Popularna glumica Ljiljana Stjepanović prvakinja je beogradskog pozorišta na Terazijama i igrala je u brojnim televizijskim i filmskim ostvaranjima. Nisu je zaobišle ni nagrade za maestralne role koje je odigrala. Ipak, odlazak u penziju za poznatu dramsku umjetnicu nije značio i prestanak rada, naprotiv, glumi i više nego ranije.
“Valjda nisam mogla ovoliko da radim kad sam bila mlađa. Vodila sam bitke na nekoliko frontova, brinula o sinovima, to mi je bio prioritet. Nisam bila pretjerano ambiciozna, smatrala sam da će doći mojih pet minuta ako nešto vrijedim, da ću trajati. Trajanje je najvažnije”.
Sada mlađe kolege savjetuje da tako razmišljaju.
“Govorim im da se ne uznose, jer su padovi veoma bolni. Treba da vole ovaj naš posao, da ga što duže rade, pošto nas on drži u životu, kroz njega ostajemo mladi, energetski, duhovno i u svakom drugom smislu”.
Glumu nije zapostavila ni zbog lomljenja ruku i rebara.
“Imam slabe kosti, pa kad neku slomim, to nije iznenađujuće za moju okolinu, ali je neprijatno bolno. Nažalost, snimanje ne može da se obustavi kad je cijela ekipa tu, tako da sam bila prinuđena da radim pod bolovima. Nikad ništa nisam otkazala, osim kad su me prošle godine mlađi natjerali da to učinim. Pritisak mi je bio 200 sa 120, nisam mogla da ga spustim. Da me nisu kolege ubijedile da ne igram, vjerovatno bih i ja, kao Manda, pala na sceni”, priznaje Ljiljana.
foto – Zorica Zarić
