Zašto džamija na Koniku neće biti srušena i zašto „bajramski“ ispiti neće biti održani

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a

Reis Fejzić je saopštio da su mu stigla pisma muslimanskih vjernika koji se žale na to što su im fakultetski ispiti zakazani za Bajram. Budući da se strogo vodi računa o tome da pravoslavni vjernici ispite ne polažu za Božić, zašto bi muslimani bili prisiljeni da to čine za Bajram? Izvolite.

https://www.cdm.me/politika/fejzic-da-li-je-ikada-bilo-ispita-u-danima-bozica/

U pravu je. Argument da je Crna Gora „sekularna i građanska država“ ne stoji, jer je ona to samo na papiru. Ne može se biti sekularan kad je Bajram, a vjerska država kad je Božić. Ne može se sekularnost braniti tako što će se ustati protiv nošenja hidžaba u školama, a da vam istovremeno ne smetaju učenice/i sa krstovima oko vrata.

Toga smo se nagledali: selektivnih „branitelja sekularne države“. To je u najmanju ruku licemjerno, jer gdje su branioci sekularnosti bili kada je država finansirala i sa Amfilohijem otvarala raskošni hram u Podgorici? Gdje su ti branioci kada Amfilohije isticao da je on, kao mitropolit, iznad države, jer je njegova crkve tu državu i “stvorila”? Ti su se nezavisni i slobodomisleći sekularisti, kada je došao trenutak, pridružili litijama i sada ih je pun državni aparat.

Udarnički posao desekularizacije crnogorskog društva zajednički su, u najvećoj mjeri, sproveli upravo država (i DPS-ova i ova nova) te Srpska pravoslavna crkva – katolička crkva i Islamska zajednica tu su odigrali tek sekundarnu ulogu. Meni se ipak čini da se ovdje, u principu, ispod redova poručuje kako se pod “sekularnom državom” podrazumijeva da je u Crnoj Gori zabranjeno nošenje svih vjerskih obilježja, osim krsta. Što kažu oni naročito tolerantni: ja poštujem sve religije, nije važno kako se ko krsti.

Ovdje je, međutim, ključno drugo pitanje, koje ponovo, po ko zna koji put, aktuelizuje reisova reakcija. Dakle: šta je Crnoj Gori islam? Kako bi rekao pokojni Bojan Tončić – dozvolite da u nedostatku boljih izvora citiram sebe.

I da vam odmah kažem šta islam Crnoj Gori nije. A nije ono kako ga definiše Mandićeva ideja „tradicionalne“, pod čime vojvoda-spiker misli: pravoslavne Crne Gore.

Mandićev koncept „povratka njegoševskoj Crnoj Gori“ je ne samo antiislamski, nego i anticrnogorski i, što je najvažnije, anticivilizacijski. On podrazumijeva povratak na stanje u kojem je islam u Crnoj Gori strano tijelo, koje treba odstraniti. Ideja o „čistoj, izvornoj kulturi“ je praktični poziv na asimilaciju i etničko čišćenje. Ta ideja podrazumijeva da postoji nešto što „prlja“ izvornu kulturu. A prljavo valja očistiti. Međutim: ne postoji čista kultura, niti nulto, „prirodno“ stanje kulture i identiteta. Ono što je u jednom trenutku strani uticaj, u sljedećem je integralni dio našeg identiteta. To je razlika između plemena i civilizacije. Kada poziva na povratak „njegoševske“ Crne Gore, Mandić dobro zna da poziva na stanje odbrane od islama i na Crnu Goru kao vojnu utvrdu pod punom borbenom gotovošću.

Islam u Crnoj Gori nije nikakvo strano tijelo, koje će nekad biti tolerisano a nekad napadnuto. Ne: islam je, nakon svih vjekova proteklih od onomad traumatičnog susreta Crne Gore sa njim, sastavni dio crnogorskog identiteta. Islam je značajno obogatio crnogorsku kulturu – na milion i jedan način. Operacija „odstranjenja“ islama iz identitetskog tijela Crne Gore može biti samo nasilna – oni koji maštaju o tome morali bi to znati.

Ako Crna Gora doista misli biti multikulturalna, to podrazumijeva melting pot vjerskih i nacionalnih tradicija. Ono što danas u Crnoj Gori imamo je njemački koncept Leitkultur, dominantne kulture, kojoj se došljaci imaju prilagoditi.

Ali crnogorski muslimani nisu došljaci. Nego su svoji na svome. A vrijeme kada su se oni morali prilagođavati jednom zauvijek mora ostati iza nas.

Vrlo je jednostavno, dragi moji: sva prava svima. Ne prava manjini onda kada to odluči većina, kako joj se ćefne. Nego sva prava svima, uvijek. Da je Crna Gora doista građanska, onda u njoj ne bi bilo manjine i većine. Bilo bi samo građana. Koji su po svemu jednaki.

Još jedna važna stvar: istinsko, apsolutno Drugo u Crnoj Gori nisu ni žene, ni gejevi ni transrodne osobe – a sve i svi pobrojani još kako su u Crnoj Gori ugrožene/i i gadno pritisnuti od struktura okamenjenog, retardiranog patrijarhata, koji uostalom gazi i nas, heteroseksualne muškarce koji se borimo protiv retrogradnih ideologija. Apsolutno Drugo u Crnoj Gori svakako nisu ni debeli Grci. Ne: muslimani su apsolutno Drugo Crne Gore.

Stoga je upravo odnos prema muslimanima ključni test famozne “multikulturne i građanske Crne Gore”, njenog društva i kulture. U kojoj upravo muslimani nose teret navodnog “grijeha predaka” koji su, odvratne li riječi – prevjerili, jel’te.

Pitanje islama, očito, do danas, uprkos protoku vremena, ostaje traumatično za dobar dio crnogorskih građana. Rekao bi čovjek da će se, nakon toliko vjekova prisustva islama na Balkanu, navići. Nije baš da živimo na selu u Provansi, pa se šokiramo kada ugledamo ženu sa hidžabom, jer to nikada ranije nismo vidjeli. Islam je sastavni dio naše tradicije, a svaki pokušaj da se “naša tradicija” i “naša kultura”, kako se kaže, “očisti” od islama golo je varvarstvo i put u toliko puta viđeni zločin.

U međuvremenu, vlast – kao na primjeru rješenja za rušenje džamije na Koniku i bajramskih fakultetskih ispita – stavlja do znanja da ovdje, suprotno Ustavu, u praksi još kako postoji glavna, dominantna vjera. Dozvolite da pogađam: džamija neće biti srušena, ispiti će biti pomjereni. Rješenje i nije doneseno, ispiti i nisu zakazani da bi bili izvršeni i održani. Nego da vlast pokaže “dobru volju”. I time demonstrira moć. I zbog toga traži zahvalnost.

U svijetu koji brzo klizi udesno, u zemlji slabe – pa i slabije od toga – prosvjetiteljske tradicije, proces desekularizacije biće nastavljen. Razumijem da oni to ne razumiju, ali pripadnici manje brojnih naroda i vjera koji podržavaju taj proces, vrijedno i efikasno rade na svoju štetu.

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)