Desio se jedan snažan i nezaboravan aplauz. Publika jeste očekivala žestoku predstavu, no na ovaj način teatarski hrabar tekst, moralo se burno reagovati. Cijela sala bila je na nogama. Reditelj Andraš Urban potpisuje adaptaciju i vizuelni identitet predstave “Kapita”, nastale prema tekstu Karla Marksa, i u ovom radu koristi prodornu i intenzivnu muziku Irene Popović Dragović. Glumci su mladi, na drugoj godini fakulteta, tek na pragu dvadesetih. Njima i pripada bunt, da uz pank zvuk punim glasom govore direktno i nedvosmisleno. Predstava dovodi u pitanje sve, pa i stavove za koje smatramo da su aksiomi. Brojke o siromaštvu u Crnoj Gori, zvanični podaci o sadržaju potrošačke korpe, te uzaludnost nacionalističkih prepirki, sve to referiše na sadašnji trenutak, ali je, kako kaže Urban, stvarnost samo podstrekač da se na poetski način ova tema artikuliše u predstavi.
“Mi smo krenuli od “Kapitala” sa izrazitim ciljem da pojasnimo određene termine i pojmove, da ne govorimo više u vazduh, već da nam bude jasno o čemu govorimo, da odredimo taj prostor, koji bi nazvali nekim našim životom u savremenom svijetu. Čovjek se bavi preispitavanjem, ne lokalno, već u vremenu u kom postojimo. Stvarnost je samo inspiracija. Smisao svake umjetnosti je da dovodimo u pitanje sebe i oređene pojmove. Predstava govori o brutalnim stvarima. Ekonomisti kažu da kapitalizam nije dobar, ali da ne postoji bolji sistem. Mi nismo naučno društvo koje nalazi rješenja, ali baš kada dovodimo u pitanje neke stavove dolazimo do istine. Ovo nije priča o Jugoslaviji. Ta priča se, kao i ona iz 1918., 1945. završila u krvi. Mi to stalno imamo u istoriji. To je lažni mit Balkana, biću intiman, toga mi je dosta. Mi se mažemo tom krvlju kao da je to naš folklor. Prihvatamo demagoške neistine koje nam se plasiraju kao funadamentalnu istinu. To se čini uglavnom na račun ugroženosti“, kazao je reditelj Andraš Urban nakon premijere.
Dramaturg je Vedrana Božinović. Ona je Marksov „Kapital“ iščitavala kao roman, ne samo kao ekonomsku nauku. Ova knjiga je, kaže ona, najsnažnija literatura koju možemo čitati, knjiga o čudovištu koje će nas progutati. To čudovište se jasno vidi u sceni kada materijalizam guta golog čovjeka, kao i u sceni prvobitne akumulacije kapitala.
“Teško je transponovati roman na scenu, a “Kapital”, činilo mi se gotovo nemoguće, jer je to jedno zamršeno klupko raznoraznih pojmova, od ekonomske do društvene teorije i treba naći nit, koju će čovjek povući, ali tako da se sve razmrsi. Mnogo niti sam vukla, ali zapravo sam uvijek znala- treba krenuti od toga –„ A gdje je tu čovjek? … Marks piše o tome, u svakom poglavlju, bilo da piše o radu, novcu, akumulaciji, ispod tih zamršenih redova i brojki, pita- „Gdje je čovjek“? Postavljam to pitanje od devedesetih. Pola svog života živim u društvu za koje kažu da se zove tranzicija, u njoj smo zarobljeni. Gdje je čovjek u Crnoj Gori?..Radimo u ovoj zemlji. Šta se dešava sa ovim mladim ljudima? Oni nisu živjeli u socijalizmu. Mi jesmo. Socijalizam smo srušili nacionalizmom. Prvobitna akumulacija kapitala desila se kada smo ubijedili ljude da će im biti bolje, ako se vratimo unazad. Mi klizimo unazad. Ova predstava postavlja i pitanje: Gdje ćemo se zaustaviti?“, kazala je dramaturg Vedrana Božinović.
Mnoga lica današnjeg života uzimamo kao date i dajemo im prefiks normalnog. Kada ih poređane vidimo na sceni u eksplozivnom izvođenju ansambla koji čine studenti FDU Cetinje: Jelena Laban, Jelena Šestović, Stevan Vuković i Pavle Prelević, ove stvari koje je zadao kapitalizam ne izgledaju baš kao nešto što bi trebalo uzimati zdravo za gotovo.
“Mislim da mi, kao generacija i kao društvo, još uvijek ne razumijemo kapital, u grubom smislu te riječi. Osjećamo njegove posljedice, a nijesmo ni svjesni toga. Sreća je da sam ja bio u ovakvom procesu pa sam, s jedne strane, mogao da okusim i shvatim: čovječe, pogledaj, ovo je baš ovako, gledaj ti gdje ja živim! Koliko se stvari dešava oko nas, a mi ustvari ne primjećujemo, mislimo da se to prosto tako dešava i da ne možemo mi tu ništa. Ja ipak mislim da možemo, preko glumačke energije mladih ljudi“, kazao je glumac Stevan Vuković.
„Urban je neko ko zahtijeva kreativnost, u svakom smislu, i uvijek tjera na korak dalje. Tjera da izlazimo iz zone komfora, najviše u smislu razumijevanja “Kapitala”, kojim se bavimo iz mnogo više perspektiva osim teorijske. To je mašina koja vuče korak dalje, otvara vrata za koja nismo znali da postoje.Kapital je napisan u 19 vijeku, ali ova knjiga je i danas aktuelna, radili smo kroz naše društvo sada i ovdje. Vidjeli smo u reakciji publike sebe. Mi smo kroz to prošli idući kroz proces nastanka predstave, a to je misao: Da ovo se meni dešava, ovo smo mi“, kazala je nakon premijere glumica Jelena Laban.
Predstava „Kapital“ je pretposlednji projekat koji nastaje pod okriljem EU Creative Europe, kroz projekat „EU Collective plays!“. U ovom projektu Zetski dom kao jednog od partnera ima PRIME CUT, privatnu teatarsku produkciju iz Belfasta. Bez obzira na razlike u jeziku i stvarnosti, ovaj komad ostvario bi slične reakcije publike i u Sjevernoj Irskoj, uvjerene su gošće iz inostranstva.
„Upoznali smo ovdašnje ljude, zato razumijemo rekciju publike. Cijenim priliku da čujem tako jasnu artikulaciju frustracija mlade generacije. Zetski dom je to omogućio, da iskuse šta su i ko su u kontekstu vaše stvarnosti. Ova predstava je jedna od nahrabrijih koje sam vidjela u poslednje vrijeme. U ovom vremenu moramo preispitivati te velike ideje i shvatiti da ne funkcionišu. Privilegija je biti ovdje večeras i vidjeti ovako nevjerovatnu predstavu političkog teatra. Tokom četri godine u našem zajedničkom projektu „EU Collective plays!“ razvili smo povjerenje, shvatili da imamo zajedničku nit u estetici. Na taj način stvaramo duboke veze koje zahtijevaju vrijeme i zbog toga sam uvjerena da tek sada počinjemo“, kazala je Emma Jordan, umjetnički direktor PRIME CUT-a.
„Ovo je moćna predstava, izuzetna. Referiše na realnost u Cnoj Gori, ali je u isto vrijeme ovo i univerzalna tema, vidim paralele sa našom zemljom . Nekada vam se lično dopadnu partneri u projektu, ali kada vidite njihov rad taj se utisak ne poklapa. Ovo nije taj slučaj, znamo da dijelimo iste vrijednosti, da možemo učiti jedni od drugih bez obzira na kulturološke razlike. Srećni smo zbog saradnje sa Zetskim domom. Sada slijedi planiranje razmjene naših predstava“, kazala je Una Nic Eoin, izvršni producent PRIME CUT-a.
Predstava „Kapital“ već 17. novembra ima zakazano gostovanje u Bugarskoj, u Nacionalnom teatru u Varni. Asistenti na projektu su: Jelena Odalović i Minja Novaković, kostimograf je Lina Leković, a organizator Đorđije Radoičić.
