Kulturnim dobrima presudili nebriga i građevinske mašine

Najmanje 10 nepokretnih spomenika kulture predloženo je za brisanje iz Registra kulturnih dobara Crne Gore. Pretposljednji korak do pečaćenja njihove sudbine napravili su još 2014. stručni timovi projekta revalorizacije, koji su zatražili brisanje uglavnom zbog toga što na terenu nijesu mogli da pronađu kulturna dobra stavljena pod zaštitu pedesetih i šezdesetih godina, piše Pobjeda.

Nije im pomogla čak ni memorija najstarijih mještana istraživanih područja, jer su se u većini slučajeva, zbog manjka relevantnih pisanih tragova, morali osloniti jedino na njihovo pamćenje. Za pojedina dobra zatraženo je i dodatno istraživanje, kako bi se ipak pružila mogućnost da baština bude otkrivena.

Na potezu je Uprava za zaštitu kulturnih dobara, koja treba da razmotri prijedloge stručnih timova i donese eventualna rješenja o brisanju iz Registra. Sa druge strane, mogućnost da dobra budu pronađena veoma je mala budući da su zbog nebrige, znatne građevinske devastacije prostora i oskudne dokumentacije maltene nestali određeni tragovi o civilizacijskom razvoju na ovim prostorima. Zanimljivo je da se čak devedeset posto nestalih nepokretnih dobara nalazilo na teritoriji opštine Herceg Novi.

BALŠA BEZ DVORA

Na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama Pobjeda je od Uprave zatražila elaborate o svih 16 spornih nepokretnih kulturnih dobara, budući da se ta brojka pominje i u izvještaju o rezultatima projekta revalorizacije koji je Vlada razmatrala 2014. godine. Međutim, dobili smo 11 elaborata i to za nepokretna dobra: Mogile (Igalo), Gradište, podzemna građevina (Sušćepan), Hasanov grob (Mokrine), Neznabožačko groblje (Morinj), Zidovi Balšinog dvora i bunar (Baošići), Tumulusi (Zanjice), Gomila (Babunci), Mogile (Nedajno), Velika i mala gomila (Mrkovo), Prahovac i vatra (opština Kotor) i Zemljište oko Donjeg i Gornjeg manastira (Brčeli).

U prvim izvještajima projekta revalorizacije, među nestalim nepokretnim dobrima pominjani su i Turska stražarnica, Antička mermerna stolica, Tvrđava Vrbanja, Razvaline turske tvrđave u Igalu, Razvaline turske tvrđave na Savinama, Crkva Sv. Ivana i Turski čardaci. Elaborate o ovih sedam nepokretnih dobara novinar Pobjede dobio je od svojih izvora. Zidove Balšinog dvora i bunar, koji su pod zaštitu stavljeni 1957. godine, a u Registar upisani 1961, stručni tim okarakterisao je kao kulturnoistorijski i profani objekat, ali i arhitektonsko djelo.

“Ne postoje materijalni tragovi o postojanju kulturnog dobra, niti se bilo ko od velikog broja mještana Baošića sa kojima smo sproveli anketu sjeća ili bilo što zna o ovom kulturnom dobru. Očito da je došlo do potpune devastacije dobra i terena oko njega u periodu nakon njegovog upisa u Registar, čime je dobro potpuno izgubljeno”, navodi se u zaključcima stručnog tima, u kojem su bili arhitekta Mladen Kovačević, istoričarka umjetnosti Aleksandra Simeunović, konzervator Živko Radović i apsolvent arhitekture Igor Radević.

Konstatujući da nema tragova o postojanju zidova dvora i bunara, ovaj stručni tim predložio je da se ovo kulturno dobro briše iz Registra.

POPOVA STUDIJA

Lokalitet ili područje, odnosno arheološko nalazište Mogile stavljeno je pod zaštitu i uvedeno u Registar 1961. godine. Tokom obilaska teritorije Igala stručni tim nije uspio da pronađe nekropolu niti ijedan podatak o samom lokalitetu sačuvan u pamćenju starijeg lokalnog stanovništva.

“U „Boki antropogeografskoj studiji“ (1913) popa Sava Nakićenovića navodi se toponim Gomila, kao i da je više Igala jedna neznabožačka gomila, ali se ne može sa sigurnošću tvrditi da se radi o kulturnom dobru koje je stavljeno pod zaštitu”, napomenuo je stručni tim u elaboratu i predložio brisanje iz Registra nepokretnih kulturnih dobara.

Za Mogilamasu tragali arheolozi Đorđe Ćapin, Radmila Ćapin, Bogdan Lompar i Nikola Borovinić, zatim konzervator-restaurator Božidar Jovićević i apsolvent arhitekture Filip Krgović. Isti stručni tim tragao je i za Gradištem (podzemna građevina) u Sušćepanu (Herceg Novi), koje je pod zaštitu stavljeno i u Registar upisano takođe 1961. godine. U rješenju o stavljanju pod zaštitu navodi se da je građevina po predanju u tursko doba predstavljala tamnicu i da su očuvani svodovi u zemlji.

“Tokom obilaska teritorije sela Sušćepan stručni tim nije uspio naći Gradište niti jedan podatak o nazivu samog lokaliteta sačuvan u pamćenju starijeg lokalnog stanovništva navodi se u elaboratu i predlaže brisanje iz Registra. Jedini podatak o lokalitetu stručni tim našao je u literaturi, tj. u pomenutoj studiji popa Sava Nakićenovića: „U Sušćepanu su se nalazile neke podzemne građevine, sa velikim svodovima za koje se priča da su bile turske tamnice, u kojima su svoje roblje zatvarali. Zovu ih ‘Gradišta’”.

NI TRAGA O HASANU

Hasanov grob, koji se nalazio u Mokrinama (Herceg Novi), stavljen je pod zaštitu i upisan u registar 1961. godine. U pitanju je grobnica iz turskog doba, a po predanju tu je ubijen i zakopan Turčin Hasan. Kao i u prethodnim slučajevima, predloženo je da kulturno dobro bude izbrisano iz Registra, jer stručni tim nije uspio naći Hasanov grob niti jedan podatak o nazivu samog lokaliteta. Ponovo su, međutim, u pomoć pozvali studiju popa Nakićenovića, u kojoj je zabilježeno: „Postoji i mjesto ‘Asanov grob’. Na tom mjestu 1908. godine trebalo je put proširiti te zato tu razvale jednu među, i u temelju njezinu nađoše potpune kosti i na njima trideset i dva komada srebrnog novca dubrovačke republike. Na tom je novcu slika Isusa Hrista, sa gotskim natpisom, a sa druge Sv. Vlaho, s mletačkim natpisom. Nađoše i još nekoliko komada bakrena novca, koji je jako oštećen, te se samo može raspoznati potpuno očuvana glava, koja je, po svoj prilici, bila od zlata. Tu je, po narodnom predanju, ubijen Turčin Asan i zakopan”.

Ista ekipa stručnjaka nije otkrila ni Tumuluse u Zanjicama. Citirali su Rješenje iz 1961. godine, u kojem se navodi da je riječ o groblju iz ilirskog ili ranoslovenskog perioda. Predložili su brisanje iz Registra.

Nije im se posrećilo ni sa Gomilom u Babuncima (Luštica), za koju se u Rješenju iz 1961. godine bilježi da je to grobnica vjerovatno iz doba Bogomila. Jedini trag je ponovo u studiji popa Sava Nakićenovića, u kojoj se navodi da „ima samo jedna gomila, za koju vele da je bilo bogomilsko groblje“.

“U izvještaju projekta „Sistematsko arheološko rekognosciranje teritorije S.R. Crne Gore“ iz 1985. zabilježena je „Disanova gomila“, udaljena oko 500 metara od asfaltnog puta Rose -Babunci, prečnika 30 metara, nepristupačna”, napominje se u obrazloženju stručnog tima i predlaže brisanje iz Registra.

Istu sudbinu dijele i Mogile (Nedajno, Herceg Novi), arheološki lokalitet i staro groblje koje stručni tim nije mogao pronaći. Niko od mještana nije imao bilo kakav podatak o lokalitetu, a ne pominje se ni u stručnoj literaturi. Velika i mala gomila (Mrkova, Luštica) takođe je zabilježena kao arheološko nalazište. Tačnije, riječ je o grobnici, kako se i navodi u Rješenju iz 1961. godine. Budući da je stručni tim nije mogao pronaći, predloženo je brisanje iz Registra.

DODATNO ISTRAŽITI

Neznabožačko groblje u Morinju takođe je ostalo nepoznanica za stručni tim. Nije evidentirano.

“Predlažemo da se poništi ranije Rješenje o uvođenju u registar iz 1961. i da se uradi dodatno detaljno rekognosciranje ili briše iz Registra ovo kulturno dobro”, saopštio je stručni tim u kojem su bili arheolozi Tanja Piperović, Anja Mićuno vić, Mladen Zagarčanin, konzervator-restaurator Boris Kustudić i arhitekta Marija Knežević. Lokalitet Prahovac i Vatra ovaj stručni tim takođe nije otkrio u Kotoru.

Predložili su da se poništi ranije Rješenje o uvođenju u Registar iz 1961. i da se uradi dodatno detaljno rekognosciranje ili briše iz Registra ovo kulturno dobro.

Zemljište oko Donjeg i Gornjeg manastira Brčeli (Bar) naravno nije nestalo, ali je za stručni tim bilo zbunjujuće zašto je baš stavljeno pod zaštitu. U institucionalnoj dokumentaciji nijesu našli razloge zbog kojih se „kompleks manastirskog zemljišta” uvodi u Registar. Jedino opravdanje pronašli su u informacijama iz Ljetopisa osnovne škole u Brčelima za 1889. godinu, koje su vjerovatno presudno uticale da se zemljište stavi pod zaštitu. Stručni tim je predložio brisanje iz Registra samo zbog činjenice da se zemljište već štiti elaboratima i rješenjima o stavljanju pod zaštitu Donjeg i Gornjeg manastira u Brčelima. Tim su činili arheolozi Mileva Nikolaidis, Mile Baković, Mladen Zagarčanin, Zeljko Čelebić, Anton Ljuljđuraj, konzervator-restaurator Anton Ljuljđuraj i arhitekta Đorđe Popović.

ČARDACI I RAZVALINE

Nestali su i Turski čardaci u Srbinama (Herceg Novi), pa je stručni tim predložio brisanje iz Registra.

“Ovo kulturno dobro datira iz doba turske vladavine (16. vijek) i u vrijeme kad je stavljeno pod zaštitu postojale su dvije očuvane kule, a ostalo su bili ostaci navodi se u elaboratu. Pri izlasku na teren, konstatovano je da ovo dobro više ne postoji”.

Na njegovom mjestu se danas nalaze privatni stambeni objekti saopštio je tim u kojem su bili arhitekta Mladen Kovačević, istoričarka umjetnosti Aleksandra Simeunović, konzervator Živko Radović i apsolvent arhitekture Igor Radević. Nije im se posrećilo ni kod traganja za Razvalinama turske tvrđave u Igalu.

“Ne postoje materijalni tragovi ovog kulturnog dobra, pretpostavka je da je tokom izgradnje vile Galeb u potpunosti uništeno”, navodi se u elaboratu i predlaže brisanje.

Takođe, nijesu našli ni Razvaline turske tvrđave na Savinama. Umjesto razvalina zatekli su privatne kuće. Antička mermerna stolica, o kojoj je Pobjeda već pisala krajem januara 2016. godine, dijeli sličnu sudbinu.

Pobjeda podsjeća da Rješenje iz 1953. godine pokazuje da je bila na brdašcu iznad tunela u krugu Miločera kod Budve.

“Na osnovu istraživanja sprovedenog na terenu i u razgovoru sa lokalnim stanovništvom na Svetom Stefanu nijeu uspjeli doći do informacije o lokaciji kulturnog dobra ili eventualnom uklanjanju ili izmještanju Antičke mermerne stolice na drugo mjesto”, saopštio je stručni tim u kojem su bili inžinjeri arhitekture Slobodan Mitrović, Sofija Hajrizaj, Marko Vujisić, arheolog Milena Vrzić, konzervatorka Suzana Kapetanović i istoričarka umjetnosti Mirela Čomraković.

Nije im preostalo ništa drugo nego da u elaboratu podsjete na predanja i neposredna saznanja: „Kada je kraljica Marija Karađorđević završila Miločer 1938. godine, donesene su mnoge dragocjenosti sa dvora u Beogradu, a dobijali su i poklone. Tako je navodno donesena mermerna stolica, ili neka vrsta kamenog prijestola. (… )

Po nekim izjavama lokalnog stanovništva, Antička mermerna stolica je mogla biti poklon donešen sa arheološkog lokaliteta Gamzigrad“. Stručni tim predložio je Upravi za zaštitu kulturnih dobara da sprovede pravno-administrativnu proceduru kako bi se, ukoliko je to moguće, definisala konačna lokacija Antičke stolice i održivost njenog statusa.

BOĆANA NAD CRKVOM

Nestala je i Crkva Svetog Ivana u Đenovićima, o kojoj je u avgustu prošle godine pisao portal Analitika. Stručni tim je konstatovao da ne postoje pisani tragovi o nastanku i istorijatu kulturnog dobra. Na mjestu nekadašnje Crkve Svetog Ivana danas je novoizgrađeni ugostiteljski objekat sa terenom za boćanje saopštio je stručni tim i predložio brisanje iz Registra, ali i dodatna arheološka istraživanja.

Nije zatečen ni hotel Boka, koji je pod zaštitu stavljen 1951. godine.

“Kulturno dobro ne postoji, u potpunosti je srušeno i teren na kom je bilo je očišćen. Stručni tim je na mjestu kulturnog dobra zatekao gradski park Herceg Novog”, navodi se u elaboratu.

Iz Uprave do kraja ove nedjelje Pobjeda nije dobila odgovore na pitanja koliko je tačno nepokretnih kulturnih dobara predloženo za brisanje ili je izgubilo status kulturnog dobra, te da li će donošenju novih rješenja prethoditi dodatna istraživanja. Obećano je da će odgovore dobiti tokom naredne nedjelje.