Pjesnik, reditelj, novinar i slikar Miroslav Mika Antić prvi put se u književnosti pojavio sa šesnaest godina starosti, objavljivanjem pjesme “Majka” u časopisu “Mladost”.
U godinama koje su uslijedile postao je poznat u zemljama tadašnje Jugoslavije, osvajao je različite nagrade za poeziju, novinarstvo i film.
Zanimljivo je da je njegov film “Doručak sa đavolom” bio zabranjen u Jugoslaviji, jer je kritikovao dvostuki moral komunističkog režima. Njegove pjesme postale su obavezna literatura u školama, ali i svakoga ko barem malo drži do književnosti.
Živio je kao boem, što je ostavilo uticaja na njegovo zdravlje. Ženio se tri puta i imao šestoro djece. Nakon duže bolesti, umro je 1986. godine, a pred smrt je na ceduljici napisao:
“Kad me budu iznosili, neka pročitaju ‘Besmrtnu pjesmu’. A kad me pokopaju, neka Janika Balaž ili Tugomir odsvira Piro manda korkoro. Niko ne smije da mi drži govor.”
Ostao je upamćen kao vječiti dječak.
Dosadna pjesma
Toliko mi je dosadno
da ne znam šta ću.
Kad izlazim iz škole
nakrivim kapu na lijevo oko
i pobijem se sa trojicom
bar da me vide djevojčice.
Djevojčice su smiješna stvorenja
dugonoge,
okrugle,
pjegave ili kratkovide,
mnogo lažu i ogovaraju
i pišu ljubavna pisma
koja mi stave pod klupu.
Meni je sve to dosadno.
Ipak pročitam pisma,
najljepše riječi prepišem
– ako mi nekad zatreba,
a od onog što ostane
napravim papirne lađe,
napravim ptice,
slanike,
žabe,
i bajagi se igram
a tako mi je dosadno.
Dosadno mi je da porastem,
da nosim tijesne cipele
i da se oženim.
Oni koji porastu prvo se danima mrze
onda se danima svađaju.
Jedino mi je žao mog tate.
Da je ostao dječak – kao ja,
baš bismo divno mogli da se družimo
i da zajedno budemo zaljubljeni
u nastavnicu istorije.
Sve ostalo mi je dosadno.
Toliko mi je dosadno
da ne znam šta ću,
nego nakrivim kapu na lijevo oko
i pobijem se još sa trojicom.
Čak i kad nema djevojčica.
Mika Antić
