Zašto je Đeljošaj Zaboravio Kladionice?

Dobro jutro! Prošlo je samo četiri mjeseca od jula i obećanja Nika Đeljošaja da će zatvaranje kladionica biti preduslov za pregovore o vladi. Zavisnost od kocke jedan je od najvećih problema u Crnoj Gori. Šteta što je Nik tako lako odustao od ove vrlo dobre inicijative.

Ne zaboravite da se priključite našoj Viber zajednici u kojoj dijelimo informacije u realnom vremenu i direktno odgovaramo na vaša pitanja. Potražite nas na ovoj aplikaciji.

Zašto je Đeljošaj zaboravio kladionice?

Čini mi se da klađenje i kockanje niđe nije dostupno u toj mjeri kao što je dostupno u Crnoj Gori. Kladionice se nalaze na svakom koraku. Po tri, četiri u redu u Budvi. Pekara i kladionica ne fali. Svaki pokušaj regulacije ove djelatnosti pratila je strahovita kontra-kampanja. Teško je izboriti se sa industrijom koja je postala veoma razgranata i koja ima značajan dio u tržištu oglašavanja. Reklame za kladionice su u svim medijima, na svim bilbordima, kao i na potpornim zidovima na putevima.

Kao da to nije bilo dovoljno, partija u kojoj sam nekada bio, sa nekim sadašnjim funkcionerima nove vlasti, omogućila je da se i obični ugostiteljski objekti putem instaliranja terminala pretvore u kladionice.

Ozbiljne države ozbiljno razgovaraju o problemima zavisnosti. U Crnoj Gori su teme mentalnog zdravlja, a zavisnost to jeste, oduvijek bile tabu tema.

Od poker aparata, preko sportskog klađenja, voćkica do elektronskog ruleta – sve je dostupno. Ljudi sa finansijskim problemima i oni bez njih manje iz razonode, a više zbog adrenalinske ovisnosti i iz zablude da će kockanjem riješiti finansijske probleme gube zarade, ušteđevine, nekretnine, i ulaze u dugove koje teško da mogu vratiti.

Na ovu temu se onda uvezuju kamataši. Svako malo čitamo kako je neko uhapšen zbog zelenašenja. Kako su ljudi za zaduživanje od par hiljada eura upadali u dužnička ropstva zbog kojih su na kraju plaćali desetine pa i stotine hiljada eura kriminalcima.

Često ćemo čuti apologete kako govore da je organizovani kriminal u Crnoj Gori problem, ali da srećom ulično nasilje ne postoji. Ovo je laž prvo zato što su tokom obračuna klanova u njima ne jednom stradali nedužni ljudi koji su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. A drugo zato što su upravo poslovi polulegalnog kockanja i zelenašenje predsoblje kriminala. Mladić koji je nakon pijane noći kocaknja napravio ogroman dug koji on i njegova porodica nikad ne mogu vratiti, postaje laka meta za regrutovanje za izvršenje kriminalnih djela.

Sve to počinje još ranije masovnom kulturom koja, u zemlji sa malo šansi za pošteno bogaćenje, promoviše vrijednosti brzog bogaćenja i života u luksuzu. Primitivnom luksuzu šljaštećih brendova, skupih satova i automobila. U toj i takvoj kulturi pomiješanoj sa toksičnim mačoizmom, i muškarci postaju žrtve tradicionalnih rodnih uloga. O tome se manje priča, ali su i muškarci žrtve patrijarhata. Ovi momci kojih se regrutuje u sistem kriminalnih klanova su žrtve. Sve se to na jedan veoma uhodan način uvezuje sa ovim gore. Prevelika očekivanja, premalo mogućnosti. Na kraju sve završi prerano i neslavno. Ili tuđom ili svojom rukom.

Zato je šteta što je Nik odustao od svoje inicijative, koja je imala smisla. Treba ograničiti ili suziti mogućnost kockanja. Posebno su osjetljivi mladi. Šteta je to što, kako se bliži koalicioni dogovor u Crnoj Gori, principi političkih partija se skidaju i odbačuju brže od donjeg veša.

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)