Poeziju je počela da piše rano, još kao učenica osnovne škole. Od tada njena ljubav prema pjesništvu je rasla a da nije nijednom naslutila koliko će samo čitanje poezije uticati na njene stavove, odluke, formiranje cjelokupnog života i pogleda na svijet.
Posebna i drugačija od njenih vršnjaka u malom gradu odlučila je da svoj pjesnički pseudonim izvuče iz Balaševićeve pjesme. Tako je u Andrijevici ponikla još jedna Buba Erdeljan i po tom svi znaju mladu pjesnikinju Kristinu Babić.
“Poezija je kroz moj život polako postajala ona boja kojom oslikavam isključivo iskustveno i pomoću koje komuniciram i prenosim poruke, tražeći izlaz iz vijugavih lavirinata sopstvenog uma. Ona već sada ima svoju individualnost i pečat, koji se ne usuđujem da mijenjam niti da prekrajam”, započinje ona razgovor za CdM.
Kaže da se uvijek ona prilagođava poeziji, pa je tako nekada pesimistična, tajanstvena, traži tamu i igra se neistraženim i neshvatljivim.
“Ipak, mnogo češće je vedra, puna nadanja i snova u potrazi za spokojem, kome teže svi koji se bave bilo kojim vidom, usuđujem se reći, umjetničkog izražavanja. Nadam se samo da ću joj ostati vjerna, i da će riječi kojima baratam i dalje oslikavati isključivo ono što sama doživim i iz čega isplivam, upravo zahvaljujući poeziji”, navodi ona.
Njena prva i do sada jedina zbirka poezije “Laku noć tvojim očima” izašla je u jesen 2012. godine. Za tu zbirku Kristina kaže da predstavlja skromni kamen temeljac za most koji će tek pokušati da sagradi od svog unutrašnjeg ka spoljašnjem svijetu.
“Ponosna sam na to što sam zahvaljujući njoj već stekla skromnu ali vjernu čitalačku publiku i stalajala na istim mjestima, često rame uz rame, sa brojnim pjesnicima sa naših prostora, od kojih sam, od svakog ponaosob, dobijala korisne savjete i usmjerenja za dalji stvaralački rad”, ističe ona.
Inspiraciju nikada ne traži, već uvijek ona pronađe nju.
“Ono što me ne inspiriše i što mi ne golica pero, gotovo da me i ne interesuje, i to mi, nažalost, donosi dosta neprilika u svakodnevnim aktivnostima koje ne mogu izbjeći. Znam često da se spotaknem o inspiraciju i stihove, baš u najnezgodnijim trenucima. I, eto, tako nastane pjesma”, iskrena je ona.
Osvajala je brojne nagrade na književnim konkursima, kako za poeziju, tako i za prozu i imala čast da učestvuje na dosta književnih okupljanja, sa velikanima crnogorske pozije.
“To je doprinijelo tome da se osjećam kao da svim svojim bićem pripadam književnom svijetu”, dodaje ona.
Andrijevica kao njen zavičaj je umnogome uticao na njenu poeziju. Ljubav prema maloj varošici često iskaže u svojim emotivnim tekstovima koji rijetko koga ostave ravnodušnim.
“Zavičaj je, sigurna sam, doprinio dosta, čak možda i u najvećoj mjeri da se u meni osvijesti želja za pisanjem. Javila se žudnja da hodam stazama pjesnika koji su potekli iz Vasojevića, i da, na sebi svojstven način, možda i dopinesem oslikavanju žive ljepote i duše koju Andrijevica ima i koju ne dozvoljavamo da izgubi”, ocjenjuje Kristina.
Mladim i neafirmisanim pjesnicima u Crnoj Gori poručuje da pažljivo biraju riječi, jer imaju nezamislivu moć.
“Vjerujem da je pisanje poezije sudbinski predodređeno i da to nikako i nikada ne treba zanemarivati niti potiskivati. Stih uvijek nađe način da oživi. Ne kratite krila vašoj poeziji skrivajući je po fiokama. Usudite se! Zadivićete se svijetom u koji vas može odvesti”, poručuje mlada pjesnikinja.
S.Bošković.
Samo jednom se radja neko kao što je Kristina
Cim pise o Andrijevici pod nekom je manom…
Ti i tebi slicni “kriticari” ste pod manom! Ti si sigurno sa Harvarda Jovanko
Nisam nego iz Andrijevice, zato i kazem.
Nijesam odusevljen stihovima ali svakako pohvale djevojci koja se u ovom suludom vremenu bavi poezijom.
Eh,Buba Buba Djavolice jedna.Opila te LJEPOTA ,Krastice i Zlorecice,Komova i Tovarnic,Konjuha i Kralja, Tresnjeva i Balja.
Pjevaj ,Buba i samo pjevaj.Ne daj ZAVICAJ DA NAM UMRE ,jer je vec na IZDISAJU.
povraca mi se
Jedna od andrijevackih knjizevnih dragilj o kojoj ce se tek cuti.Kristina srecno u izvjesno svijetlu buducnost!
Bravo,svaka cast!