Trideset drugi „Barski ljetopis“ ušao je u svoju posljednju nedjelju programa, a književni segment završen je u ponedjeljak, 12. avgusta predstavljanjem romana „Uhvati zeca“ Lane Bastašić.
Ova šarmantna dama je u spontanom razgovoru sa moderatorom Nikolom Nikolićem otkrivala sebe na jedan iskren i prirodan način, te ostavila dojam izuzetno skromne, ali oštroumne i visprene mlade spisateljice.
Prvi roman ove autorke iz Banje Luke, ušao je u najuži izbor 65. NIN-ove književne nagrade za najbolju knjigu iz 2018. godine. Do sad je objavila dvije zbirke priča, jednu zbirku poezije i knjigu priča za djecu koje su nagrađene sa više književnih priznanja.
Kako književna kritičarka Jasmina Vrbavac u svom predgovoru o knjizi kaže „Luis Kerol i Elena Ferante u potrazi za belim zecom susreli su se u Zemlji čuda na brdovitom Balkanu.“
U knjizi dvije drugarice Sara i Lejla (Lela nakon rata) u potrazi su za Lejlinim nestalim bratom Arminom. Sara je naratorka, koja kroz pisma Lejli pokušava i samoj sebi da objasni šta je htjela da postigne time što je nakon godina svog „sređenog života“ u Dablinu nakon samo jednog Lejlinog poziva ostavila sve i pokupila Lejlu u bosanskom mraku ne bi li joj bila šofer do Beča. Na tom putu smjenjuju se slike sadašnjosti i budućnosti koje nam sve jasnije oslikavaju rane, rezove i šavove od kojih su skrpljena njihova sjećanja ali i one same.
Bastašićeva kaže da joj je izuzetno drago da je knjiga našla svoj put do šire publike, te da je za to zaslužna upravo nominacija za NIN-ovu nagradu, koju ipak srećom, kako kaže, nije dobila i smatra da bi to bila preteška kruna za njenu glavu nakon samo jednog objavljenog romana:
„Ja sam jako srećna što sam ovdje, Bar je predivan, danas sam provela cijeli dan na moru i ostala bih tu da mogu. Jako mi je drago da mogu da se predstavim ovoj publici, imala sam sreću baš ovog ljeta da odem na nekoliko festivala u regionu. Čekaju me još Makedonija i Hrvatska, tako da mi je drago da ova knjiga nije nešto što se isključivo tiče Bosne i Hercegovine, već da i čitaoci i čitateljke mogu da pronađu nešto za sebe.“
Lana živi u Barseloni, gdje uređuje književni časopis „Carn de cap“ i vodi školu književnosti Escola Bloom. Kaže da joj je distanca od sedam godina, koliko je već tamo, mnogo pomogla u sagledavanju stvarnosti i sjećanja na Bosnu i Hercegovinu, te da je tako roman i nastao. Ipak ovog ljeta mijenja svoje prebivalište:
„Ja sam oduvijek između gradova, rođena sam u Zagrebu, živjela u Banja Luci, otišla sam onda za Prag a završila sam u Barseloni. Sad mogu da otkrijem da se ovog ljeta selim u Beograd nakon sedam godina života u Kataloniji tako da recimo da nisam neka praktična osoba koja ide za praktičnim razlozima u životu, više idem tamo gdje me vuče srce. Čini mi se da sam neko ko pronalazi mir u pokretu“, kazala je ova mlada spisateljica koja već sada radi istraživanja za svoj sljedeći roman, koji će se, prema njenim riječima, baviti sujevjerjem i običajima karakterističnim za Balkan.
