Blago u podmorju jedni istražuju, drugi pljačkaju

Teško je reći da li je veći izazov da se pronađe i zaštiti blago sa potopljenih brodova u crnogorskom podmorju, koje datira čak i iz perioda prije nove ere, ili borba sa organizovanom pljačkom, krijumčarenjem i rasprodajom predmeta neprocjenjive vrijednosti. Pustošenje podmorskih arheoloških lokaliteta traje decenijama, a prvo ozbiljnije istraživanje počelo je prije manje od deset godina.

Arheolog Tanja Jabučanin kaže za TV Magazin da je teško opisati riječima o kakvoj se vrijednosti radi. Ona je rekla da je ove godine počela druga faza projekta “Valorizacija potencijalnih arheoloskih nalazišta u Crnoj Gori”.

“U planu je obilazak svih evidentiranih i zakonom zaštićenih lokaliteta, a njih nema mnogo. To su risanski akvatorij, uvala Bigovica kod Bara, olupina broda kralja Nikole u luci Bar i novoupisana olupina Galijun kod rta Kabala u hercegnovskom akvatoriju. Uz četriri zaštićena, postoji još 26 poznatih lokaliteta”, kazala je Jabučanin.

Ministarstvo kulture je nadležno za razvoj podvodne arheologije i prati sve aktivnosti u toj oblasti, u saradnji sa brojnim domaćim institucijama i ekspertima, prvenstveno sa Centrom za arheologiju i konzervaciju, američkom nautičkom fondacijom i Regionalnim centrom za obuku ronilaca.

Ministar Aleksandar Bogdanović kaže da oni podržavaju sve aktivnosti kada se radi o podvodnim arheološkim nalazištima, ne samo istraživanje, već i obuku i edukaciju kadra.

“Smatramo da je to potencijal koji moramo da čuvamo, jer to podvodno blago jeste predmet pažnje i imamo nadu da u narednom periodu možemo napraviti opipljive rezultate”, kaže Bogdanović.

Iako je rad u podmorju veoma zanimljiv i sa posebnim adrenalinskim nabojem, rijetki su oni koji mogu da se bave ovom granom arheologije, koja je dugo zanemarivana.

Marija Jabučanin kao arheolog, ali i ronilac prava je osoba koja moze da kaže šta su ključni problemi. Ona navodi da je potrebno prventsveno znati šta imamo, da bismo to mogli da zaštitimo, a važno bi bilo i osnivanje Centra za podvodna arheološka istraživanja.

Nedostaje i zakonski okvir.

“Potreban je zakon koji bi se ticao podmorja, a u podzakonskim aktima nema pravilnika o ronjenju na arheološkim lokalitetima“, kaže ona.

Da je nedostatak zakonske regulative u toj oblasti goruće pitanje, tvrde i u Centru za obuku ronilaca, čiji direktor Vesko Mijajlović navodi primjer evidentnog uništavanje dva lokaliteta u blizini budvanske obale, iz četvrtog i trećeg vijeka prije nove ere.

“Propis koji je postojao, ukinut je 2011, a upravo u to vrijeme smo napravili značajna otkrića. Nakon toga svi pokušaji našeg Centra da učinimo nešto, da se naprave propisi koji će ponovo uspostaviti kontrolu u oblasti podvodnih aktivnosti, nisu uspjeli. Nema pomaka, iako je Vlada u međuvremenu donijela tri zaključka”, kaže Mijajlović.

Dok brojne institucije i stručnjaci rade u različitim segmentima istraživanja i očuvanja hidroarheoloških lokaliteta, pljačkaši i krijumčari na crnom tržištu umjetnina nastavljaju svoj posao.