Ostavio nam je sve u amanet. Njegove pjesme i citate znaju svi od 7 do 77 godina, i često je najkomplikovanije stvari umio da objasni u nekoliko riječi. Tamo gdje prestaje obično životarenje počinje Miroslav Antić, književnik koji je govorio da će uvijek postojati i živjeti.
https://twitter.com/kikiolichica/status/1076596153133748230
Sigurno ste se u svojim sjetnim trenucima često pitali šta je život i sreća? U jednom intervjuu Miroslav Antić je prosipao mudrosti o smrti, ljudima koji samo misle da su živi jer imaju pluća i mogu da dišu i opstanu. Međutim, ono što je pravi život, Mika Antić je tvrdio da ne može da se objasni.
“Znate šta… Živjeti treba valjda tako kao kad imaš jednu veliku novčanicu, pa je potrošiš cijelu odjednom. Ne razmjenjivati je u sitniš, jer za dinar se ne može kupiti ništa. To je to umiranje nasitno, ja nikad nisam volio tako. Sve stvari i sve svoje životne novčanice sam trošio odmah, sve do posljednje pare… Pa ću tako valjda i umrijeti.”
Mika je umro sa rukama zamočenim u zlatni prah, istog dana kada je primio Avnojevsku nagradu. Želio je da još jednom naslika suncokret. Tih dana su mu hirurzi odsjekli dio jezika jer je obolio od raka vilice. To je teško podnio pa se često opijao i svakodnevno slikao.
Kada su ga pronašli, ležao je na odru dok su mu šake svjetlucale kao u biblijskoj priči. Na onaj svijet Mika Antić je otišao zlatnih ruku.
“Čemu na svetu narodi, ako postoje ljudi?”
“Ne bojim se ja zuba, zubi su mekši od usana. Zubi ujedaju za trenutak, a usne za ceo život. ”
…
Evo i ti Tićo konačno napisa/prepisa nesto smisleno 🙂
Bravo !!!
A ti i dalje ništa : p
Citat samo, nije ni pisanje ni prepisivanje…
Ali i da bi odabrao citat, mora bar nešto da se zna…
Opet okupatorski pjesnik. Postoje li nasi pjesnici, ili barem iz nekog bratskog naroda?
Murko, bruko.
Ovakvi ne postoje.