Ivo Andrić: Kakav je bio život u Beogradu oko 1920.

„Život u Beogradu oko 1920. godine bio je šarolik, bujan, neobično složen i pun protivnosti. Bezbrojne, raznovrsne i velike snage išle su uporedo sa nerazumljivim slabostima i nedostacima; stari način rada i stroga stega patrijarhalnog života stajali su pored šarenog spleta novih, još neuobličenih običaja i svakojakih besporedaka, nehat pored bujnosti, čednost i svaka moralna ljepota pored raznih poroka i rugobe.

Zahuktala i bezobzirna trka svih vrsta profitera i špekulanata razvijala se uporedo sa igrama mozga i mašte mekih sanjala i smjelih ideologa. Po razrivenim ulicama i ruševinama, zapuštenim kućama sa vidnim tragovima rata, valjala se šarena bujica svijeta, koja je neprestano rasla, jer su se u nju bacale svakodnevno stotine pridošlica, glavačke, kao lovci bisera u duboko more.

Tu je dolazio i ko je htio da se istakne i ko je htio da se sakrije. Tu su se miješali oni koji su imali da brane imetak ili položaj, ugrožen novim prilikama, sa onima koje je dovela želja da sada steknu jedno i drugo. Tu je bilo mnogo mladog svijeta iz svih krajeva države u stvaranju, koji je sve očekivao od novih prilika i sjutrašnjeg dana, i dosta starijih ljudi koji su gledali kako da se prilagode, i tražili spasa upravo u toj bujici, krijući svoj strah i odvratnost koju im je ona ulivala. Bilo je mnogo takvih koje je rat iznio na površinu i stvorio, kao i takvih koje je u osnovi prodrmao i izmijenio i koji su sada tražili oslonca i ravnoteže.

Bilo je gladnih, slabo odjevenih, nedoučenih; bilo je moralno prebijenih i zauvijek u sebi postiđenih; bilo je sitih i nasrtljivih sa bezgraničnim apetitom i divljačkim smjelostima; bilo je zanesenjaka i usijanih glava koje ne misle na sebe, i hladnih račundžija i sebičnjaka; bilo je ljudi svih vjera i uvjerenja, raznih rasa i narodnosti svih staleža i profesija; bilo je rodoljuba sa starom ljubavi, naivnom vjerom i neodređenim nadama u blisku bolju budućnost; bilo je smjelih i vidovitih novatora, koji su već sada gledali dalje i vidjeli bolje; bilo je međunarodnih agenata koji su išli za svojim jasno određenim ciljem.

Bila je, ukratko, cijela jedna bujna i šarena dubinska flora koju ratovi i veliki potresi rađaju, a mir izbacuje na površinu. Jer, u naše vrijeme i najveći ratovi i najsavršenije pobjede rijetko i nepotpuno rješavaju pitanja zbog kojih se ratovalo i pobijedilo, ali zato otvaraju redovno velik broj novih i teških pitanja. Rješenje tih pitanja tražio je ovaj svijet. Nemogućno je ma i približno nabrojati čega je sve bilo u toj bujici svijeta, ali se pouzdano može kazati da su svi ti ljudi došli gonjeni moćnim nagonima i hitnim, velikim potrebama, kao jata morskih riba koja traže povoljnije uslove za život, ta bujica je stremila pod sjenku nove vlasti i novih zakona, riješena ili da ih prilagodi svojim težnjama i interesima ili da sebe prilagodi njima.

U tom mnoštvu i u vazduhu koji ga okružuje vladala je nezdrava i varljiva ali uzbudljiva i moćna atmosfera neograničenih mogućnosti na svima područjima i u svima pravcima. Tada ste mogli da na liniji Slavija—Kalemegdan, u podne ili pred veče, sretnete neočekivano nekog druga iz djetinjstva i blagodareći tome slučajnom susretu da već sjutra osvanete kao dobro namješten ili čak bogat čovjek, a da vas niko podrobnije ne ispita ko ste, ni šta ste, ni kakav ste. Ali ste isto tako mogli sa torbom punom najboljih svjedočanstava i najtvrđih uvjerenja (crno na bijelo!) da nedjeljama uzalud obijate pragove nadleštava i da nikad ne dođete do svoga prava. Nečega od bujnosti i haosa zlatonosne zemlje Eldorada bilo je u životu i izgledu te prijestonice jedne velike države koja još nije imala ni određenih granica ni unutarnjeg uređenja ni konačno utvrđenog imena. U svemu je vladao neki bogat i topao nered, veliki, duhovni i materijalni nered u onoj prvoj fazi u kojoj se još niko ne buni protiv njega, jer svak u njemu nalazi svoj komad i crpe nadu da može naći još veći.

Život toga novog Beograda nije još niko opisao, niti ga je lako opisati, ali oni koji su tada živjeli mogu i danas da ga izazovu u sjećanju i osjete svim čulima kao naročit klimat ili određeno godišnje doba.”

Ivo Andrić, Gospođica, Sabrana djela Ive Andrića, Beograd, 1976.