Marija Montesori, žena koja je život posvetila djeci

“Ono što zaista čini učitelja je ljubav za ljudsko dijete; jer ljubav je ono što od društvene dužnosti obrazovnog radnika čini višu svijest o misiji”, govorila je svojim studentima Marija Montesori, ljekar, pedagog i filozof.

Bavila se vaspitanjem djece i podučavanjem vaspitača i učitelja. Njen obrazovni metod se danas sve više primjenjuje u državnim i privatnim vrtićima i školama širom svijeta.

Marija Montesori je rođena u jednom malom italijanskom gradiću 1870. godine. Roditelji su joj bili obrazovani, pa su se trudili da se i njihova ćerka obrazuje i završi dobre škole. Kao djevojčica se, sa svojom porodicom, seli u Rim.

Marija, u glavnom gradu Italije, završava osnovno i srednje obrazovanje. Želja joj je bila da postane ljekar. To je, prije svega, izazvalo čuđenje njenih roditelja, a zatim i okoline. Naime, u to vrijeme je na Univerzitetu u Rimu bilo samo muškaraca koji su studirali medicinu. Zanimanje ljekara je bilo nedostupno ženama. Marija je, međutim, bila uporna u svojoj namjeri da upiše medicinski fakultet.

Iako je prvi put odbijena, nije odustajala. Završila je odsjek za prirodne nauke i poslije toga se, bez problema, upisala na studije medicine. Na studijama joj nije bilo lako. Svakodnevno se borila sa podsmijehom i predrasudama kolega. Praktičnim vježbama nije mogla da prisustvuje zajedno sa muškim kolegama, pa je morala da ostaje sama po mraku na vježbama. Uprkos svim problemima, Marija je uspješno položila sve ispite, i 1896. godine postala je prva žena ljekar u Italiji.

Ubrzo po završetku studija, Marija Montesori dobija molbu da predstavlja Italiju na Međunarodnom kongresu za prava žena. Na Kongresu je zastupala društvene reforme po kojima žene treba da imaju ista prava kao i muškarci.

Godinu dana nakon što je diplomirala, Montesori je stažirala na psihijatrijskoj klinici Univerziteta u Rimu, gdje je radila sa djecom ometenom u razvoju.

Baveći se liječenjem ove djece počinje da se interesuje za pedagoški rad. Sve se više zanima za obrazovanje i vaspitanje djece sa posebnim potrebama, te tako pedagogija postaje nauka u kojoj će se kasnije istaći.

Pedagoški počeci Marije Montesori

Njeni počeci u pedagogiji se vezuju za ,,Ortofreničku školu”. U ovoj školi je radila sa djecom sa širokom lepezom duševnih bolesti. Ovdje je ona, zapravo, od ljekara postala obrazovni radnik. Pokazalo se da su njenim načinom rada ova djeca jako napredovala. Naime, osmoro njenih učenika je na državnom ispitu čitanja i pisanja postiglo značajne rezultate što je nazvano ,,Prvim čudom Montesori”.

Godine 1901. napušta ovu školu i postaje predavač na Pedagoškoj školi u Rimu. Šest godina kasnije započinje samostalni rad. Otvara ,,Dječiju kuću” u kojoj radi sa zdravom djecom. Ovde će upravo i nastati, danas veoma poznat, ,,Montesori metod”.

Širenje metoda Monterosri svijetom

Do 1908. godine već je postojalo pet „dječijih kuća“ četiri u Rimu i jedna u Milanu. Deset godina kasnije otvara se prva ,,Dječija kuća” u Londonu. Vijesti o ,,Montesori metodu” se ubrzo šire i na druge kontinente. Dječije kuće se otvaraju u Engleskoj, Australiji, Rusiji. Jedna od posjetilaca bila je i ćerka istaknutog ruskog pisca Lava Tolstoja.

Montesori je mnogo vremena provodila putujući i držeći predavanja i govore. Godine 1919. odlazi u Ameriku kako bi održala seriju predavanja o njenom pristupu u radu sa djecom. U Americi je bila gost Tomasa Edisona i američkog Montesori društva, čiji je predsjednik bio Graham Bel. Pristalice ovog pokreta bili su i Henri Ford i Vudri Vilson. Prvo predavanje održano je u Karnegi holu za preko 5000 ljudi.

Montesori je željela da osnuje trajno središte razvoja svoje metode učenja, ali mnogo toga je spriječeno pojavom fašizma u Evropi. Do 1933. godine sve njene škole u Njemačkoj su zatvorene. Iste godine su zatvorene sve njene škole u Italiji, jer je odbila da sarađuje sa Musolinijem i da program svojih škola oblikuje po modelu pokreta fašističke omladine.

Sa sinom Mariom, 1939. godine odlazi u Indiju, gdje je namjeravala da održi predavanja o svom radu. Međutim, kao italijanski državljani oboje su uhapšeni. On je poslat na prisilni rad, a ona smještena u kućni pritvor.

U Indiji je upoznala Mahatmu Gandija, Nehrua i Tagoru, koji su joj kasnije pomogli da oslobodi sina iz zarobljeništva. Marija i Mario su kasnije obučavali preko hiljadu indijskih nastavnika. Po završetku rata, 1946. godine, Montesorijevi su se vratili u Holandiju.

Montesori metod i osnovna pravila

Metod Marije Montesori obuhvata period od rođenja do adolescencije. Smatrala je da ,,dijete samo sebe otkriva pokretima i senzomotornim iskustvima”, stoga mu nije potrebno pružanje pomoći u svakoj situaciji, nego samo ukoliko pomoć zatraži samo. Vjerovala je da djeca mogu da uče kroz sopstvenu aktivnost, da do svoje šeste godine imaju “upijajući um” i da u njih možemo imati povjerenja.

Obrazovni radnik sa djecom treba da bude više posmatrač nego učitelj. Njegova uloga jeste da im oslobodi put da sami saznaju.

Roditelji su zaduženi da djeci omoguće sigurno i prijateljsko okruženje iz koga će učiti korisne stvari, da ih svojim pohvalama, pozitivnim stavom i poštovanjem nauče da budu samouvjereni i pozitivni, i da im kroz razne aktivnosti (kućne poslove npr.) omoguće da nauče da postanu odgovorni.

Ovaj metod kod djece razvija prije svega inteligenciju, a zatim i samopouzdanje i dostojanstvo koje dijete izgrađuje svaki put kada uspješno obavi zadatak bez pomoći odrasle osobe, bilo vaspitača ili roditelja.

Legat Marije Montesori

Marija Montesori je bila aktivan borac za mir u svijetu i pravo djece na obrazovanje. Učestvovala je u radu UNESKO-a i tri puta bila nominovana za Nobelovu nagradu za mir. U Francuskoj je, 1949. godine, dobila Legiju časti.

U poznim godinama mnogo je putovala. Podučavala je učitelje i vaspitače širom svijeta. Neposredno pred put u Afriku, gdje je svoje pedagoško znanje trebalo da prenese tamošnjim učiteljima, umire 1952. godine u Holandiji.

Tokom svog rada objavila je i dosta knjiga. Neke od njih su danas dostupne na našem jeziku. To su: ,, Upijajući um“, ,,Otkriće djeteta“ i ,,Od djetinjstva do adolescencije“. Prije nekoliko godina snimljen je i film ,,Una Vita Per i bambini“, koji je utemeljen na životnoj priči najpoznatijeg pedagoga na svijetu.

Iako je doživjela brojne kritike tokom tridesetih i četrdesetih godina 20 vijeka, metoda „Montesori“ je preživjela, i danas se primjenjuje u brojnim školama i vrtićima širom svijeta.

Osim toga, njene ideje o važnosti bezgraničnog potencijala djece, bez obzira na rasu, pol ili društveni status bile su značajne za razvoj ljudskih prava.

Marija Montesori svakako je bila ispred svog vremena.