Predstava „Roman o Londonu“ Beogradskog dramskog pozorišta i „Beo Art“-a, u režiji Ane Đorđević, odigrana je u utorak, 23. jula u punoj sali barskog Doma kulture kao dio pozorišne selekcije ovogodišnjeg „Ljetopisa“.
Zasnovan na ličnom iskustvu pisca, „Roman o Londonu“ Miloša Crnjanskog je priča o tegobnom životu emigranata u tuđini. Prati život dvoje izbjeglih Rusa, bračnog para, koji u Londonu u godinama poslije Drugog svjetskog rata, jedva sastavlja kraj sa krajem u nepoznatom, negostoljubivom, stranom gradu. Dileme i krize koje preživljavaju Rjepnin i njegova supruga Nađa, glavni likovi u romanu Crnjanskog, govore da ma koliko uslovi života bili surovi, razarajući po golu egzistenciju i po duševno zdravlje, čovjek može i mora da zadrži dostojanstvo i pravičnost spram svijeta u kome živi, i ljubav prema ljudima uopšte, najdaljem koliko i najbližem. Ostati nepokolebljivo objektivan, odmjeren, protivan svakom revanšizmu, mržnji i nasilju, u odnosu na svoj narod, ali i druge narode, ostati nepotkupljiv i kada si gladan.
Ulogu Rjepnina na scenu je donio izuzetni Milan Marić, jedan od istaknutih srpskih glumaca mlađe generacije. Marić smatra da svako vrijeme ima svoje izazove i svog Rjepnina, te da je važno što se igra jedna ovakva priča. Časni i dostojanstveni ljudi, kakav je knez Nikolaj Rjepnin nisu po prirodi samotnjaci, već ih društvo odbacuje, ističe Marić.
„Ako postanu samotnjaci onda ih društvo napravi introvertnim ljudima. Jednostavno ljudska pohlepa, to ljudsko gaženje principa, gaženje preko mrtvih da bi se došlo do svog cilja. A ciljevi su uglavnom banalni i materijalne prirode da to od ljudi koji imaju jak etički kod zapravo pravi samotnjake i izolovane ljude koji ne mogu da prihvate kakav svijet postaje“, kazao je on.
Teško da postoji literarno djelo koje nadahnutije govori o životu u stranoj zemlji, o čežnji za sopstvenom, i očajanju usljed saznanja da je život u njoj ultimativno nemoguć. Kada se razmišlja o najizraženijim društvenim problemima koji su potresali i potresaju ovu sredinu dvije decenije unazad, „Roman o Londonu“ se nameće kao jedno od onih djela koja ih definišu na mnogo različitih načina i nivoa. Iako naizgled jedan teatarski klasik, ova predstava i te kako ima svoj politički kontekst, jer kako Marić kaže, ako pozorište nije političko onda je besmisleno.
„Ako je pozorište apolitično onda postoji samo radi zabave. Mislim da je nama potrebno više političkog teatra i mislim da je ova predstava užasno politička. Vrijeme u kojem živimo danas gdje je zaista „para vrti gdje burgija neće“ najbolja parola, živimo u jednom koruptivnom sistemu poremećenih vrijednosti. Ljudi koji žele da svojim znanjem na prirodan način napreduju sreću traže daleko od svoje rodne zemlje jer se ovdje radi sve da se taj prirodan put sistematski uništi“, zaključio je Marić čiji je talenat publika iznova stajaćim aplauzima pozdravljala.
Pored njega ovaj maestralni ansambl čine velikani srpskog glumišta: Branko Cvejić, Milica Zarić, Ljubinka Klarić, Milan Čučilović, Ivana Nikolić, Dragiša Milojković i Aleksandar Vučković.
