U dosadašnjoj karijeri glumac Irfan Mensur prošao je kroz kroz različite žanrove i publici dočaravao različite karaktere. Tumačeći lik mladića u drami “Pas koji je volio vozove”, Simketa u “Nacionalnoj klasi”, studenta medicine Vladimira Pešića u komediji “Laf u srcu”, ovaj šarmantni glumac zauvijek je ostavio traga u istoriji srpskog i jugoslovenskog filma. Pamtimo ga i kao profesora Japanca iz prvog dijela legendarne “Tijesne kože”, a Mensur otkriva zašto ga nema u nastavcima urnebesne priče o Srećku Šojiću i Dimitriju Pantiću.
“Zato što sam pogriješio. Svi smo uletjeli u ovaj film kao u jednu vrstu zabave u kojoj možemo da zaradimo novac. Međutim, tada “Tijesna koža” nije bila na kreativnoj visini jugoslovenske kinematografije, te sam odlučio da se povučem iz mogućih nastavaka. Međutim, da sam znao da će se snimiti ovoliko djelova, vjerujte da bi me bilo! Bar bih bolje živio”, kaće Mensur za Novosti.
Na pozorišnim daskama i velikom platnu mnogo puta je pokazao glumačko umijeće i do danas stekao veliki broj poštovalaca. Ipak, ovaj umjetnik tvrdi da postoje role koje bi najradije zaboravio.
“Stidim se velikog dijela svoje karijere, ali nikad neću priznati šta je to. Sigurno nisam omanuo sa nekoliko projekata, kao što su “Pas koji je volio vozove”, “Miris dunja” i “Kraljeva završnica”. Neke filmove bih preporučio prijateljima da pogledaju, a usput i mene ako zapaze, ali ima i onih koji nisu vrijedni gubljenja vremena”, cijeni Mensur.
Smatra da u Srbiji postoje dvije vrste reditelja. Jedni se ozbiljno bave filmom i pokušavaju da stvore umjetnost, dok ima i onih kojima je cilj samo biznis.
“Ovi drugi su napravili čudnu spregu između primitivizma i filmskog pravca, u svijetu nazvanom “Bolivud”. Kod nas bi to bio “polivud”, jer kad kamera samo prelazi preko kadra kako bi zabilježila događaj u slengu se kaže polivanje. Ljudi snimaju skečeve u trajanju od sat i po i to nazivaju filmom. Nisam gadljiv na novac, ali ne mora uvijek da bude u prvom planu”, iskren je umjetnik.
Mensur se filmom trenutno ne bavi i posvećen je pozorištu. Nove uloge, kaže, ne zavise od njega, već od toga da li će se oni što okreću telefone sjetiti njegovog imena i prezimena.
“Kao na pijaci, moja cijena je tolika, pa izvolite. Moje predstave “Primadone” i “Hor bečkih dječaka” veoma su uspješne i igraju se u zemlji, regionu, a uskoro će ih gledati i u Americi i Kanadi”.
Tokom bogate glumačke karijere Mensur se oprobao i u ulozi domaćina TV kviza “Ruski rulet”. Iako je zadatak uspješno riješio, glumac tvrdi da ne planira ponovo da se otisne u voditeljske vode.
“Želio sam da isprobam novi sistem komunikacije sa publikom i shvatio koliko mogu i umijem. Tu je kraj mog koketiranja sa voditeljstvom. Ljudi nisu shvatili da je čovjek koji vodi “Ruski rulet” okovan scenariom po kom mora da se ponaša kao glumac, te su mnogi govorili da sam osoran i neprijatan. A samo sam poštovao scenario”, kaže Mensur.
