Vizuelna umjetnica Lidija Delić nedavno se predstavila likovnoj publici na Cetinju, izložbom koja je otvorena u Ateljeu „Dado“. Rođena je u Nikšiću, a živi i radi u Beogradu. Za Pobjedu kaže da izložba, naslovljena „Šta želi da postane čovjek koji posmatra kamen?“, ima tri cjeline.
“U svakom od radova koristila sam kamen kao polazni materijal za izvedbu djela, kamen kao polaznu ideju koja upućuje direktno na pejzaž. Takođe, kroz izložbu se nameće pitanje kakav je to pejzaž i kako ga doživljavamo? Na koji način nam pejzaž prenosi izvjesne informacije? U fokusu svih slika prikazanih na izložbi je struktura, odnosno, bilježenje načina nastajanja likovne forme same po sebi i za sebe”, kazala je Delić.
U intervjuu za Pobjedu, umjetnica se osvrnula na aktuelnu postavku i njenu simboličku ravan, očekivanja od izložbe…
U Vašem stvaralaštvu posebno mjesto imaju radovi inspirisani crnogorskim krajolicima. Tako ste u ovoj postavci, u prostoru „Atelje Dado“, centralno pozicionirali rad naslovljen ,,Lovćen“…
“Sve više me zanima istraživanje unutrašnjeg/ličnog/intimnog, kao i promišljanje odnosa sa prostorom koji me okružuje, te uzajamna veza ta dva domena. Na nekoliko prethodnih izložbi pokušala sam kroz sliku da se vratim na sjećanja iz Crne Gore, na djetinjstvo, na mjesto odakle potičem. Tako sam na Islandu, u okviru jednog rezidencijalnog umjetničkog projekta, boravila trideset dana, okružena nevjerovatnim islandskim pejzažom, ali eto, tamo sam počela da slikam Lovćen i intenzivno razmišljala o crnogorskom kršu. Tako je i nastala ova izložba, te centralno postavljena slika Lovćena nudi i neka druga istraživanja koja su usmjerena na kamen”.
Druga dva rada ,,Los perros romanticos“ i „Vulkanski kamen“ nastala su tokom Vaših boravaka u Španiji i na Islandu. Mozete li sa nama podjeliti inspiraciju koja stoji u osnovi ovih djela?
“Ideja za oba rada pojavila se u toku boravka u tim zemljama. Kao metod za učenje španskog jezika, čitala sam pjesme čileanskog pisca Roberta Bolanja. Zbog nedovoljnog poznavanja jezika, značenje ovih pjesama otkrivalo se preda mnom djelimično i indirektno kroz pronađene otkrivene slike nasumično identifikovanih riječi. Kasnije, prenijela sam te slike na mermerne ploče, ali one nijesu bukvalni prevodi onoga što Bolanjo piše u nešto što može da bude naslikano. U fokusu ovih slika je struktura, otkrivajući i uobličavajući likovne forme same za sebe. Dok se sve, čak i apstrakcija, smatra oblikom u ontološkom smislu, na većini ovih slika postoje nagovještaji oblika prisutnih kao podstrukture, one su tu, ali nijesu tu. Rad koji je nastao na Islandu predstavlja bilješku trenutka, vremena i percepcije povezane sa tom zemljom. U Islandskoj svakodnevici vrijeme je velika tema, te sam tako i koncipirala rad. Segmenti napisani rukom na papiru su bila obavještenja na telefonu sa kojima sam se budila svako jutro, te sam to i bilježila. Kamen koji stoji na svakom od njih je vulkanski kamen pokupljen baš tog dana. Ukupno sam napravila trideset tih radova, koliko sam i boravila tamo, a na ovoj izložbi predstavljam samo dvanaest”.
,,Šta želi da postane čovjek koji posmatra kamen?“, naziv je izložbe. Kakav bi bio Vaš odgovor na ovo pitanje?
“Izbjegla bih traženje odgovora jer mi je važnije da intenzivno mislim o tome”.
U jednom intervjuu kazali ste da volite da radove izlažete na ne konvencionalan način, te da Vam je interesantno da se fizički igrate sa izložbenim prostorom. Koliko vam je prostor „Ateljea” bio izazovan za postavku?
“Težim da mislim o postavci unutrar samog prostora, to sam i u prostoru galerije Atelje „Dado“ uradila. Najčešće tada i definišem radove. Mislim da je sve jasno postavljeno, kao da je takav plan bio. Sa ovom postavkom pokušala sam da napravim ,,mali muzej”.
Crnogorska likovna publika imala je priliku da se upozna sa Vašim stvaralaštvom 2012. godine, kada ste se predstavili na samostalnoj izložbi u galeriji ,,Centar“. Kakva su Vaša očekivanja od ove izložbe?
“Volim da se sjetim te izložbe, tada mi je to iskustvo mnogo značilo, naučila sam dosta o svom radu. Sada se sve, na neki način ponavlja, samo pet godina kasnije. Kroz razgovor sa kustosima, poznanicima i prijateljima iz ovog trenutnog okruženja, znam da ću mnogo ponijeti sa sobom, a vidjećemo šta će to biti”.
