U finalu ovogodišnjih Don Brankovih dana muzike i KotorArta u cjelini, nastupiće dvojica džez pijanista međunarodne reputacije Matija Dedić i Vasil Hadžimanov. Oni će, sa gošćama Gabi Novak i Biserom Veletanlić, održati koncert 13. avgusta na Ljetnjoj pozornici.
Biće to premijerno predstavljanje umjetnika u ovom sastavu, sa divama koje su obilježile jugoslovensku zabavnu i džez muziku, a čije pjesme i danas uživaju popularnost.
Matija Dedić potiče iz muzičke porodice. Džez akademiju je završio u Gracu, u klasi prof. Harolda Nojvirta, a usavršavao se kod priznatih svjetskih umjetnika poput Džona Tejlora, Harolda Galpera, Bila Dobinsa i Berija Herisa. Nastupao je u gotovo svim zemljama Evrope, i u SAD, ostvarujući zapažene nastupe s džez muzičarima kao što su: Boško Petrović, trio Black Coffee, kvartet Sensitive, Darko Jurković, Alvin Kvin, Martin Dru, Ron Ringvud, Mark Marfi, Patricija Konte, David Gazarov, Đani Baso, Majls Grifit, Tamara Obrovac i dr. Kao solista i sa drugim umjetnicima, snimio je više albuma: Octopussy, Mr. K. K., Solo/Part I, Handwriting, Tempera, Drugi pogled, Visiting Bruxeless, Sentiana, Life of Flowers i Matija svira Arsena, posvećen preminulom ocu, album koji je proglašen za jedan od najboljih u Hrvatskoj.
Nedavno je objavljen i album „Dedicated”, kao inostranu posvetu Arsenu. Na KotorArtu nastupio je nekoliko puta, a posljednji put prije tri godine, zajedno sa Arsenom i Gabi.
Kada čovjek dolazi često u jedan grad, određena mjesta mu postanu omiljena. Ima li nešto u Kotoru što ne biste željeli da propustite da ponovo vidite?
“Zavolio sam proteklih godina cijeli grad. Volim da skoknem do Bajre u džez klub „Evergreen“, pozdravim Duleta u antikvarijatu…”
Sa Vasilom ste ranije sarađivali, a sve četvoro bili ste zajedno na sceni u Beogradu na koncertu „Za Arsena” prije godinu. Međutim, da li će ovo biti prvi cjelovečernji nastup u ovakvom sastavu?
“Da, KotorArt ima zaista ekskluzivu po pitanju projekta koji smo Vasil i ja zamislili. Prvi put nastupamo sa našim gošćama, legendama muzike na ovim prostorima, Biserom i Gabi”.
Programski, koncert na KotorArtu uvezuje džez pijanizam, iz dvije stilski drugačije perspektive Vaše i Vasilove, sa onim što su Gabi i Bisera urezale kao izvođački imperativ u pop i džez scenu eks-Ju prostora. Na koji način ste osmislili repertoar za ovo veče?
“Vasil i ja ćemo odsvirati presjek moje i njegove glazbe koju smo prvi put prije više od pola godine premijerno izveli u Opatiji. Gabi i Bisera predstaviće se sa po par kompozicija po kojima su ostavile neizbrisiv trag”.
U februaru ste objavjavili novi album pod nazivom Dedicated. Ljubitelji džeza su ga svakako sa iščekivanjem dočekali, kako zbog Vaše muzike, tako i zbog činjenice da uvijek okupljate odličnu saradničku ekipu. Kako je tekla realizacija albuma, kako ste odabrali Krisa Čika, Vajdenmilera, Hofelda i dr?
“Kris Čik ima zvuk koji sam poželio čuti u mojim novim kompozicijama koje su napisane za novi CD. Vajdenmiler mi iz raznih razloga odgovara: po senzibilitetu, geografskom prostoru sa kojeg dolazi, jeziku, te neizostavnom uticaju Kenija Vernera, čiji je on član u triju. Noa Hofeld je ime koje mi je otkrio nažalost nedavno preminuli prijatelj, kolekcionar slika kao što je i otac Hofelda. Noa je svirao i na albumu Breda Meldaua pod kojim sam posebnim uticajem. Na albumu gostuju i Jure Pukl, Met Brouer i Džonatan Blejk. Cjelokupni projekt tog kvarteta takođe uskoro izlazi na tržište”.
Na Vašem sajtu je kao promo numera postavljena „His Visit“? Zašto ste baš tu numeru odabrali za svojevrsni „headline” i o čijoj je „posjeti” riječ?
“Radi se o jednom snu koji je, nažalost, bio predznak odlaska mog pokojnog oca”.
Naslovi kompozicija intrigiraju da se njihovo značenje poveže sa samim muzičkim sadržajem ili dovede u vezu sa inspiracijom. O kakvom je „povratku sa ostrva“ riječ, šta znači „Afmazur“, „Furgotta“?
“Povratak sa ostrva tog dana je jedan od najtužnijih dana u mom životu”.
Da li naziv albuma „Dedicated” sugeriše posvetu jednoj osobi ili više osobama, ilije pak značenje metaforično?
“Taj album je inostrana posveta Arsenu, s obzirom na to da je izašao u Americi, pa je to odredilo i sam kolorit odnosno zvuk albuma na kojem osim na jednoj pjesmi nema bubnja. Kamerni album koji bi, mislim, od svega do tada najviše „legao” Arsenu. Na to sam specijalno mislio. S obzirom na to da je, ranije već spomenuti, nedavno preminuli prijatelj u stvari osoba kojoj nijesam uspio da ovog ljeta dam CD, te da je rezultat njegove preporuke sjajni čelista, album je posvećen i njemu”.
Da li će kotorska publika biti u prilici da čuje neku numeru sa ovog albuma?
“Mislim da ćemo izvesti, ili ću makar sam izvesti jednu solo numeru sa ovog albuma”.
