Kultura

Božidar Bota Nikolić: Otkrio sam Breda Pita

Laureati jednog od najprestižnijih priznanja, Nagrade za cjelokupno stvaralaštvo i doprinos srpskoj kinematografiji koju dodjeljuje Udruženje filmskih umjetnika Srbije, ove godine su reditelj i scenarista Ljubomir Radičević, jedan od osnivača jugoslovenskog i srpskog filma, i snimatelj i reditelj Božidar Bota Nikolić.

“Priznanje koje dolazi od esnafa uvijek mnogo znači, bilo bi neskromno ako to ne bih istako”, kaže Nikolić za “Novosti”.

“Mislim da je to i normalno, i da nagrada kolega ima posebnu važnost, iako mi možda stiže u neke kasne godine. Što kaže Duško Kovačević, on ne poznaje nijednog čovjeka sa 71 godinom. Zanimljivo je da je u posljednje četiri godine ovo meni treća nagrada za životno djelo, dobio sam je na međunarodnom festivalu u Bitolju, zatim u Sopotu, i sada od UFUS-a. Nešto su me “markirali”, ističe Nikolić, koji je kao snimatelj i direktor fotografije potpisao kultna ostvarenja kao što su “Pad Italije” Lordana Zafranovića, “Pakleni otok” Vladimira Tadeja, “Posljednji podvig diverzanta Oblaka” Vatroslava Mimice, “Pazi šta radiš” Milana Jelića, “Snovi, život, smrt Filipa Filipovića”, “Živjeti kao sav normalan svijet” i “Dečko koji obećava” Miloša Miše Radivojevića, “Život je lijep” Bore Draškovića” (Zlatna arena u Puli za kameru), “Gluvi barut” Bahrudina Bate Čengića, “Za sada bez dobrog naslova” Srđana Karanovića…

Posebno mjesto u njegovoj karijeri ipak pripada saradnji sa Dušanom Kovačevićem, bio je snimatelj najboljih srpskih filmova po izboru naših kritičara, “Ko to tamo pjeva” i “Maratonci trče počasni krug”, u režiji Slobodana Šijana, kao i njegovog “Profesionalca”, a sa njim je kao reditelj zajedno potpisao i filmsku verziju njegove drame “Balkanski špijun” (“podijelili” su Veliku Zlatnu arenu za najbolju režiju 1984).

“Da nije bilo Duška Kovačevića, ne bi bilo ni Šijana, ni mene, ni svih tih fantastičnih likova koje su igrali naši glumački velikani, ni nagrada. Sva ta remek-djela je on napisao, a mi smo samo realizovali. Želim da pomenem još jednog velikana jugoslovenskog filma, Živka Nikolića. S njim sam radio svoj prvi, a i njegov igrani film, antologijske “Beštije”, za koje sam 1978. dobio prvu nagradu u karijeri, Zlatnu arenu u Puli za kameru. Imao sam sreću što sam uvijek sarađivao sa sjajnim rediteljima i autorima, i što sam odmah počeo sa nagradama. Zato želim da dam jedan savjet mladim kolegama – ako vole svoj posao, neka snimaju bez obzira na to da li će primiti honorar, pošto je finansijska situacija u našoj kinematografiji danas “sušna”. Jer, kasnije se sva ta snimanja ipak negdje saberu, pogotovu ako još ispadnu dobra, i dođe se, eto, i do nagrade esnafa, i sav taj rad i posvećenost se i te kako isplate”.

Božidar Nikolić je režirao “Tri karte za Holivud”, jedan od najgledanijih filmova na ovom prostoru, “U ime oca i sina”, “Balkansku braću”, ali će u ovdašnjim antologijama ostati upamćen i po tome što je slavni Bred Pit jednu od prvih uloga u karijeri odigrao u njegovom filmu “Tamna strana Sunca” (The Dark Side of the Sun). Film je snimljen 1988, kao američka koprodukcija sa SFRJ i Kanadom, scenario su po priči Nikole Jovanovića napisali Endru Horton i Željko Mijanović, a u glumačkoj podjeli su bili i Šeril Polak, Gaj Bojd, Milena Dravić, Sonja Savić, Stole Aranđelović…

“Ja sam otkrio Breda Pita. Bio sam u “Metro Goldvin Majeru”, i od četiri stotine glumaca koji su bili na kastingu za ovaj film, izabrao sam njega. Zbog izbijanja rata u tadašnjoj Jugoslaviji, “Tamna strana Sunca”, nažalost, ovdje nikada nije prikazana, a američku premijeru je doživjela tek 1997. Meni su, zapravo, Amerikanci ukrali taj film, jer sam ja njegov suvlasnik, a nikada mi nisu dali ni dinara. Ali danas mogu da kažem da u karijeri ne žalim gotovo ni za čim”.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
kakoe
Gost
kakoe

jes amerikanci su sve pokrali, preglupi su a mi smo prepametni, pustite me vise sa tom pricom trulom

Pravda
Gost
Pravda

Znaju li to amerikanci…

Send this to a friend