Kolumne

Zašto sjutra neću poslati ćerku samu u školu

Piše,

Boba Uskoković Krvavac

Jednog sasvim običnog „školskog dana“, u kojem se trudim da vratim (koliko je to u mojoj moći) sebi i djeci sve ono što nam je oduzela korona, stigla je iz škole moja ćerka, zajapurena u obrazima, sa teškom torbom na ramenima i neprirodnom borom na čelu. Borom za koju znaš da ne može pripadati djetetu.

Saopštila mi je da je jednu djevojčicu jurio nepoznati čovjek, spasila se tako što je uspjela da pobjegne u neki od obližnjih ulaza.

Nijesam vjerovala svom djetetu. Gorko ću se pokajati brzo nakon toga.

Kako bi to moglo da se desi u „sred bijela dana“?

U mom gradu?! U mom naselju?! Nema šanse… To je priča za neke tamo… Milionske gradove… Ne za moj.

Sigurno je neka izmišljena dječija priča kojom vršnjaci plaše jedni druge.

Te noći sam bezbrižno zaspala.

Koliko sam samo progriješila što svoje dijete nijesam shvatila za ozbiljno saznaću vrlo brzo, jer ipak loše vijesti daleko se čuju.

Odmah narednih dana, neposredno, a kasnije i posredno, uvjerila sam se da je ova priča sasvim istinita.

U potpunom sam šoku!

Istražila sam slučaj, i shvatila da se radi o čovjeku protiv kojeg sam i sama prije nekoliko godina podnijela krivičnu prijavu. Šteta je na moju sreću bila minimalna, ali sam se godinama oporavljala od susreta sa njim.

Dugo sam u licima običnih prolaznika vidjela samo njega.

Mir sam stekla kada sam otišla u policiju i podnijela krivičnu prijavu protiv njega, a on se našao iza rešetaka, ne zbog mene, već zbog mnogo gorih stvari koje je uradio, o kojima nijesam mogla do kraja ni da čitam, jer jednostavno moj stomak nije mogao da vari sve ono što se desilo.

Dobro se sjećam tih velikih i širokih šaka. Ne mogu da zamislim da nešto rade djetetu!

Njegova slika, dok ja ovo kucam kruži internetom.

On kao serijski seksualni napasnik, pedofil, kažnjen je nakon svog poslednjeg incidenta sa kaznom zatvora od dva mjeseca, i to jer je remetio javni red i mir.

Šta će biti za šezdeset dana, pitam se?

Šta će biti jer imamo djecu koja su se ove godine nespretno ohrabrila da krenu sama na put do škole, bez pratnje?

Šta će biti jer imamo roditelje koji su napokon smogli snagu i pustili dijete u ovim „ludim vremenima“ da se makar malo osamostale?

Šta će biti sa onom djecom koja čekaju prevoz nakon časova, a moraju biti van školskog dvorišta?

Šta onda kada im iscuri baterija na mobilnom telefonu, a oni kasne na putu do kuće?

Šta ću za šezdeset dana kada se skrati dan i bude padala prva novembarska kiša? Kako da je mirno čekam kod kuće? Kako?

Možda sam sama u ovom trenutku dok pišem o teškim i intimnim stvarima na „sav glas“, ali ako je moj tekst stigao do tebe, i ti sada čitaš ovo nemoj ćutati.

Viči.

Viči na sav glas.

Viči i ako misliš da te niko ne čuje.

Viči, jer čija su oni đeca?

10

avatar
1000
10
0
0
 
10
VeliborKatunska NahijaProgresSpiro SumarPajo
NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Velibor
Gost
Velibor

Ako je istina, objavite sliku i ime covjeka

Katunska Nahija
Gost
Katunska Nahija

Po kratkom postupku

Progres
Gost
Progres

Ne plašite đecu, ako vi živite u nekom strahu ne prenosite to na svoju đecu. Pokušaj kolektivnog obolijevanja đece je mnogo ptetno za sve nas…

Spiro Sumar
Gost
Spiro Sumar

Objesiti da visi naglavacke, kako se naopako i rodio.

Pajo
Gost
Pajo

Ovo je uzas. Ja moju djecu neću pustiti u školu nikako. Evo jos i mladi umiru od kovida a o njima niko ne vodi računa. Potrpali su ih bez distance u učionice kao da su životinje.

Nikola
Gost
Nikola

Ovo je strasno? Ako vlast tj sud nesto ne rijesi ostaje samo da roditelji uzmu pravdu u svoje ruke i rijesto ovog i njemu slicne ljude.

Milan
Gost
Milan

Za takve ljude kazna bi trebala biti mnogo veća od dva mjeseca.

Djordjina
Gost
Djordjina

Nisi vjerovala svome djetetu, a dozivjela to iskustvo par godina ranije? Cudna zena

Tajger
Gost
Tajger

Gospođo, đe ima volje ima i načina.

Spuski
Gost
Spuski

Ako se vec zna ko je odoba odmah prijavu policiji i na ulicu dok ne bude procesuiran i adekvatno kaznjen

Send this to a friend