropolita Amfilohija i ljubi ga u ruku, a pod reflektore se vraćaju Andrija Mandić i Milan Knežević, taktički odsutni iz kampanje kao višestruki izborni gubitnici… Sa idejom da izgledaju što organizovanije i spremnije da preuzmu kormilo, lideri trojne koalicije uskoro potpisuju sporazum u kojem su glavni pravci vlade koju nameravaju da formiraju – Crna Gora ostaje u NATO, nastavlja ka EU, ne povlači priznanje Kosova, ne menja državna obeležja (zastavu, himnu)…

Prilično iznenađujuće za veliki deo iste te koalicije, naročito za DF i Crkvu, čiji su programi i očekivanja bili potpuno suprotni. Od tada je već teško prikriti velike turbulencije u redovima pobednika. Očekivanja su se sukobila sa realnošću. Abazovićevi ne žele u Vladi najviđenije iz partnerskog Demokratskog fronta, a oni zbog toga traže objašnjenje i izlaze iz razgovora o formiranju parlamentarne većine i buduće vlade. Traže i da se Abazovićeva URA izjasni o ukidanju Zakona o slobodi veroispovesti, jer tog glavnog zahteva DF-a i Mitropolije nema u dosadašnjim sporazumima. Abazović je na meti i zbog stava da je Srbija pomogla crnogorskoj opoziciji da ostvari dobar rezultat, što Zdravko Krivokapić negira i ne želi da se u crnogorske stvari bilo ko meša, pa ni “bratska” Srbija. Nije ništa složnije ni u samom Demokratskom frontu, pa se tako Milan Knežević ograđuje od reči Zdravka Krivokapića da predsednike Srbije i Crne Gore Aleksandra Vučića i Mila Đukanovića veže mnogo više od prijateljstva, aludirajući da je reč o biznisu, odnosno kompleksu “Beograd na vodi”. Knežević od lidera sopstvene izborne liste traži da se izvini predsedniku Srbije, najmanje to!

Osokoljen dobrim izbornim rezultatom svojih favorita, mitropolit Amfilohije najavljuje sopstvenu post-izbornu agendu, ne obazirući se mnogo na to o čemu se dogovaraju političari. Za njega su stvari već gotove. Najavljuje gradnju kapele na Lovćenu u koju će smestiti posmrtne ostatke Njegoša i tako “skinuti prokletstvo” sa Crne Gore. Gradiće, kaže i na Cetinju, novu crkvu u koju će smestiti tri velike relikvije hrišćanskog sveta, koje se čuvaju u Crnoj Gori.

Neće graditi, kaže na to crnogorski predsednik i podseća da mitropolit Amfilohije istu priču ponavlja još od 1989. godine kada je došao na
sadašnje mesto: “Ako krene, i postavi kamen, biće mu taj kamen srušen, i on to zna i zato neće krenuti. Zaustaviće ga oni koji treba da ga
zaustave i koji su mu to već kazali. To su mu kazali građani Cetinja, da verovatno preko njih živih to ne može da uradi. To je priča koja se tu završava”.

Sadašnja politička situacija Đukanovića podseća na početak 90-tih i pokušaj da se restaurira nacionalistička politika iz tog vremena, kada se
“krenulo sa idejom da se štite interesi srpskog naroda u drugim državama”. “Zaštita navodno ugroženog srpskog naroda u Crnoj Gori podrazumevala je rušenje suvereniteta crnogorske države i besprizorno mešanje u njen unutrašnji politički život. Branićemo Crnu Goru svim
sredstvima, i iz šume, nećemo se valjda tu razlikovati u odnosu na generacije naših predaka. Kako mislite da se Crna Gora odbranila kroz
prethodne vjekove, otkud Crnoj Gori deset vjekova državnosti? Tako što nije branjena u parlamentu, nego oružjem, u šumi“.

O Đukanovićevim rečima, pretendent na premijersko mesto Krivokapić kaže da je to vraćanje “hajdučiji” i “komitskom pokretu”, gde ne želi da vraća Crnu Goru. U isto vreme, objavljen je video snimak iz 1999. na kojem je Zdravko Krivokapić u društvu Nikole Kavaje, osuđenog teroriste i otmičara aviona u SAD i to ispod slike Radovana Karadžića u kući novokomponovanog četničkog vojvode Milete Pejovića u Podgorici. Uz ove snimke, mediji upućuju pitanje Dritanu Abazoviću da li je i nakon ovoga Krivokapić za njega dobar za premijera

Crnogorsko leto 2020. neodoljivo podseća na leto ’68, onako kako ga je u legendarnom filmu video Goran Paskaljević. Po svojoj varljivosti, velikim očekivanjima i obećanjima i još većim razočaranjima. Vreme za vraćanje televizora kući očigledno još nije došlo.

(Autor je završio post-doktorske programe na London School of Economics and Political Sciences (LSE), kurs “Business, International Relations and the Political Economy” (2018), Yale University (Yale School of Management): “Accelerated Management Programme” (2019), Oxford University: “Executive Leadership Programme”(2020))

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Sanja
Gost
Sanja

Bravo, odlično preneseno stanje u CG

Kokot
Gost
Kokot

Uh kako smori druže.Potraži na Guglu riječi KRATKO, KONCIZNO.

nik
Gost
nik

U pravu si sve preko dvije recenice predugo je za citanje

Send this to a friend