“On je bio potpuno normalan, jedino je njegova popularnost bila enormna”, kaže Čedomir Petrović, sin čuvenog glumca Miodraga Petrovića Čkalje koji je zasmijavao cijelu Jugoslaviju, i otišao tužan u tišini, davne 2003. godine.
Ipak, živ je i dalje zbog nezaboravnih uloga.
“Da sam u Americi, i da sam primio ovako veliku nagradu, zahvalio bih prvo svojoj ženi, pa djeci, pa tašti, zatim producentu i reditelju. Ali, pošto sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, zahvaljujem prvo svom šefu samoposluge što mi ponekad odvoji penzionersku kosku, pa komšinici u baraci koja mi ostavi mlijeko ispod tezge, pa mom poštaru koji mi uvijek na vrijeme sa zakašnjenjem donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovdje”, rekao je 2002. godine, komičar, godinu dana prije nego što će umrijeti, kada je dobio nagradu za životno djelo “Car Konstantin”.
(Foto: RIS Srbija)
Njegov sin Čedomir, sa kojim je igrao u jednoj od epizoda “Vrućeg vjetra”, danas je penzioner, više od 20 godina se ne bavi glumom, piše knjige, kolumne.
Kaže da ne gleda televiziju, ne gleda reprize, a svog oca, o kome piše u novoj knjizi “Bilo nekad jedno vrijeme kad su ljudi bili bolji”, kaže:
“Bio je jako dobar otac. Trudio se, a ja sam se trudio da budem dobar sin. Nismo se sukobljavali nikada, jedino oko sporta, oko fudbala koji smo zajedno gledali. Nikada me nije udario, nikada nije psovao… Kada se sjećam oca, više se sjetim nekih privatnih stvari koje publika ne zna. Ne sjetim se njegovih uloga i humora već kao oca privatno. Ja sam njegove serije gledao kao gledalac. On je bio potpuno normalan, jedino je njegova popularnost bila enormna”.
A na to da je na kraju karijere Čkalja bio zaboravljen, te da ga se i danas rijetko sjete, Čedomir kaže:
“Zaboravljaju i žive, ne samo one kojih više nema. Nije se on sviđao nekima koji treba da ga se sjete. On se sviđao narodu. A ovima je govorio u lice istinu. Ne vole svi da čuju istinu. Zbog toga trpimo i moja ćerka i ja. Trpimo, niko nas ne zove u pozorište, na film, na televiziju… Sva vrata su nam zatvorena kao londonska banka. Neće da nas zovu. Moja Jovana je odlična glumica, igrala je Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Došli su novi mladi glumci, poluglumci-polutajkuni, tu su klanovi… Ali ponosan sam što je Čkalja bio takav”.
Pričalo se i da se Pavle Vuisić i Čkalja, partneri u seriji “Kamiondžije”, nisu mnogo voljeli…
“Paju nisam poznavao privatno, ali znam da je njegov privatan život bio potpuno suprotan od života mog oca. Moj otac nije popio ni kap alkohola, a Paja je to volio ponekada. Paja je volio rijeku, a moj otac nikada nije volio rijeku… A to da se sa Pajom nije volio i svađao? Pa ne bi mogli onakvu seriju da naprave da su se svađali. Bili su različiti, nisu se družili, ali su bili profesionalci. Bilo bi dobro da se svi svađaju kao što su Čkalja i Paja, pa da naprave nešto izvanredno kao što su uradili njih dvojica”, smatra Čedomir.
