U okviru programa Sajma knjiga u Beogradu, održana je tribina o adaptacijama velikih proznih djela za pozorište i televiziju, o čemu su govorili scenarista i režiser Boro Drašković, reditelj i urednik kulturno-umjetničkog programa RTS Nebojša Bradić i pisac i scenarista Vule Žurić, a moderator je bio Miroljub Stojanović.
Tezu da su velika djela svjetske literature neprevodiva u neku drugu umjetničku formu kao što je televizijska serija ili film, podržali su svi učesnici sinoćne tribine.
Boro Drašković je kazao da svaki medij ima svoju unutrašnju strukturu i sve svodi na to da pravi reditelj prepozna koja djela može da pokuša da adaptira. On kaže da je adaptacija možda gruba riječ koja zamjenjuje režiju, ali realnost za svakog reditelja koji se bavi obradom nekog literalnog djela jeste upravo adaptacija.
“Ima različitih primjera za dobro urađen posao. Radio sam “Travničku hroniku” i nijedan znak interpukcije nisam promijenio i svi su kazali da je to Andrić. Sa druge strane, kod ekranizacije “Nasilja” Aleksandra Tišme promijenio sam sve i ubacio neke djelove dokumentarca koj sam snimao na Grenlandu. Tišma je pogledao i kazao da taj film pokazuje njegovo djelo. Kako bilo, uvijek je u pitanju adaptacija”, kazao je.
Bradić navodi da postoje ekranizacije Šekspirovih djela koje su izvrsne.
“Nekoliko antologijskih ekranizacija Šekspirovih djela prenijela su informaciju o njegovoj genijalnosti velikom broju ljudi. Čak i onima koji nikada nisu čitali Šekspira. To nas dovodi u situaciju da su adaptacije velikih literalnih djela moguće. Naravno, postavlja se pitanje koliko smo mi obavezni prema originalnom sadržaju. Dešava se da scenaristi dopišu tekst za neku televizijsku dramu ili film i onda nema sumnje da je riječ o adaptaciji”, rekao je on.
Bradić je podsjetio da je jedna od najstarijih sačuvanih drama, Eshilovi “Persijanci”, zapravo nije originalno djelo i da je tu bitku koja se problematizuje u djelu već opisao neko drugi, kao što i kod Šekspirovog djela stoje italijanske novele.
“Nisam siguran da nečije djelo možemo da tretiramo kao originalno. Riječ je o preuzimanju ideje i sadržaja koji adaptiramo za drugu epohu i duge medije. Imamo sjajan film “Ime ruže” nastao po djelu Umberta Eka. Ovih dana se kreće u snimanje serije “Ime ruže” po djelu velikog majstora i siguran sam da ćemo tu otkriti nove slojeve književnog djela”, kazao je Bradić.
On je napomenuo da su postojali i danas postoje pisci koji su odbijali adaptaciju svojih djela.
“Holivudski producenti su pregovarali sa Ivom Andrićem oko pretvaranja u film njegovog djela “Na Drini ćuprija”. Ti producenti su imali ozbiljne ugovore, garancije za nastajanje holivudskog filma. Ozbiljan novac je takođe bio u cijeloj priči, ali Andrić je to odbio. Naš nobelovac je kazao da ne može da zamisli da se likovi iz njegove knjige zovu Bjutiful Fata i Litl Salko…” kazao je Bradić.
Žurić napominje da su adaptacije književnih djela zapravo nova umjetnička djela.
“Riiječ je prije svega o novim kreativnim čitanjima tih tekstova. Mislim da su razgovori o tome šta je bolje, knjiga ili film, zapravo amaterski, jer su to zasebna, različita umjetnička djela. Važno je da te adaptacije i nova čitanja uspiju kao umjetnička djela. Tu je riječ onda o legitimnom umjetničkom procesu. Samo me jako nervira kada reditelji ili scenaristi imaju potrebu da pojednostave djelo jer ne cijene dovoljno kapacitet publike kojoj se obraćaju. Neko djelo biva prebačeno u današnje vrijeme da bi gledaoci lakše shvatili. To je totalno neshvatljiv postupak”, kazao je Žurić.
