Kultura

Crveni kiosk stigao u Njujork: Kako su modularni kiosci preplavili bivšu Jugoslaviju

Čuveni crveni kiosk kojeg se mnogi sjećaju sa gradskih ulica za vrijeme bivše Jugoslavije stigao je u Muzej moderne umjetnosti u Njujork, u kojem će biti izložen u okviru izložbe “Betonska utopija: Arhitektura u Jugoslaviji 1948-1980”.

Ova izložba je podijeljena u tri cjeline, “Modernizacija”, “Globalne mreže”, “Svakodnevni život i Identiteti”, prenosi Klix.ba.

U okviru ovih cjelina, obrađuju se teme urbanizacije velikih razmjera, tehnoloških eksperimenata i njihovih primjena na svakodnevni život, konzumerizam, spomeničku kulturu i globalni uticaj jugoslovonske arhitekture.

Osim fotografija građevina, nacrta i maketa, na izložbi su postavljene i tri videoinstalacije Mile Turajlić iz Beograda i radovi savremenih umjetnika Jasmine Cibic iz Ljubljane i Davida Maljkovića iz Rijeke.

Kustos arhitekture i dizajna Muzeja savremene umjetnosti u Njujorku Martino Stirerli rekao je početkom godine da je na internetu dobio ideju za izložbu gledajući slike anonimnih jugoslovenskih zgrada iz poslijeratnog perioda koje su cirkulisale društvenim medijima.

Uslijedio je trogodišnji istraživački napor muzeja koji ponovo otkriva rad arhitekti kao što su Bogdan Bogdanović, Svetlana Kana Radević (smatra se prvim ženskim crnogorskim arhitektom), Gerogijem Konstantinovskim i mnogim drugima.

“Jugoslavija, relativno mala zemlja na zapadnom Balkanu imala je značajan uticaj u svjetskoj politici Hladnog rata. Zbog toga što se zemlja strateški povezala sa Pokretom nesvrstanih pod komunističkim režimom Josipa Broza Tita, arhitekte i informacije su mogli slobodno da se kreću tako kreirajući zlatno doba gradnje u Jugoslaviji. Predstava će istražiti arhitekturu – ujedno hibridnu i jasnu, konkretne spomenike, stil nebodera, ekspanziju stambenih blokova“, objasnio je Stirli na konferenciji za novinare i dodao da će gosti biti kustos Vladimir Kulić i Ana Kac, koji će mu pomoći da se prikaže nekoliko filmova, više od 400 crteža i niz specijalno naručenih fotografija Valentina Jeca.

Izložba je počela 15. jula i trajaće do 13. januara 2019. godine u MoMA muzeju u srcu Njujorka.

Kako su modularni kiosci preplavili cijelu bivšu Jugoslaviju

Kada je slovenački dizajner Saša J. Mächtig prije 50 godina predstavio svoj model kioska K67, vjerovatno nije mogao ni da pretpostavi kolika će njegova masovna upotreba uslijediti i za šta će se sve on koristiti. Poznati crveni kiosk mogao se vidjeti kao pojedinačni element ili kao modularno uklopljena struktura širom bivše Jugoslavije.

Njegova svrha bila je raznovrsna: počev od prodavnica namirnica, preko novinarnica i poslastičarnica pa sve do stanica za žičare na planinama ali i za kućicu za graničnu policiju.

“Njegova upornost da nađe svoje mjesto, vjerovatno je jedan od najvećih razloga za uspjeh ovog kioska”, kaže Maja Vardjan, kustos Muzeja arhitekture i dizajna u Ljubljani.

U teoriji, sistem K67 je omogućavao neograničen broj varijacija za uklapanje modula, piše ArchDaily.

Na slici ispod možete vidjeti u kakvim su se sve kompozicijma kiosci sastavljali.

Do 1999. godine, kada je proizvodnja kioska K67 prestala, proizvedeno je 7.500 jedinica. Dok je većina ostala u Jugoslaviji, veliki broj ovih kioska izvezen je u inostranstvo, između ostalog u Poljsku, Irak, Keniju, Novi Zeland, Japan, bivše zemlje Sovjetskog Saveza, ali i u SAD.

Danas, niko u potpunosti nije siguran koliko je kiosk K67 i dalje u upotrebi. Ipak, u sjećanje na uspješnu eru njegovog postojanja, Muzej arhitekture i dizajna u Ljubljani prikazao je kiosk K67 u svom punom sjaju kroz prikaz retrospektive Mächtigovog rada.U svom eseju, kustos muzeja Maja Vardjan, objasnila je po čemu se to ističe K67.

“Izdvaja ga njegova pozicija između arhitekture i industrijskog dizajna, utemeljenost u okviru modernog grada i društva, učestvovanje u ritualima svakodnevnog života građana i na kraju, ali ne i manje bitno, njegova upornost da nađe svoje mjesto.“

Kiosk je služio kao trafika, poslastičarnica, stanica za žičare na planinama ali i kao kućica za graničnu policiju.

Kako je nastao kiosk K67

Saša J. Mächtig je tokom svojih studija u ljubljanskoj školi arhitekture tokom ranih šezdesetih, pohađao i interdisciplinarni program Course B koji je uticao na mnoge generacije arhitekata ali i industrijskih i grafičkih dizajnera. Predavač kursa Edvard Ravnikar potencirao je na analizi, istraživačkom radu, eksperimentisanju i konkretnim projektima. Njegov savjet studentima da “razmotre najmanji potrošni materijal i od njega stvore novo prostorno rješenje“, postao je i filozofija stvaranja samog Mächtiga.

Tokom svog prvog samostalnog projekta na dizajnu kafića u Ljubljani, Mächtig je čuo za ideju gradskog Urbanizma o osmišljavanju novih kioska. Samoinicijativno, Mächtig je predstavio čelnicima grada svoj dizajn kioska koji je podrazumijevao primjenu novih industrijskih materijala i logike masovne proizvodnje. Čelnicima se ideja svidjela, a ostalo je istorija.

Mächtigov prvobitni dizajn kioska sastojao se od pet glavnih konstruktivnih elemenata i pomoćnih elemenata kao što su dvije varijante nadstrešnice i elementi enterijera poput polica, rasvjete i roletni. Ovako dizajniran prototip, obojen u jarko crvenu boju, završen je 1969. godine.

Tokom narednih godina, nakon što je K67 predstavljen u čuvenom Design Magazineu, kustos prestižnog muzeja MoMA raspitivao se o mogućnostima dodavanja kioska K67 kolekciji muzeja. Ova ideja je i realizovana ali sa određenim propustima. Zbog kašnjena u isporuci, osujećen je plan ubacivanja većih jedinica kroz prozor muzeja, pa je Mächtig prilikom dolaska otvaranja izložbe u decembru 1970. godine zatekao dvije jedinice van muzeja.

Druga verzija kioska, proizvedena 1971. godine, mogla se rasklopiti, pa da je kiosk postojao u takvoj formi 1970, mogao bi biti unijet kroz vrata muzeja MoMA.

Mächtig, koji važi za dizajnera nemirnog duha ali i za vještog biznismena, potencirao je ideju da K67 u svom razvoju treba da prati promjenu korisničkih navika i napredak u industrijskim procesima, kako bi ostao komercijalno održiv. Kako god, njegov dizajn kioska uspio je da održi urbanistički paradoks, odnosno da podrži šemu organizacije sistema objekata prema regulaciji i u okvirima jasnih dimenziija, a da ujedno podstakne i omogući raznovrsnost istih.

Danas kao 76-ogodišnjak, Saša J. Mächtig i dalje radi na novim projektima dizajna kioska. Od 2003. godine razvija novu generaciju kioska čije bi testiranje uskoro trebalo da počne.

I sada je crveni kiosk konačno stigao u Njujork.

Send this to a friend