U susret 17. Međunarodnom festivalu klapa Perast, koji će se održati os 28. do 30. juna donosimo razgovor sa predsjednicom profesorkom Tinom Braić Ugrinić.
Međunarodni festival klapa Perast, NTO je proglasila najboljim u kategoriji Festivala u CG za 2017. U kojoj mjeri vas ta nagrada obavezuje i stimuliše da Festival, zadržite i dalje na visokoj razini? Nailazite li na poteškoće?
“Bili smo prijatno iznenađeni ovim priznanjem, ne zato što sumnjamo u svoj rad, već zato što vas obično prije pohvali stranac nego domaćin. To nam ukazuje da nas ipak neko naš prati, analizira i na kraju krajeva cijeni. Svako priznanje i pohvala veći su nam podstrek za buduća angažovanja. Svake godine nešto, mijenjamo, dopunjujemo, stvaramo nove kontakte… Ipak, moram spomenuti da je naša ovogodišnja ideja da dovedemo svjetski poznat vokalni sastav CARMEL A CAPPELLA iz Izraela propala. Vjerovali smo da će se radi raspodjele finansija bar još dva grada u Crnoj Gori odazvati u očekivanju vrhunskog događaja višeglasnog pjevanja, ali nije bilo tako. Možda je to još uvijek preveliki zalogaj, ali, ne posustajemo, ideje su neiscrpne, samo ih treba realizovati. Svaki domaći stimulans nam mnogo znači,kao i ocjenai podrška, jer ipak zavisiš od svoga a ne od tuđeg. Priznanja dižu rejting, ali vrsta publike i krajnji aplauz su nam najveća nagrada”.
Samo prije nekoliko mjeseci ste postali predsjednica Festivala koji u svijetu klapske pjesme nešto znači. Kako sa ove kratke distance vidite njegov dalji razvoj i opstanak na regionalnoj mapi klapske pjesme?
“Da budem iskrena malo sam preplašena svojom ulogom i odgovornošću koje sam se prihvatila i trenutno vježbam strpljenje da bih se mogla sa njom nositi. Što se tiče budućnosti Festivala nisam pesimista. Prva postavka Festivala, čijih članova, srećom, još uvijek imamo, udarila mu je jaki temelj. S godine u godinu on je išao uzlaznom putanjom i to je ono najbitnije, kao i kod djeteta – da raste i da se razvija. Za to je potrebna prije svega toplina i ljubav, a znanje, kontakti i cjelokupna organizacija stiču se usput. Iako nisam član Festivala od njegovog osnivanja, sjećam se tog svečanog dana, kada je moj tata, jedan od njegovih osnivača i dugogodišnji predsjednik UO, s ponosom rekao „Uspjeli smo, osnovali smo Festival klapa u Perastu“. Od samog početka, kao mlada, ali dovoljno zrela dvadesetgodišnjakinja, odmah sam se uključila i bila višegodišnji domaćin klape „Kumpanji“ sa Korčule. Pjesma, glasovi, teispunjene večeri do ranog jutra ostali su mi urezani u sjećanju kao divni mometi druženja i oživljavanja našeg malog grada. Evo, danas sam predsjednica Festivala, i to prije svega shvaćam kao svoj dug prema ocu i prema Perastu koji je za mene dematerijalizovan i eteričan, idealizovan u punoći svoje ljepote, u kojem se sadašnjost prosto bez prošlosti ne može sagledati.
Dokle god postoje entuzijasti da sačuvaju Festival i dok god postoji publika on će trajati. Sa naše strane je potrebno da međusobnim naporom smišljamo stalno nešto novo, da smo interesantni i da mamimo idejama. Od ove godine povezali smo se kroz učešće sa Društvom prijatelja i Mjesnom zajednicom Perasta da obogatimo sadržaj tri velike manifestacije povodom Mađa 1. maja, Peraške Gospe ili Gađanja kokota 15. maja i Fašinade 22. jula.
Krasti svoje drgocijeno vrijeme zbog Festivala je posebna draž i čini mi se da to najviše pokazuje koliko volimo ovu našu malu „Arkadiju“ i koliko se borimo da ona ostane božanstveni zvuk u božanstvenom kutku na zemlji”.
Koliko se razvila svijest o tome da je Međunarodni festival klapa Perast postao brend?
“Danas kad spomenete riječ Perast, ona ne asocira samo na bogatu istoriju i njene ličnosti, na ljepotu grada i njegove mnogobrojne običaje, već i na Festival klapa. Brend ne možete postati preko noći. Potrebne su godine velikog rada i istinskog dokazivanja. Nama se 17 godina postojanja prepoznaje i priznaje. Iako smo svjesni koliko se trudimo, radimo i vrijedimo, bili smo ipak iznenađeni kada smo krajem prošle godine prepoznati od strane Nacionalne turističke organizacije i postali dobitnici priznanja kao najboljeg festivala u Crnoj Goriu okviru dodjele nagrada za turizam “Wild Beauty Awards“.
Takođe, Opština i Turistička organizacija Kotor, kao i Ministarstvo kulture, glavni pokrovitelji Festivala ,pomažu nam u njegovoj ukupnoj realizaciji. Zahvalni smo svojoj zemlji što na nas gleda kao na istinsku vrijednost u čuvanju kulture klapskog pjevanja.
Kroz kategoriju Nove klapske pjesme svake godine otrgnete od zaborava jedan dio pjesama zahvaljujući Ludviku Kubi i notnim zapisima iz Boke (1907. godine) To je misija, poveznica, Kuba – Festival klapa Perast, na očuvanju kulturne baštine, čini mi se da su toga svjesniji u svijetu klapa u okruženju nego mi u Boki?
“Nažalost, kao nekakvo nepisano pravilo malih naroda je da su gotovo uvijek ljudi sa strane svjesniji vrijednosti koju neko drugi posjeduje neko onaj od koga ta vrijednost potiče. Konkretno, u susjednoj Dalmaciji sa klapskom pjesmom se rađaju ljudi i svakodnevno žive sa njom, a ovdje iako je ona dio naše tradicije kao da se malo uspavala. Da li je to zbog desetljetnih političkih prevrata, miješanja stanovništva, uticaja medija, vaspitanja, izumiranja ili pak svjesnog zatiranja malih naroda, neću ulaziti i to je pitanje za nekog drugog ne za nas. Na nama, iz Festivala, je da podižemo domaću, a uz to i širu kulturnu svijest u trenutku opšteg, svjetskog kulturnog pada i brzine življenja, i da se trudimo spasiti ono što želimo očuvati, a to je kulturna baština Perasta, Boke i Crne Gore.
Klapski svijet Boke, ovdje mislim na onu širu Boku, nekadašnju Albaniu Veneto, široko se otvorio otkrićem tj. stavljanjem na svjetlo dana sakupljenih pjesama Ludviga Kube i izdavanjem knjige „Pjesme dalmatske 1907. god.“ autora Jakše Primorca i Zlate Marjanović. Predstavlja otkriće 155 notnih zapisa iz Boke za koje se u Crnoj Gori uopšte nije znalo. Original Kubine sveske iz 1907. god. čuva se u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu od 1964. god., a Festival Perast je prva institucija kojoj je dozvoljeno 2012. god. od strane iste Akademije-Odjela za etnomuzikologiju, kritičko objavljivanje ovih notnih zapisa. Zatim, ne manje vrijedne su i „Uspomene iz Perasta“ Dionizija de Sarna i zapisi Franja Kuhača. Dakle, tri savremenika s kraja 19. vijeka put je naveo iz istih pobuda iz tri različite zemlje baš ovdje u ovu našu prekrasnu Boku koja je ogromno i dan danas neiscrpno blago.
Ovi zapisi i njihovo oživljavanje vraćanjem u narod kroz tekst i muziku, potaklo nas je da svake godine pružimo pjesnicima mogućnost pisanja nove klapske pjesme sa novim muzičkim angažmanom kojom bismo osvježili dosadašnji repertoar. U tome smo dosta uspjeli, ali treba na ovom polju još raditi, jer nova klapska pjesma ne smije biti puko stihoklepanje da bi se za to veče dobilo 100, 200 eura, već vrijedna pjesma koja će trajati i koju će narod prihvatiti. Dakle, malo kritičnosti i prije svega samokritičnosti nije na odmet. Kad svi postanemo svjesni da možemo bolje, tek tada do istinskog boljitka i može doći”.
