Kultura

Kakvi smo mi to ljudi, preziru nas i braća i došljaci

Meša Selimović je svakako jedan od najvećih književnika sa ovih prostora, odlično je poznavao duh Balkana i prenio nam svoje utiske na najljepši mogući način, svojim perom.

“Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sjutrašnjeg dana, doći će šta je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno. Malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječju. Ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom. Dugo se ne osvrću ni na šta, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo. Boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.

Čudan svijet, ogovara te, a voli, ljubi te u obraz, a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.

Mislio sam nema ko da sluša. Ima kako nema, sluša moja duša.

A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ni ko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesrećniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice, a tuđe ne možemo da primimo, otkinuti a neprihvaćeni, strani svakome i onima čiji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmeđi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.

Šta smo onda mi? Lude? Nesrećnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do juče smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud.

Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kuda da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav.

Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Da li se slučajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukčije nego Ðemail, ali isto tako sigurno.

A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam čast našoj ludosti”.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Evropljanin
Gost
Evropljanin

Veliki srpski pisac.

Medovina
Gost
Medovina

Rođen u Bosni; od majke muslimanke i oca muslimana.Istina je samo, Evropljanine, da je veliki pisac.

Rudi
Gost
Rudi

Sam je sebe Meša definisao kao srpskog pisca,a to sto su mu preci vjeru promijenili,nema veze sa nacijom. Nijesu gene mijenjali nego religiju.I Petar Kočić je rodjen u Bosni,kakve to veze ima sa nacijom?

Sova
Gost
Sova

Nas je opisao Mihailo Lalić.

Terra nova
Gost
Terra nova

Malalo je pisaca osim njega i Iva Andrića koji su nas, ali samo nas, tako dobro opisali i sve naše od nemila do bestraga i od zapada do istoka. Vazda neđe idemo a nikako da stignemo, a kad stignemo gledamo kako da se vratimo i ostanemo svoji.

bum
Gost
bum

Jeste I Lalic. I Onda dodju vremena da se oni izbacaju iz lektira a uvodi Bokser Mijo Popovic. Radi drzave kazu.

Terra nova
Gost
Terra nova

Bum, nisi shvatio poentu,odnosi se na čitav naš prostor i naśe govorno područje. Lalić je nesporno veliki poznavalac crnogorskoga karaktera i istorije a što se tiče Popovića ne bi loše bilo da pročitaš roman Karnera możda nešto i naučiš.

Send this to a friend