Kultura

Gordan Mihić: Bivala su i ranije varvarska vremena, vjerujem da će iskra slobode pobijediti

U okviru programa „Retrospektiva velikana” na 10. Kustendorfu prikazani su filmovi čuvenog scenariste Gordna Mihića, koji je 16. januara održao izuzetnu, vrlo posjećenu, aplauzom ispraćenu radionicu koja je i kasnije bila predmet razgovora, pažnje, citiranja, prenosi Blic.

Interesantno, kako je rekao Mihić, snimao je sa Ljubišom Kozomarom film „Vrane” bez ikakvog rediteljskog iskustva, filmskog obrazovanja, odnosno oslanjajući se samo na instinkt i „vjerujući u čuda”…

Snimatelj Jerži Vojčik (Poljak) je tokom tog rada smršao devet kilograma i stalno ponavljao kako to ne može tako, da bi na kraju, kada je pogledao film rekao: „Gospode, pa može i tako.”

Film „Vrane”, jedno od izvrsnih ostvarenja crnog talasa, u Beogradu je bio zabranjen te je distribucija započeta u provinciji, a film je, kako je rekao Mihić, dobio odlične kritike u Kanu i prikazan je na 11 inostranih festivala. Dodao je zatim da ipak treba imati na umu da je film sniman u državi koja je smatrana totalitarnom, ali je ta država finansirala ostvarenja koja su bila vrlo kritična prema njoj.

O tome šta je važno za stvaralaštvo, kazao je:

“Kod mladog svijeta je potrebno da vjeruje u čuda, u nemoguće, u sebe i svoj projekat i da nemaju strah od toga kako će se sve to završiti. Potrebna je mjera vjere i snoviđenja. To je veoma bitno u ovom poslu. I prije tri godine strani gosti zagrebačkog Festivala suberzivnog filma su bili iznenađeni činjenicom da je bilo moguće snimiti takav film u zemlji koja je smatrana totalitarnom. Upravo zahvaljujući nama koji smo vjerovali u čuda i onima koji su imali hrabrosti da nam omoguće da snimimo taj film. Postojala je tada hrabrost dijela upravljačke elite, dijela koji je smatrao da se kultura i umjetnost ne mogu zaustaviti i da mora postojati umjetnička sloboda i u takvom, to jest, totalitarnom društvu”.

Crni talas je bio vrijeme snažnih autora poput Makavejeva, Žike Pavlovića, Puriše Đorđevića…

Vrijeme obilježeno stremljenju ka znanju, kvalitetu, slobodi, vrijeme hrabrosti…

“Danas najveći dio medija plasira sadržaje koji su oličenje banalnosti, duhovne praznine i bijede”, kazao je.

Pričajući o Kustendorfu, čuveni scenarista je istakao da se tu angažuje grupa ljudi koja ne pristaje na „bljuvanje” i naglasio „treba se boriti protiv bijede, prostakluka i gluposti”.

“Vjerujem da će pobijediti iskra slobode, plamen koji nam ne da da se predamo. Bivala su i ranije varvarska vremena, pa su se završavala. Ne govorim o optimizmu, već o vjeri da se moramo boriti i da ne smijemo da zaboravimo da su male grupe i pojedinci mijenjali svijet. Ima i danas mladih autora koji podsjećaju na nekadašnje, poput Živojina Pavlovića. Čovjek ili zna šta radi ili ne zna, ili je hrabar ili nije, bez obzira koje je vrijeme”.

Govoreći o saradnji sa Emirom Kusturicom, Mihić je kazao da je ona počela prije tri decenije kada je slavni reditelj još bio student Akademije u Pragu i kada ga je pozvao rekavši da ima priču po kojoj bi volio da Mihić napiše scenario. Bila je to priča kasnije proslavljena kao film „Sjećaš li se Doli Bel”. No, ispričao je Mihić, kako on nije znao ništa o životu Sarajeva što je za taj film bilo neophodno, posavjetovao ga je da potraži scenaristu u tom gradu. Kasnije mu se, kako je rekao, Kusturica obratio povodom priče o romskoj djeci koja u Italiji kradu i prose („Dom za vješanje”, prim. aut.).

“Nas dvojica smo zamislili devet projekata. Tri su realizovana, šest na čekanju, a pojavio se i deseti – vezan je za Don Kihota, a zapravo priča o današnjem vremenu”, rekao je Mihić.

Send this to a friend