Kultura

Kako je porodica Šobajić uvrstila Nikšić u centar crnogorske kulture

Za kratko vrijeme nakon oslobođenja 1877. godine Nikšić je postao centar kulturnog i prosvjetnog rada u Crnoj Gori. Velika zasluga za to pripada porodici Šobajić.

Urbana Poetika Nikšića začeta je u Društvu Nikšićke čitaonice koje je osnovano 1881. godine-tri godine nakon oslobođenja od Osmanske imperije, a dvije prije početka ostvarenja urbanističkog plana za grad nalik idealnim renesansnim. Društvo nikšićke čitaonice iznjedrilo je prvo Pozorišno društvo, prvu knjižaru, prvo pjevačko društvo i prve časopise. Iz te energije nastali su u Nikšiću i prvi koncerti, balovi, fotografije i bioskopske predstave.

Prvo lice te priče je porodica Šobajić koja je iz Bjelopavlića doselila u Nikšić 1877. godine. Braća Maksim, Panto, Šćepan i Bekica i njihovi potomci, a naročito Simo, Branko, Ilija i Petar su na različitim poljima u Nikšiću krajem 19. i u prvoj polovini 20. vijeka napravili prvi otisak u kulturnom i javnom životu starog Nikšića.

Ljudi od pera i misli, za to vrijeme široke kulture, trgovini vješti, umjetnošću obdareni, pregalaštvom i vizionarstvom nagrađeni, Maksim i Bekica, osnovali su 1881. godine Društvo nikšićke čitaonice.

Maksim Šobajić bio je pjesnik, hroničar, arheolog amater i sakupljač narodnih umotvorina. Važio je za pjesnika “ istinitijeg i boljeg od boljih”, a on je žalio što se u opisu događaja držao istorijskih činjenica i to mu je umanjilo „pjesničku fantaziju za ljepši ures i nakit pjesama”.

Maksim sa suprugom Savkom

U knjizi “Moje doba”, koju je, nakon Maksimove smrti, objavio njegov sinovac Petar opisao je istoriju porodice Šobajić.

Boško – Bekica bio je aktivan kulturni i društveno-politički radnik, predsjednik Društva nikšićke čitaonice, jedan od pokretača Dobrovoljnog pozorišnog društva, saradnik u listovima Nevesinje i Onogošt, dramski pisac, glumac, reditelj, “odistinski anticipator modernog građanskog senzibiliteta i progresivnih socijalnih promjena u evropskom duhu.”

Bekica i njegova supruga Neda

Još 1892. godine nikšićki diletanti izveli su u Šobajićevoj režiji Gogoljevog Revizora “u veličanstvenoj areni trebješke glavice”, a 1900. godine njegovu dramu “Opsada Nikšića”, jedinu sačuvanu (objavljena u Dubrovniku 1912). Rukopisi njegovih drama Kralj Vukašin po narodnim pjesmama i Nikac od Rovina zagubljeni su, a autor je knjige “Odzivi prijatnih uspomena”. Boško Bekica je za doprinos kulturi Nikšića odlikovan Krstom IV reda Danilova ordena.

Simo Šobajić bio je političar, narodni poslanik, jedan od osnivača Zanatlijsko-radničkog udruženja i pozorišnog društva, osnivač i urednik “Narodne misli”, publicista, pjesnik i pripovijedač. Napisao je studiju iz oblasti psihokarakterologije “Crnogorci” (1910.) i zbirku pripovjedaka “Iz kršnog zavičaja” (1912.). Jedna ulica u Nikšiću nosi ime Sima Šobajića.

Simo Šobajić

Branko je bio privrednik (podigao je pržnicu za ječam, strugaru i parni mlin), trgovac i umjetnik. Prvi je nikšićki fotograf, autor najstarije dopisnice-razglednice Nikšića iz 1900. godine. Te godine knjaz Nikola odlikovao ga je medaljom za revnost za izradu tablo-kvadra za vrijeme osveštavanja Saborne crkve.

Branko Šobajić

Branko je bio vlasnik prvog bioskopa u Nikšiću u prizemlju svoje lijepe kuće, a u ulici zvanoj Pivarska Šobajić je adaptirao za bioskopske predstave jednu od prostorija. Kao potpredsjednik pjevačkog društva Zahumlje osnovao je tamburaški zbor, a u Zanatlijskom društvu pleh muziku. Svirao je na violini, flauti i drugim instrumentima i prvi je pokrenuo koncerte i balove u Nikšiću.

Ilija Šobajić jedan je od najobrazovanijih crnogorskih akademskih slikara, crtača, grafičara, primijenjenih umjetnika i pedagoga. Školovan je u duhu akademskog realizma. Završio je, kao stipendista Knjaževine Crne Gore, Državnu akademiju likovnih umjetnosti u Beču i Veliku školu lijepih umjetnosti u Parizu. Bio je kreator nacrta prvog crnogorskog novca – perpera, u apoenima od 1 i 5 koji su izrađeni u srebru 1909. godine. Po njegovom nacrtu rađene su i emisije srebrnog i zlatnog novca iz 1910. godine.

Ilustrovao je ciklus crnogorskih jubilarnih poštanskih maraka 1910. godine kao i ostale emisije od 1907. do 1913. godine. Za zasluge u radu i usluge ukazane crnogorskom narodu, odlikovan je Danilovim ordenom V stepena 1906. I Danilovim ordenom IV stepena 1914. godine.

Ilija Šobajić

Najveći dio njegovog crtačkog umijeća, oko 300 radova, prikazan je na velikoj samostalnoj izložbi u Beogradu 1926. godine. Galerija u Nikšiću, gradu koji posjeduje lični fond Šobajića i dio njegovog likovnog stvaralaštva, nosi njegovo ime.

Priča o Šobajićima-kreatorima urbane poetike Nikšiča krajem 19. i početkom 20. vijeka završava se djelom Petra Šobajića antropogeografa, etnologa i etnografa. Proučavao je etnogenezu dinarskih plemena i njihovu istoriju i ostavio za proučavanje prošlosti Nikšića dragocjenu materiju u knjizi Nikšić-Onogošt iz 1938. godine.

Petar Šobajić

Nakon ekonomske krize i finansijskog kraha 1929. porodica Šobajić počinje nove priče po zahtjevu i u maniru vremena. Te priče su manje nikšićke a opet su stvarane na temeljima koje su krajem 19. vijeka izgrdili u Nikšiću njihovi preci i ti znakovi prepoznatljivi su u postojećoj kulturi.

Jer, kako je zapisao arhitekta i filozof Bogdan Bogdanović upravo je temeljno iskustvo prostora “ono iz čega kreće potraga za otkrivanjem istoga u drugome. A signali grada pomoću kojih prepoznajemo specifikum pojedinačnog gradskog entiteta jesu njegova arhitektura, javni prostori ulice i trgove, prepoznatljive osobenosti, umjetnička ostvarenja u riječi, slici, muzici”.

Sonja Vujadinović

14 Komentara na "Kako je porodica Šobajić uvrstila Nikšić u centar crnogorske kulture"

avatar
1000
:   NAJNOVIJI | NAJSTARIJI | POPULARNI

Send this to a friend