Zašto Milatović Više ne Može Biti ni Medijator ni Moderator Između Opozicije i Vlasti?

Dobro jutro! Predśednik se ponudio da bude posrednikom ili medijatorom u pregovorima između vlasti i opozicije kako bi se odblokirao rad parlamenta, kako bi svi zajedno izašli iz ćorskokaka i nastavili svijetli put ka EU i prosperitetu. Problem je što je predśednik ispucao svoje kredite i nema ni trunku autoriteta koja bi ga postavila kao neutralnog i opšteprihvaćenog medijatora.

Pridružite se našoj Viber zajednici.

Zašto Milatović Više ne Može Biti ni Medijator ni Moderator Između Opozicije i Vlasti?

Nakon Podgorice i Milatovićevog salto mortale-a, predśednik je srozao svoj autoritet i ugled i autoritet funkcije koju predstavlja. Prokockao je mogućnost da ozbiljno bude medijatorom u političkoj situaciji u zemlji onog trena kada je prihvatio da se uključi u lokalne izbore u Podgorici. Prvo, zato što je izabrao isključivo Podgoricu, drugo jer je sebe svrstao i ograničio politički i partijski na jednu minornu lokalnu političku listu, i na kraju jer je u postizbornim pregovorima u veoma kratkom vremenu za 180 stepeni mijenjao svoje stavove. Milatović je ulaskom u koaliciju sa onima koje je do par dana prije toga nazivao svakakvim imenima, propuštio šansu da sebe postavi kao lidera od autoriteta i da instituciju predśednika kroz kompetitivnu kohabitaciju sa Spajićem i vladajućom većinu, postavi kao mjerodavnu da posreduje i koordinira sve strane u crnogorskoj politici.

Zato sada ovaj njegov vapaj i nuđenje djeluju smiješno i neprirodno.

Znači li ovo da medijacije ne treba da bude? Svakako da ne znači. Društvo jeste podijeljeno i biće podijeljeno jer demokratija ne poznaje jednoumlje i uniformnost političkog djelovanja. Ono što polaruzaciju čini destruktivnom je izostanak dijaloga i kompromisa, i mi se sada nalazimo u limbu baš zbog toga što prema DPS-u postoji isključivost što se tiče političke saradnje, i što sa druge strane kao posljedicu ovog prvog, DPS sada neće da komunicira i pregovara sa vlašću.

Kada ostrahujete nekoga iz političkog života ne možete da očekujete da će taj neko biti konstruktivan i spreman na saradnju. I zato je potpuno prirodno da imate opstrukciju rada parlamenta, posebno imajući u vidu spremnost vladajuće većine da pogazi zakone i ustav kako bi zadržala i konsolidovala svoju vlast.

Pa ko onda može biti medijatorom?

Prirodno bi bilo da to bude nevladin sektor. Među tim ljudima ima dosta njih koji do tančina poznaju sistem i mogu organizovati platformu za dijalog. Radili su to i ranije. Uz podršku i medijatorstvo stranog faktora, prije svega iz savezničkih NATO zemalja i Evropske unije, uspješnih primjera je bilo mnogo za vrijeme vladavine DPS-a. Tu su OEBS, Savjet Evrope i druge institucije koje mogu biti od pomoći.

Mislim da smo došli do toga posebno imajući u vidu sadašnju geopolitičku situaciju i krizu, kao i prisustvo trećih strana i neželjenog spoljneg uticaja koji dolazi iz Srbije, Rusije i drugih autoritarnih režima. Ovi režimi ne mogu pomoći demokratizaciju zemlje, jer njihov uticaj dokazano slabi demokratske procese i urušava povjerenje u institucije. Na taj način šteti društvenoj koheziji i onemogućava donošenje informisanih odluka od strane građana.

Dakle, predsjednik ne može biti medijator jer je zainteresovana strana, i to veoma nepredvidiva i nepouzdana zainteresovana strana. Da bi se bilo medijator potreban je kredibilitet, stabilnost i pouzdanost.

To je to za danas. Ugodan ostatak dana želimo.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi CdM-a)