Predsjednik Vlade Duško Marković uručio je sinoć u Mojkovcu Branku Banjeviću ovogodišnju nagradu za životno književno djelo „Božo Bulatović“ i tom prilikom poručio da čitava crnogorska istorija djeluje kao književno djelo, kao epopeja o jednom narodu na Balkanu koji se stalno bori da sačuva svoju slobodu i pravo da odlučuje o svojoj budućnosti i da su nagrade i manifestacije, koje nose imena najboljih među nama, i pronose njihove ideje i ideale, jedan od načina da zaustavimo nasrtaje na naš identitet i našu samobitnost.
“Ovo priznanje, danas, deceniju nakon ustanovljenja u Mojkovcu i sa svojim šestim dobitnikom, nosi višeznačnu poruku. Ono je, sa jedne strane, pohvala stvaraocu i njegovom djelu, ali i dokaz da stvaralaštvo, naročito književno, i dalje živi, i dalje plijeni mnoge generacije, onako kako je to činilo i u vremenima iza nas. Ono nam potvrđuje da će knjiga i poslije nas ostati nezaobilazan svjedok i sudionik kulturnog življenja. Uostalom, šta bi bio ovaj svijet bez priče i pričanja, kako to reče veliki Andrić. Crna Gora je zemlja ljudi od duha i duhovnosti, i od mudre riječi – od Svetoga Petra Cetinjskoga i Njegoša, do Lalića i Đilasa”, naveo je Marković.
Kako je dodao, Crnogorci su narod prkosnog i ponosnog duha, koji su taj duh krijepili uzletima i stvaranjem, a onda ga i pretakali u umjetnost.
“Zato su djela nastala u Crnoj Gori uvijek izraz ovdašnje duhovnosti, iskaz prostora i vremena koje ih je stvaralo. Tako je od Gorskog vijenca do Lelejske gore; od Nevidboga do Ubojtaka. I zato se u našoj zemlji, kao rijetko gdje, prepliću imaginacija i stvarnos t, istorija i fikcija. A i čitava crnogorska istorija djeluje kao književno djelo, kao epopeja o jednom narodu na Balkanu koji se stalno bori da sačuva svoju slobodu i pravo da odlučuje o svojoj budućnosti. Tako je bilo i onda kada su Crnogorci slova pretakali u municiju, tako je i dan-danas u složenom geo-političkom kontekstu kojim smo okruženi”, kazao je predsjednik Vlade.
Marković je kazao da su nagrade i manifestacije, koje nose imena najboljih među nama, i pronose njihove ideje i ideale, jedan od načina da zaustavimo nasrtaje na naš identitet i našu samobitnost.
“Mojkovac je to učinio i ulicom koja nosi ime Boža Bulatovića. Samo tako, sačuvaćemo ne samo sjećanje na njih, nego i suštinu onoga za šta su se borili, a to je građanska, slobodna i nezavisna Crna Gora. Ovogodišnja nagrada odlazi u ruke Branka Banjevića, stvaraoca koji je Crnu Goru već decenijama dostojanstveno predstavljao na svakoj kulturnoj adresi. Još u vrijeme bivše Jugoslavije ukazivao je na crnogorsku osobenost što je najviše ispoljio u poznatoj ediciji Luča, zajedno s još nekoliko urednika”, naveo je on.
Laureat ovogodišnje nagrade podsjetio je na svoje prijateljstvo sa Božom Bulatovićem, njihovu zajedničku borbu za crnogorsku literaturu i kulturu uopšte.
“To nije bilo interesno prijateljstvo nego prijateljstvo ideje koje nas je vezivalo u borbi za novu litaruturu, za novu poetsku tradiciju u Crnoj Gori za prevazilaženje provincijalizacije Crne Gore kojoj je bila izložena preko 150 godina tuđem interesu koji je ukinuo njene vrijednosti i ubacio tuđe vrijednosti kao naše sopstvene vrijednosti ukidajući Crnogorcima i pamćenje i tradiciju i budućnost i stanje u kojemu su se nalazili”, kazao je Branko Banjević.
Ta borba nastavljena i izborena tek 2006. godine obnovom nezavisnosti Crne Gore – rekao je Banjević nazvavši taj čin konačnom pobjedom i milenijumskim činom i jednim od najvećih događaja u crnogorskoj istoriji kojem su doprinijeli svi istinski crnogorski kulturni radnici.
Banjević je u obraćanju rekao da kada posjeti naše vodeće turističke centre prijateljima kaže da dolazi iz budućnosti.
“Pitaju je jedan dan prijatelji: ‘Đe si bio?’. Ja kažem: Dolazim iz budućnosti, dolazim iz Porto Montenegra, PortoNovog, sa Luštice… To je budućnost Crne Gore koja je likvidirala sindikalni turizam koji je značio tuđu ekonomsku okupaciju”, kazao je Branko Banjević.
Čuvajmo svoje.