Legendardna Areta Frenklin umrla je u 76. godini u svom domu u Detroitu nakon duge bolesti. A tekst pred vama je osvrt na njen život i njenu karijeru.
Slavna pjevačica Areta Frenklin, kompozitorka i pijanistkinja, rođena je 25. marta 1942. godine kao peto dijete baptističkog sveštenika Klarensa La Vona Frenklina i pjevačice i pijanistkinje Barbare Sigers, piše Glossy. Njih dvoje su prije Arete već imali tri ćerke i jednog sina, ali mnogobrojna porodica nije bila dovoljan razlog da se održi njihov brak, pa su se razveli kada je danas slavnoj pjevačici bilo šest godina. Ovaj događaj veoma je uticao na njen život, jer se sa sestrama i bratom preselila kod bake Rejčel Frenklin koja joj je bila najveća podrška u životu, a kada je Areta napunila deset godina, majka joj je poslije kratke, ali teške, bolesti preminula.
“Ni ne sjećam se kako je izgledao moj život dok su mama i tata bili zajedno. Pamtim da su se veoma često svađali, a da smo moje sestre i ja u tim trenucima puštale što glasniju muziku, kako ne bismo čule ružne riječi koje su jedno drugom upućivali. Možda grubo zvuči, ali mi je bilo pomalo drago kada su se rastali, a nas poslali kod bake, koju smo od milošte zvali big mama”, opisuje pjevačica čije se pjesme nalaze na listama najslušanijih ikada.
Smrt majke i odlazak oca događaji su koji su veoma uticali na pjevačicin život jer je od tada bila prepuštena sebi, pošto baka nije imala dovoljno vremena za svu unučad.
“Kada mi je majka preminula, odrasla sam preko noći. Baka i tetke su pazile na nas, ali to nije bilo to. Nisam imala djetinjstvo u klasičnom smislu te riječi, brinula sam o sestrama, a i one o meni. Međutim, nije isto kada ne osjećaš baš nikakvu roditeljsku ljubav”, priča Areta koja je sa trinaest godina počela da se bavi pjevanjem, a sa četrnaest snimila prvi album crkvene muzike pod nazivom “Songs of Faith”.
Međutim, iste godine kada je objavila svoju prvu ploču, Areta je ostala trudna pa je na neko vrijeme morala da se povuče iz posla, a kasnije se opredijelila za pop muziku. O svojoj trudnoći nikada nije voljela da priča, a činjenica da je i poslije dvije godine po drugi put ostala u blagoslovenom stanju i da ponovo nije željela da otkriva detalje, navela je medije da pomisle kako je u tom periodu bila u ljubavi sa oženjenim čovjekom.
Veoma mlada sam postala majka. Sa četrnaest godina rodila sam sina Klarensa, a poslije dvije godine i Edvarda. Nikada im nisam rekla ko im je otac, niti ću to učiniti. Znam da je to sebično, ali jednostavno to je tajna koju ću odnijeti u grob”, kaže dama koja se zbog greške iz mladosti kasnije godinama kajala.
Kako bi nastavila sa karijerom koja joj je tada značila mnogo, sinove je ostavila kod bake Rejčel koja je i nju odgajala. Iako joj je to tada izgledalo kao idealno rješenje, danas taj postupak navodi kao fatalnu grešku koju pripisuje svojoj nezrelosti.
“Istinita je izreka: Mladost ludost! Znam da u tom trenutku nisam bila dobra majka, napravila sam grešku što sam sinove ostavila kod moje bake, ali nisam imala izbora. Bio mi je potreban novac da bih ih izdržavala, a umjela sam jedino da pjevam. Njima nikada ništa nije falilo u materijalnom smislu, ali se kajem što sam im uskratila majčinsku ljubav i zamjeram sebi što nisam učestvovala u njihovom odrastanju. Kasnije kada sam malo stala na noge i postala neko i nešto, trudila sam se da im se što više posvetim. Oni su moji zlatni dječaci”, kaže pjevačica.
Dok je Aretina karijera išla uzlaznom putanjom, a narod je sve više volio i divio se njenom glasu, turbulentnim ljubavnim životom počela je da skreće pažnju javnosti ka sebi kao ženi, a ne samo kao pjevačici. Početkom šezdesetih godina prošlog vijeka strasno se zaljubila u kućnog prijatelja svoje porodice Teda Vajta, a iako se njen otac žustro protivio toj ljubavi, njih dvoje su se vjenčali 1961. godine.
“Moj otac je branio našu ljubav i bio je veoma ljut kad je saznao da ću se udati za Teda, ali nikada nisam marila za ono što drugi govore. Bila sam pravi sanjar i duboko vjerovala da ćemo ostati zajedno do kraja života. Divno smo se slagali, Ted je postao moj menadžer i putovao je sa mnom, a kada se 1964. godine rodio naš sin Tedi, nas dvoje smo se otuđili. Pokušali smo da spasimo brak, ali se naša bajka poslije devet godina završila. Nisam bila tužna kada je ljubav pukla, nisam bila ni razočarana, ali sam mislila da nikada neću moći ponovo da volim. Smatrala sam da je to kraj, jer su me učili da se voli samo jednom, što nije tačno, poslije toga sam se zaljubljivala još dosta puta”, prisjeća se slavna pjevačica koja je 1987. godine postala prva žena čije je ime uvršteno u kuću “Rock and Roll Hall of Fame”.
Nakon razvoda, zbog koga kako i sama kaže nije puno patila, otpočela je svoju romansu sa čovjekom koji joj je organizovao turneje, Kenom Konginhanom, a novine su tada pisale da je on bio jedan od razloga zbog koga se rastala od svog prvog supruga. Njih dvoje su bili u vezi sedam godina, a za to vrijeme dobili su i sina Kelfa.
”Nas dvoje je spojila strast prema muzici, bili smo veoma dobri prijatelji, a onda smo otkrili da među nama postoji neka hemija. Poslije dužeg vremena u Kenovom zagrljaju osjećala sam se kao prava žena. Bio je dobroćudan i ćutljiv, iako nikada ranije nisam voljela takve ljude. Vratio mi je vjeru u ljubav i pokazao mi je da je moguće nekog voljeti bez trunke rezerve i osjećaja da partneru dugujete pažnju samo zato što je pored vas. Naš sin Kelf plod je velikog razumijevanja i emocija koje i danas traju. Ipak, poslije sedam godina, shvatili smo da je bolje da se raziđemo i vratimo vrijeme kada smo bili samo dobri drugovi”, kaže Areta čija je pjesma “Say a Little Prayer for you” najčešće obrađivana numera u holivudskim filmskim ostvarenjima.
Dvije godine pošto se rastala od svog emotivnog partnera u miru i slozi, upoznala je glumca Glina Turmana koji je redovno dolazio u crkvu njenog oca. I u njega se zaljubila na prvi pogled, a vjenčali su se poslije nekoliko mjeseci zabavljanja. Ipak, i to poglavlje njenog života završilo se razvodom, a onda je riješila da se više ne predaje tako lako muškarcima.
“Sve moje partnere voljela sam čistog srca i bila im vjerna kako samo žena umije da bude. Zbog svih njih sam noću plakala jer su me boljele sitnice, nepravde i svađe. Ne volim da se prepirem i zato sam i odlazila od njih, a sa Glinom sam se razvela poslije šest godina. Toliko je bilo sasvim dovoljno da budemo zajedno, a sve ostalo bilo bi mučenje i za njega i za mene. Poslije njega donijela sam konačnu odluku: ne predajem se više tako lako. Moj najveći problem je što sam, iako mnogi tvrde sa godinama postala mudrija i zrelija, uvijek slušala ovo moje ludo srce koje kuca u ritmu soula i džeza i stalno mi nadvija nad glavom neki crni oblak tuge i čemera kog nikako ne mogu da se oslobodim”, isticala je pjevačica koja je svom glumcu posvetila pjesmu “A Different world”.
Kao najmlađa u porodici, Areta je nadživjela sve sestre i brata i teško je podnijela svaki put kada je smrt zakucala na vrata nekog njenog bližnjeg, ali kako je vrijeme prolazilo, naučila je da živi i sa tim osjećajem.
“I kada sam bila mlađa, a i sada, uvijek sam bila veliki borac i nisam željela da zavisim ni od koga. To nije lako, ali čovjek ni ne zna na šta je sve spreman i koliki teret može da ponese dok mu ga život ne servira. Najteže mi je bilo kada sam počela da gubim članove porodice. Tada mi se srce raspadalo, a duša mi je plakala, iako moje suze niko nikada nije vidio”, tvrdi dama koja u svojoj kolekciji ima osamnaest Gremi nagrada.
Kao žena koja je oduvijek bila borac za ljudska prava, Areta je često u svom životu isticala da se njen svijet sastoji od muškaraca koji su njena snaga i podrška u svakom teškom trenutku koji je preživjela.
“Moji sinovi su moj svijet. Oni su moja sigurna luka i drago mi je što se svi vole, iako nisu od istih očeva. Mi smo mala vojska koja se drži zajedno i bori se kako zna i umije u ovom surovom svijetu. Iako mnogi tvrde da sam hrabra i neustrašiva, da nema njih vjerovatno bih do sada mnogo puta umrla i predala se, ali mi oni svojim postojanjem to nikada nisu dozvolili. Hvala im zbog toga do neba. Možda nisam bila uvijek uz njih, nisam bila mama u klasičnom smislu te riječi, ali sam ih uvijek voljela više od sebe i žrtvovala se zbog njih. Oni to osjećaju pa se zbog toga tako dobro slažemo”, kaže pjevačica.
Iako joj niko, kada je riječ o njenom glasu, nikada ništa nije mogao da zamjeri, zbog boje svoje kože ponekad nije dobijala priznanja koja je zasluživala, a sve se promijenilo kada je zapjevala na inauguraciji predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Baraka Obame.
“Uvijek sam se borila za rasnu ravnopravnost, ali u ovom okrutnom svijetu moj narod je mnogo propatio. Konačno, prije par godina kada je Barak Obama postao naš predsjednik, shvatila sam da je došlo vrijeme da smo svi jednaki i drago mi je da sam to doživjela”, kaže Areta.
