Kultura

Ko je Rupi Kaur, Instagram pjesnikinja

Rupi Kaur je jedna u nizu internet ličnosti koja je društvenu mrežu Instagram upotrijebila za plasman svoje poezije, proze i ilustracija koje su za kratko vrijeme osvojile srca čitalaca, pogotovo ženske publike, dok je ona pridobila vrtoglav broj pratilaca na svom Instagram profilu.

Upravo zahvaljujući ovoj društvenoj mreži, za njeno ime se vezuje i naziv instapoet (među njima su i: Nikita Gill, Atticus, Pierre Jeanty, itd).

Ko je Rupi Kaur?

Rupi je rođena 1992. godine u Indiji odakle se kao mala preselila u Kanadu sa svojim roditeljima. Kao dijete imigranata u multinacionalnoj zemlji prošaranoj različitim religijama i kulturama, kako zbog boje kože, drugačijeg ekonomskog statusa, često je nailazila na nezgodne situacije što je dalo daha njenoj poeziji.

Prvu uspomenu na crtanje, koju i dan danas nosi kao odrednicu za svoje stvaralaštvo, pamti od svoje pete godine kada joj je mama, njena najveća inspiracija, pružila olovku i rekla: “Stavi svoje srce na papir”.

Kao dijete je kroz ruke često provlačila različite knjige i slikovnice, pa je nedugo zatim počela i da piše kratke pjesme. Pisala je drugarima kao čestitke za rođendane, ili dječacima koji su joj se sviđali. U srednjoj školi, poezija je postala orijentisana ka svemu onome šta je smatrala pogrešnim u svijetu i ka onome šta bi željela da promijeni. Na fakultetu je postala mnogo introspektivnija ulazeći u korak sa poezijom koju danas stvara.

“Pisanje je za mene proces razumijevanja i sagledavanja, pored toga što je umjetnička forma”.

U početku, mnogo toga promišljenog i napisanog nije imalo priliku da izađe van njene glave ili stranica, iz razloga što Rupi nije smatrala da svoje misli i stihove može da iznese bilo gdje. Uskoro je objavljivanje onlajn postalo njen način izražavanja, a društvene mreže su bile posrednik putem kojeg je katarzično dijelila svoje stihove sa drugima.

“Veliki dio mog sazrijevanja kao pisca se desio upravo zahvaljujući tome što sam sve više i više dijelila ono što mislim”.

Studirala je pisanje i retoriku na Univerzitetu Waterloo, gdje joj je žensko okruženje doprinijelo u sazrijevanju, građenju sopstvene ličnosti ali i razumijevanju problema o kojima će kasnije pisati.

Inspiracija

Životne borbe njene porodice i zajednice sa kojim se suočavala gradile su njenu ličnost od najranijih dana. Njena majka za nju predstvlja oličenje jake, žestoke i čvrste žene, pogotovo u vremenu dok su ona i otac podnosili žrtve kako bi Rupi i njena sestra imale krov nad glavom i hranu na stolu.

Uložena žrtva izgradila je, ne samo posvećenu i savjesnu osobu, već je poslužila kao temelj njenoj poeziji. Inspiraciju nalazi i u ženama koje su se borile u ratovima, velikim pokretima našeg i prošlog vremena, one koje su se borile za svoja prava, i one koje se i danas bore protiv stereotipnih formi ugnjetavanja i nipodaštavanja.

Njena poezija stvarana je na osnovu njenih ličnih iskustava i iskustava ljudi oko nje. Ona je iskusila ljubav, gubitak, bol, preživljavanje i iscjeljivanje u nizu životnih poglavlja.

Rupi ide korak dalje u ljudsku dušu i piše o boli, fizičkoj i psihičkoj, gubitku, predrasudama o ženama i stereotipima o njima, silovanju, i nasilju iz perspektive žene tamnije boje kože.

Ona tvrdi da je nagore trenutke svog života naučila prigrliti, prihvatiti tugu koju oni donose sa sobom, ali ne dopustiti da oni njome upravljaju.

Zbirka Med i mlijeko sastoji se od prozno-poetskih zapisa podijeljenih u četiri cjeline praćene autorskim ilustracijama, a svaka od njih se bavi nekim aspektom života i govori o drugoj vrsti boli, ljubavi ili liječenju. Smisleno podijeljena, donosi određene životne lekcije.

Naslov Med i mlijeko naišlo je na mnogo kritika kao istrošeno ili već poznato. Na stranu druge odrednice i značenja, Rupi ovaj naslov pronalazi u svom stvaralaštvu inspirisanom ženskom borbom.

Prije nekoliko godina, Rupi je napisala pjesmu o genocidu koji je izvršen 1984. u Indiji. U njoj postoji stih o ženama koje su preživjele teške trenutke silovanja, mučenja, ubistava svoje djece i muževa. Rupi piše o tome kako su, uprkos preživljenim mukama i iživaljavanjima, iz ovog terora izašle nježne poput mlijeka i meda.

U prvom poglavlju, Bol, osvrće se na, donekle, taboo teme silovanja i traume koje to ostavlja na ženi, a samim tim i dovodi u pitanje način odrastanja i odgoja koji dovodi do toga. Rupi šalje snažnu poruku svim roditeljima koji smatraju da je damsko ponašanje jedini pravi način ponašanje ženske djece, jer dame uvijek ćute i vremenom gube svoj glas i postaju uvjerene da je baš sve prihvatljivo za ženu.

Drugo poglavlje, Ljubav, govori o ljubavi prema partneru, ali i ono još važnije – ljubav žene prema samoj sebi i svom tijelu. Odnos žena prema samoj sebi najvažniji je odnos koji će imati tokom cijelog života.

Upravo taj odnos prema sebi ključan je i u trećem poglavlju zbirke – Slom.

Samopouzdanje će očvrnsuti ženu u proživljavanju emocionalnih i drugih problema, a i naučiti je da je nepogrešiva sreća ona koju sama stvori.

U posljednjem poglavlju Liječenje prihvatiti bol kao i sebe samu sa svim svojim manama i vrlinama te slaviti snagu sebe i svog postojanja – ključ je izlečenja. Najvažnije što ističe jeste da žena nije neispunjena i neostvarena iako nije pronašla svog partnera, kako nam to društvo zapravo želi prikazati.

Mnogi joj zamjeraju na već poznatom izraz med i mlijeko kao i na poetskom izražavanju u kojem nema književne i umjetničke vrijednosti pa je zbog toga prvo izdanje zbirke objavila samostalno 2014. godine, a već sljedeće godine pronalazi izdavača – Andrews McMeel Publishing zahvaljujući stečenom odzivu publike.

Ova zbirka je dosad prodata u čak 2,500.000 primjeraka, prevedena je na 25 jezika, a posljednje dvije godine provela je preko 70 nedjelja na bestseler listi The New York Timesa.

Sunce i njegovo cvijeće

Sunce i njegovo cvijeće je druga zbirka ove autorke. I ova zbirka oblikovana je po modelu prve knjige, a nailazimo na sljedeća poglavlja: naginjanje, padanje, ukorijenjavanje, izrastanje i cvjetanje. I ovdje je prisutan spoj teksta i ilustracija, a ideja knjige je razvoj i transformacija koja je ovdje predstavljena kroz sferu flore – žena kao cvijet, nježna i krhka, a pun mirisa i života u sebi.

Send this to a friend